Bogatiji smo za jedan dan
Srijeda, 10. siječnja 2018. | Broj čitanja: 276
 
 

 Gospodine, razgovaram s Tobom kako mi je pri srcu. Daj mi doživjeti da budem povezan s Tobom. Jedan mali djelić moga života ponovno je prošao. Ti i ja, nas dvojica bogatiji za jedan dan, Ti jer ljubiš, a ja, jer sam ljubljen. Učini me otvorenim Tvomu Svetom Duhu. Hoću mu dati prostora u svojoj nutrini.

Moju osobnu situaciju stavljam u Tvoje ruke. Znam, prihvaćaš me kakav jesam. Hoću u svome životu tražiti Tvoju volju. Daj mi odvažnosti vjerovati i djelovati. Štiti me od štetnih utjecaja. Daj mi mudrosti tražiti i činiti dobro.
Radujem se što živiš sa mnom, i što sam zaklonjen u Tvome srcu. Hoću pripadati Tvomu novom svijetu, radovati se u Tebi i slobodno Ti se povjeriti.

Gospodine, Ti budi središte moga života. Ti budi moj put – prema Tebi ću se orijentirati. Ti budi moj ideal – za Tobom ću poći. Ti budi moj učitelj – Tebe ću slušati. Ti budi moj prijatelj – Tebe ću nasljedovati. Ti budi Gospodar moga života i prati me. Daj mi s Tobom iznova započeti.

- Paul Haschek
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Početak
Nedjelja, 31. prosinca 2017. | Broj čitanja: 362
 
 

Mnogi od nas bi se priklonili činjenici kako od svih mjeseci u godini, prosinac prođe najbrže. Bez obzira što nas kalendar uvjerava u suprotno, stvarnost nam iz kojekakvih razloga potvrđuje opravdanost takvih razmišljanja.

 

Krenuvši od ledenog siječnja, preko sunčanog srpnja, dolazimo do prosinca koji nas uvijek ostavi pred vratima nove godine. Uvjerena sam kako bi svatko od nas potvrdio da je to najljepši dio iste, no s druge strane i najteže razdoblje koje često uznemiri naše srce.

 

Brojna se umjetnička djela bave tematikom posljednjih trenutaka. Istina, većinom je riječ o zaista posljednjim trenutcima, ali iz svakog pojedinačnog možemo osjetiti umjetnikova nastojanja i stvarnost vremena u kojem je djelo nastalo. Posljednjim danom stare godine, svatko bi od nas mogao postati umjetnik koji u sebi spaja minuli trenutak i nadolazeće vrijeme. I ne mogu prešutjeti istinu koja me uznemirava, ne mogu reći da se nisam kad-kad igrala „umjetnika“ koji se kreće kroz vrijeme i svojim razumom prevrće po onom što je bilo i što će biti.

 

Možda je to jedan od razloga zašto predvečerja u prosincu i ne donose uvijek smiraj, nego često svojom tišinom pozivaju na promjene. Najteži dio svake godine je podvući crtu i vidjeti gdje si. Sabrati svoja djela i nedjela, otkinuti se od sebe samoga i krenuti ispočetka. Ista razmišljanja su me obuzimala i sedam dana ranije.

 

Ne mogu zanemariti ljepotu i mir koji mi je donijela božićna noć, blizinu Djeteta i sve ono što mi je pružilo mogućnost da već tada mogu napraviti novi korak. Pitam se, zašto danas razmišljam hoću li imati vremena otići na misu? Kako sam samo pregazila svoj početak i opet očekujem novi? Nekada mi se čini kao da su svim moji dani sastavljeni od početaka, a život svakodnevno odmiče.

 

S druge sam strane uvjerena da je to jedino što bih sačuvala za svaku nadolazeću godinu- početak. Bez obzira koliko smo postigli u ovih godinu dana, koliko smo izgubili, što nas čeka, apsolutno svi imamo priliku učiniti nešto bolje. I to je ono što bih vam svima poželjela, dragi čitatelji naše stranice. Nemojte biti sakupljači trenutaka i sanjari o budućim početcima. Korijen svake promjene je u srcu, stoga je bitno duh pripremiti na vječno rađanje. I ne nose samo siječanjske zore nove prilike, zato nastojte iskoristiti svaki trenutak prelazeći i teško savladive prepreke.

 

Završit ću sa Cesarićevim stihovima koji vam mogu pomoći u razbijanju utopijskih predodžbi i još vam jednom dokazati da pristanak na usavršavanje u konačnici donosi sladak okus. Vremena su slična, jedino mi možemo izabrati svoju konačnu cijenu.

 

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu. <3

 

Sretna vam i blagoslovljena 2018. godina. Mir i dobro <3
 

- Jedna framašica
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ljepota zornice
Nedjelja, 17. prosinca 2017. | Broj čitanja: 394
 
 

U 5.10 zvoni alarm, gledam jel normalan, šta mu je, gdje će ranije, lagano gašenje i okretanje glave na drugu stranu jastuka. 

Zvoni drugi u 5.15, on mi je još draži za izgasiti. 
Njega doživim ko prodavačica u trgovini onog čovjeka što je zadnji u redu a ispred njega ima još 10 ljudi. Znači, ni n od nimalo. 
Ali onaj treći u 5. 20 stvara pomutnju u glavi, hoću li ili neću ustat?
Toplo u krevetu, vani prehladno, još ako kiša pada, "ako ne pada onda zamislim da pada" , nije ni u kući baš najtoplije, ipak je 5 ujutro, sve ide na to da se utopi čovjek u zemlju snova. 
Ali Bogu hvala, ipak ustaneš se!
Nakon toga nisi dobar jedno 10 minuta. Hodaš po kući, pališ svjetlo, ideš u wc da opereš zube a na kraju ne znaš tko tu koga pere. Ti njih ili oni tebe. 
Nakon toga nastupa brže spremanje nego kad ti nenadano banu gosti u kuću pa ti u žurbi bacaš svugdje one stvari koje su bile po kući, samo da gosti ne vide kako je neuredna kuća bila. 
Onda kasnije kad gosti odu kući vadiš onu majicu iz vitrine, hlače ispod kauča, čarape iza zavjese. U takvom stanju mi je i glava kad ustanem u 5 ujutro. 
Ali onda ljepota života. 
Izlazak na hladnoću i lagano razbuđivanje, dolazak pred Crkvu. 
Ljudi su već došli, auta koliko hoćeš, svi nekako dišu na škrge, isparava onaj hladan zrak iz svakoga, nekome iz usta, nekome iz ušiju, ali ajde dokle god se diše dobro je. 
Ko je došao ranije, sjeo je u klupe, tko nije, još jedna fina žrtva ljubavi- stajanje. 
Najveća ljepota zapravo nastupa kad započne Sveta Misa, jer tada svi ostave iza sebe ovo smušeno jutro, stresove, brige, snove, alarme, jorgane. 
Ostaje najveličanstveniji događaj, nebo na zemlji, Sveta Misa! U ovom slučaju, zornica. 
Zbor se diže, anđeoski glasovi se spuštaju niz naše uši ali nam ulaze i u srce, harmonija i sklad zbora se osjeti u svakom uhu koje je došlo čuti Božju riječ i slavljenje. 
Velika je ljepota, barem meni, vidjet toliko ljudi koji su žrtvovali svoj san, žrtvovali sebe to jutro i došli zahvaliti Bogu. 
Došli otvorit srce Bogu da se rodi u njihovom srcu. 
Da se ne rode samo breskvice i dunavski valovi ove godine. 
One prije umru nego što se rode, s obzirom kakva navala bude na njih poslije Polnoćke. 
Nego da se stvarno rodi Isus u srcu mom i tvom. 
Moćno je kada ti se Bog rodi u srcu a rađa se svako jutro nanovo baš kada mu dođeš na Svetu Misu. 
Tu je najprisutniji. 
Tu Ga ima previše, moraš Ga pokupit sve i da nećeš. 
Samo da poslušaš Evanđelje, slušao si Ga, eto doze Ljubavi, mira i snage za današnji dan. 
Ako slučajno "odspavaš" Evanđelje (što nije dobro), ako si poslušao čitanje prije toga, opet si Ga čuo. 
Ako si i tada razmišljao o nekim lijevo-desnim stvarima, prilikom Pretvorbe nećeš moći odlutat jer ako ništa moraš kleknut. 
A ne klečiš pred bilo kim. 
Ne kleči se pred nikim nego samo pred Bogom. 
Tada gledaš Isusa u punini, Njegovo Tijelo i Krv, to je tvoja snaga duhovna. 
To je ono što ti Bog daje svako jutro u zornici. Daje ti Sebe. 
Još tko primi Pričest, taj čovjek svijetli. 
Svijetli mu duša, ne treba kupovat one lampice za Božić. 
Šta će mu lampice, ima Boga u sebi.
U duhovnom svijetu ti ljudi svijetle i tu svjetlost nose svojim domovima, na radna mjesta, u školu i svjetlost u njima raspršuje svaku tamu. 
Još mini propovijed svećenika ti malo razbistri mozak, potakne te na razmišljanje, ulijeva ti vjeru, nadu i Ljubav. 
Sve se vrti oko nečeg lijepog, mora čovjek biti bolji. 
I onda kad završi sveta Misa, čovjek se osjeća dobro, mirno, fino, snažno, spremno za početak novog radnog dana, naravno za one koji idu na posao. Za one koji idu kući, krevet ih čeka, jorgan još više, jastuk najviše. 
I onda kad se zamisliš malo poslije svega toga, pa stvarno ova Misa extra, popravi mi dan. 
A nemoj zezat?
Ljepota je to velika. 
Kao što tijelo treba hranu da preživi, treba i duša. Zato se dobro osjećaš. 
Predobro je vidjet zajedništvo koje nas spaja svako jutro, sreću na licima ljudi u 6 ujutro, radost poslije Svete Mise pa i onaj osjećaj kad ti čovjek pruži Mir. 
Ti njemu želiš dobro, on tebi i ako ništa malo ti ruku odmrzne. 
Na kraju krajeva imaš i bonus: "prekrasno hladno jutro, čist zrak, ljepotu koju ne bi doživio da si se probudio u podne". 
Tu je i radio Međugorje sa finim Gospinim pjesmama za dobro jutro.
Nije loš ovaj život samo kad bi cijenili ono što imamo a ne prepoznajemo. 
Ali treba se namučiti za nešto lijepo. 
U 5 i 10 alarm će i sutra zvoniti, hoće i u 5.15. 
U 5.20 također. 
Tko može ustat, tko se osjeća da je pozvan učiniti tu žrtvu Ljubavi, tko vjeruju u Ljepotu zornice.....
Dođi i probaj. 
Pomisliš li na Boga i Gospu koji te pozivaju, ti si već na nogama. 
Da te cura ili momak poziva došao bi jer znaš da te čeka nešto lijepo i da se isplati.
Ali ima nešto još daleko ljepše što te budi svako jutro kad nema alarma, ima nešto što ti otvara oči i daje tvom srcu da kuca svaki dan, ima nešto što ti je sve dalo u životu i nikad te nije odbilo. 
Daleko veća ljubav od cure, momka, posla, sna, bilo kojeg čovjeka, bilo kojeg stvorenja. 
Dolaziš Onomu tko je stvorio Ljubav. 
Apsolutna Ljubav i Milosrđe, Isus Krist!

- Josip Jelinić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Tu sam za tebe
Utorak, 05. prosinca 2017. | Broj čitanja: 454
 
 

 „Evo Me! Tu sam!
Dolazim k tebi da ispunim to tvoje malo srce. To malo srce toliko ispucalo, ali posebno. Tvoje malo srce toliko Mi je važno da mu dolazim svako jutro. Svako jutro zovem te ovdje k Sebi. Zovem te i čekam. Tu, u hladnoj kamenoj ljepotici skrivam Se.
Skrivam Se u snazi Svoje Riječi, u toplini Svoga Tijela koje je prisutno u maloj hostiji. Tu sam za tebe svako jutro da te pripremim za Svoj puni dolazak. U ova četiri tjedna sam tu za tebe i u braći svećenicima i u braći ministrantima, i u braći vjernicima koji te okružuju.
Grijem ti srce u svakom hladnom jutru. Svakom zorom ti Se smiješim i namigujem. Sve je okej. Tu sam s tobom i u tebi. Sve to, kako bi zacijelio jedno malo srce. Jedno malo srce pripremam da Se u njemu nastanim.
Jedino što od tebe tražim je da se ispovjediš, otvoriš oči, osvrneš i primijetiš Me.
Tu sam, tvoj Isus.“

- N.N.
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Škola animatora 2017./2018.
14/01/18 | Čitanja: 437
» Naš petak:Molitveni sastanak
20/01/18 | Čitanja: 302
» Primanja i obećanja Frame Međugorje
22/01/18 | Čitanja: 53
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
 U posljednje vrijeme sve više slušamo priče kako su mlade generacije puno drugačije od prijašnjih. Bahati, lijeni, umišljeni, bezobrazni, samo su neki od pridjeva kojima se današnja mladež opisuje. Nažalost, ovakvi opisi su ponekad istini za pojedince ali ne za većinu, ne za svu mladež. Usprkos medijima i društvenim mrežama koji često kvare današnju mladež, ima još puno onih koji su ostali neiskvareni, onih koji žive po Božjim zapovijedima, ljubeći Boga i svoje bližnje. Pokušali smo spojiti tekstove takvih mladih u našoj Frami kako bi vam vratili nadu i uvjerili Vas da nismo iskvareni. Uzeli smo samo dijelove tekstova od nekoliko framaša koji su pokušali opisati svoju mladost i dali neke komentare o njoj, ali opet smatramo da će Vam to biti dosta da shvatite da mladi još uvijek žive onako kako bi trebali: slijedeći Boga, pomažući bližnjima, čineći dobra djela i trudeći kvalitetno provesti svoju mladost. Tekstove čije smo dijelove uklopili u jedan napisale su: Mirna Mandić, Ines Lasić, Gabrijela Karačić i Ana Mikulić. Slika je preuzeta sa www.labin.hr/Files/mladi-danas.jpg   "Ne kaže se ''mladost ludost'' bez razloga. Mislim da to točno jest tako, ipak što smo stariji pričamo priče iz prošlosti, točnije iz svoje mladosti. Pričamo sve ludorije koje smo prošli, loših se dana ne sjećamo. Kao i svako razdoblje u životu, i mladost ima svoje nedostatke. Ali ti nedostaci su neke slatke brige kao na primjer, hoću li proći matematiku, ili pak voli li on mene ili ne? Žao mi je što imam osjećaj da će mladi pamtiti samo Instagram profile i ''snapove'' koje su jedni drugima slali, nadam se da me osjećaj vara." "Ne možeš suditi knjigu po koricama, ali možeš po prvom poglavlju i sasvim sigurno po njenom zadnjem poglavlju." "U trenutku se dogodi i poziv - upis u Framu. Ta znaš da Njemu ne trebaju minute i sati da svoj savršeni plan sprovede u djelo. Međutim, izgradnja, ona se ne događa u trenutku. Ona traje godinama i jedinstvena je za svakog pojedinca." Frama te ljudima uči o ljudima, riječima o Franji i djelima o ljubavi. "Nećeš učiti iz skripte ili knjiga kao u školi. Učit ćeš od drugih. Zapanjena stanem uvijek kada vidim koliko sam naučila, ljudi upoznala, stvari spoznala. Koliko se Božja iskrica razgorila u meni u samo 4 godine framaštva. Mogao je On to u trenutku učiniti, ali vjera bez djela je mrtva. A zašto ubiti nešto što u sebi ima potencijal postati najljepša stvar na svijetu." "Voditi franjevački život je zahtjevno, ponekad i teško. No, uz Njegovu pomoć sve je puno lakše. Franjevački život je lak kada sve ide kako treba, ali u teškim trenucima, u kušnjama ti trebaš ostati sabran, učiniti ono ispravno. U današnjem vremenu to je u dosta slučajeva teško. Teško je iz razloga što prvo trebaš spoznati ono ispravno, a onda tako i postupiti. Nerijetko se događa da se suprotstavljaš većini današnje mladeži, ispadaš zaostao. Srećom, nas framaša ima poprilično u našoj sredini stoga pomažemo jedni drugima pronaći put koji je ispravan." "I da, Frama mi je pomogla da shvatim tko sam i što sam... Iako je nekada možda bilo teško to protumačiti i uopće zamisliti, kroz nekoliko posljednjih godina gore, na Brijegu, shvatila sam da sam ja dijete Božje. Ja sam ona koju je On stvorio na svoju sliku i priliku, ja sam ona za koju je prolio svoju krv, ja sam ona koju ljubi više od svega i kada to shvatiš, shvatit ćeš koliko si vrijedan. A nakon toga znati ćeš reći "ne" svemu onom što te odvlači od Boga i umanjuje tu svoju vrijednost. Pa čovječe, toliko si vrijedan da je netko umro iz ljubavi prema tvojoj ljubavi i ne zaboravi to!"