Printaj članak

Što je istina?

Petak, 25. ožujka 2016.

„Reče mu Pilat: „Što je istina?“  (Iv 18,38)   Što je istina? Što je istina da bi se za nju vrijedilo boriti? Što je istina za koju si, ti Kriste, odlučio život dati? Što je istina za koju meni kažeš da i ja sam trebam živjeti, umrijeti i umirati? Što je istina – u svijetu laži?   Da, svatko od nas to pita Isusa dok on i dalje šuti, ranjen i izmrcvaren, čekajući da mu donesemo pilatovsku presudu. On stoji pred nama, preda mnom, pred tobom, pogleda uperena u nedohvatljivu daljinu dok nas gleda u oči i šuti, prepuštajući tišini da govori...   Tišini koja šapće – što je istina za tebe? Što je istina u tvom životu, ti koji živiš u laži?    Prepuni sebe, a prazni Boga, mi stojimo pred njim u togama vlastite samodopadnosti i samouzvišenosti, i, pljujući mu u lice, ćuškajući ga, bičujući ga, mi ga osuđujemo i peremo ruke, jer – ne radimo to mi već drugi, drugi to sve rade, a mi, mi smo čisti. Mi samosvjesni i samo svjesni jedne istine – vlastite istine, koja je po našim mjerilima, osuđujemo Boga, jer – ipak smo preči mi i naša, a ne Njegova istina. Ta – što će reći ljudi? Što će biti s nama? Što će o nama misliti? Vrijedi li se zbog istine izlagati? Vrijedi li zbog istine patiti?   Da... ipak je lakše suditi Bogu nego samom sebi... lakše je potpisati smrtnu presudu Bogu, nego li, koje li ironije – živjeti kao istinski čovjek, čovjek kao slika Božja...   Što je istina, moj Isuse? ... Što je istina?   A On ne prestaje svakog od nas netremice gledati u oči, i tebi je neugodno, meni je neugodno, pa sve nekako želiš i želim da što prije prođe sve ovo... pa komu se ovdje uopće sudi?, sigurno ne meni i tebi, ne nama... i najednom – tišina biva sve tiša i teža...   Ruke se peru, evo, svršilo je i to. On je ponio i odnio i taj križ pitanja što je istina, i sve je kao i prije, a ipak... ništa više nije isto...   Jer - ja sam taj, ti si taj/ta, koji ostaje razgoljen, izmučen, ispražnjen, jadan... i nemiran zbog nemogućnosti istinskog mira...   Ostajemo sami u tišini koja sve dublje ispunja svaku poru naših bića, tišini koja se pretvara u oluju koja sve premeće u meni, u tebi, u svakom čovjeku, u svakom Pilatu. Tišini koja ipak i dalje šapće – „Što je istina?“.   Ostaje tišina i taj Njegov pogled, pogled koji te oštrinom proniče do srži, a blagošću ispunja nečim što nikad prije nisi oćutio, nečim što znaš da nikad više ne ćeš zaboraviti...   Pogled koji govori o mogućnosti mira...o neiscrpivosti ljubavi...o tajni svih tajni... Pogled koji govori o istinskoj Istini... 

- Fr. Ivan Marija Tomić