Ti mene ne voliš!
Nedjelja, 13. svibnja 2018. | Broj čitanja: 396
 
 

 KAD DJECA KAŽU RODITELJIMA:

 

„Ti mene ne voliš!” Koliko ste to puta čuli od svoje djece s tonom koji optužuje? I koliko ste puta odoljeli iskušenju da im objasnite koliko ih volite? Jednoga dana, kada moja djeca budu dovoljno velika da shvate što tjera jednu majku da se ponaša na određen način, reći ću im…

 

Voljela sam te dovoljno da te stalno pitam kamo ideš, s kim i kad ćeš se vratiti.

 

Voljela sam te dovoljno da inzistiram da kupiš bicikl svojim novcem, iako smo ti ga mi mogli priuštiti, a ti ne.

 

Voljela sam te dovoljno sam  da te natjeram da vratiš vlasniku trgovine čokoladu koju si već odgrizao i ispovjediš se.

 

Voljela sam te dovoljno da stojim kao žandar više od dva sata gledajući te kako čistiš sobu, iako sam ja to mogla učiniti za 15 minuta.

 

Voljela sam te dovoljno da kažem:  „Idi slobodno u luna park. Nije važno što je danas Dan majki.”

 

Voljela sam te dovoljno da dopustim da vidiš ljutnju, razočarenje i suze u mojim očima.

 

Voljela sam te dovoljno da se ne ispričavam drugima zbog tvojih nedostataka ili lošeg ponašanja.

 

Voljela sam te dovoljno da dopustim da pogriješiš i da se ispričaš.

 

Voljela sam te dovoljno da ignoriram ono što kažu ili rade ”druge majke”.

 

Voljela sam te dovoljno da te pustim da se spotakneš, padneš, povrijediš samoga sebe, pogriješiš.

 

Voljela sam te dovoljno da te pustim da preuzmeš odgovornost za svoja djela, sa 6, 10 ili 16 godina.

 

Voljela sam te dovoljno da posumnjam kako si lagao o prisutnosti roditelja tvog prijatelja na onoj zabavi i pustim te da odeš… nakon što sam otkrila da sam bila u pravu.

 

Voljela sam te dovoljno da ne odgovaram na tvoje molbe kako bi naučio sam stajati na nogama.

 

Voljela sam te dovoljno da te prihvatim takvog kakav jesi, a ne onakvog kakav bi voljela da budeš.

 

Ali iznad svega, voljela sam te dovoljno da nastavim govoriti ”ne”, iako sam znala da ćeš me mrziti.

 

Ova je odluka bila najteža.

- Erma Bombeck
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»  Svatko ima svoju priču
12/07/18 | Broj čitanja: 220 | Autor: Nepoznat autor
»  Dobro čini i dobru se nadaj
29/06/18 | Broj čitanja: 464 | Autor: Nepoznat autor
»  Stolica za posebnog posjetitelja
12/06/18 | Broj čitanja: 312 | Autor: Guillermo Hernández
»  Nema odustajanja
29/05/18 | Broj čitanja: 397 | Autor: Nepoznat autor
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Nježno neko jutro. Rano. Praznici počeli prije tjedan dana, a ja još nisam navikla na to da mogu spavati. Razmišljam o svačemu i ničemu. Ali ovo jutro je toliko drukčije. Čarobnije. Nekako... Veselije. Kako je to meni, najvećoj spavalici, jutro lijepo? Jučer sam naučila moliti. Prvi put. Prvi put sam izmolila suze iz sebe. Molila i za sebe, i za tebe, i za majku, i oca, i braću, i sestre... Ma za sve sam molila. Kažem, do suza. Doslovno. Molila sam, ni sama ne znam koliko. Riječi izvirale, kao struja. Grijesi zaboravljeni. Rodila se nova ja, novi suputnik. Nova ovčica Božja. Dogodio se preokret. Očistila sam se. Ali punim, brate. Nije to bio neki hladan tuš. To je bio onaj najtopliji, najugodniji. Ona kupka poslije teškog rada. Nisam se ja kupala u vodi. Kupala sam se u Ljubavi. I u toj Ljubavi se rodila neka nova ja, neka djevojka koja ne poznaje zlo. Nakon svih ovih godina sam shvatila cijenu svog života. Koliko god ja mislila da sam bezvrijedna, Bog misli da sam tisuću puta toliko vrijedna. Svaki put me podigne. Svaki put pošalje pravu poruku. Pravu osobu. Čak i dok listam neke slike na nekoj društvenoj mreži, Bog se ušulja u moje srce. Nekom malom sličicom mi popravi dan. Ali ja nisam znala da je to bio On. Sad znam. Onaj Otac, Onaj gore. On me natjerao da svaki dan iščekujem molitvu. On me natjerao da skinem ovu staru kožu, da je spalim u molitvi i suzama. Da je zgrebem trncima. Svakim trncem, svakom riječju. Oličila sam ponovo boje svoga uma, srušila ona četiri zida. Sad sam otvorenija putu kojim me On vodi.