Printaj članak

Prozor

Četvrtak, 10. prosinca 2009.

Dva muškarca, obojica jako bolesni, zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih svakoga je dana mogao sjediti na svom krevetu koji je stajao uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.   Brzo su se upoznali i razgovarali cijeloga dana. Pričali su o svojim obiteljima, poslu, gdje su bili u vojsci i gdje na odmoru. Kada ne bi razgovarali, muškarac koji je sjedio do prozora opisivao bi drugome svari koje je vidio vani.   Onaj na drugom krevetu, s vremenom, počeo je živjeti za te trenutke kada mu je prijatelj pričao o prizorima i bojama vanjskoga svijeta. Zatvorio je oči i zamišljao sve slikovite prizore. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštala svoje čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo kraj, a u daljini su se vidjela svjetla grada. Tako su prolazili dani i tjedni.   Čitav jedan svijet rađao se u muškarcu koji je ležao na drugome krevetu. Iako je bio nepomičan tijelom, svojim duhom je odlazio u svjetove koje mu je prijatelj opisivao. Svakoga novog dana očekivao je kada će mu prijatelj početi pričati, kako bi on mogao zaploviti u tako lijep svijet kojega sam nije mogao vidjeti.   Ali jednoga dana, kada je došlo vrijeme pričanja, opazio je samo muk i prazninu. Nije prošlo puno vremena kada je shvatio kako je prijatelj umro, ili kako je to gledao, otišao u svijet koji je još puno ljepši od onoga koji mu je svakodnevno opisivao. Pomolio se za prijatelja, a kada se oprostio od njega, odlučio je doći do mjesta s kojega mu je opisivao svijet i sam vidjeti njegovu ljepotu.   Uz veliki napor, došao je do kreveta, sjeo na njega i polako podignuo glavu kako bi po prvi put ugledao vanjski svijet. Pogledao je kroz prozor i ugledao običan zid. Odjednom mu se javilo, milijun pitanja. Osjetio se povrijeđen jer je pomislio kako je ismijan i prevaren. A mislio je kako je našao pravoga prijatelja koji mu je pomogao vjerovati u ljubav! Ipak, dok mu se pogled zadržavao na tom zidu, polako, pa sve više, dolazila mu je nada i vraćala vjera. Pomislio je: Za ljubav ne postoje prepreke i zidovi, i shvatio kako ga je prijatelj jedino htio učiniti sretnim.  

-