Frama kao ovisnost, zatvor i opsesija
Četvrtak, 25. siječnja 2018. | Broj čitanja: 170
 
 

  Dragi čitatelji naše stranice, donosimo vam jedan lijepi tekst " Frama kao ovisnost, zatvor i opsesija" , u obradi naših triju framašica Antonije Mandić, Nike Gugić i Anamarie Skoko.

 

 

Ma Bože, nije li grijeh nazvati nešto ovako savršeno ovisnošću? Ova Frama je čisti poziv da se usudimo živjeti evanđelje poput našeg oca Franje, onako u siromaštvu, u radosti, čisti i ponizni, onako do kraja, ovo je poziv na koji nas poziva sam Isus. Nije li sramota uopće pomisliti da je ovo ovisnost?

 

Bože, pa gdje si sada? Nema te. Nigdje. Tražim te u najdubljim djelovima svoga srca. Kucam. Zovem. Gdje si!? Ne čujem tvoj glas, a želim tek da mi prozbori jesam li u pravu ili ipak nisam.      

-No dobro. Možda ipak želiš da sama odgonetnem. Da sama spoznam je li ovo pravi put. Zar ne, Bože?

Da, osjetim sada. Osjetim da blago klimaš glavom i da se zagonetno smješkaš. Ovo možda smiješno zvuči, ali imam osjećaj da želiš da otkrijem jednu veliku tajnu, vjekovima skrivanu od svijeta, želiš da ju otkrijem prvo u sebi, a onda ju podijelim s drugima.

 

Dakle, da vidim.. Ovisnost? Ma to je loše. Ovisnosti su grozne, one razaraju čovjeka. Kada uđeš u probleme sa ovisnošću prestaješ i voljeti i jesti. Prestaješ raditi sve što je ljudsko. Svašta čovjeku može oduzeti život: nož, metak, otrov.. Ali.. čovjeka u čovjeku ubije samo ovisnost. Dakle, ne! Ovisnosti su zlo. Ne može to biti to.

A možda opsesija? Da! Opsesija! Ili možda.. ipak ne? Drugačije je nego ovisnost, ali svejedno nije na dobrom glasu.

Ne mogu ja ovo. Treba mi pomoć, Bože. Daj, molim te.

-Još uvijek samo smiješak, ha? No dobro onda..

Da vidimo dalje.. Frama je zatvor. Ona, kad uđeš u njezine dubine, zarobljava i ne dopušta da iziđeš. Ne dopušta ti da odeš od nje. Kada se napokon susretneš s njom, zagrli te poput starog prijatelja kojeg nisi vidio godinama. I ne pušta.. Ima smisla! Ali, pa ni zatvor nije pozitivan. Ne, ne želim usporediti Framu sa nečim negativnim. Ma kakvi.

 

Moje misli se miješaju.. ovisnost.. opsesija.. zatvor..? U mojoj glavi odvija se vječna kolotečina misli. Kad shvatiš bit Frame, želiš svaki dan biti  tu. Želiš biti na Brijegu, negdje oko crkve, u framskoj, na sastancima. To su ona mjesta za koje se vežeš nekim nevidljivim silama koje te uvijek vuku da im se vraćaš. Ovaj Brijeg je naša La Verna. Framska je naša La Verna. Baš kao što je naš brat Franjo imao svoju La Vernu, i mi imamo svoju. Vraćamo joj se kad god smo potišteni, sami, pa znamo da tamo uvijek ima netko. Vraćamo joj se i kada smo sretni, jer sreća je stostruka ako ju podijeliš.

 

Ah, sve je ovo istina. Ali u mojoj glavi odzvanja rečenica: “Frama je zatvor!”. Ne mogu to prihvatit. Nije lijepo. Odbojno je, grubo i neprivlačno. Pa kada bih nekome rekla: “Frama je zatvor, ona te zarobljava.”, vjerojatno nitko nikada ne bi došao u nju. Pa u zatvoru nema nitko normalan. Svi su ludi. Možda u tome i jest bit. Možda se u ovoj rečenici krije sva mudrost. Mi smo Franjini i Isusovi luđaci. Ta lude svijeta izabra Bog.

-U mojoj glavi se još uvijek vrte iste misli i nema im kraja.

Bog: “Umjesto ovisnosti rekao bih ljubav. Je li to ono što želiš čuti?”

-Da, da Bože, Frama je ljubav. Tako savršeno zvuči.

Bog: “Umjesto opsesije rekao bih život, zar ne?”

-Da Bože, originalan si!

Bog: “Znaš, možda Frama i je zatvor, možda je opsesija, možda i ovisnost. Ali, jedno je sigurno, framaši su ljubav, framaši su život. Oni su svjetlo. Oni su moja utjeha i nada kada boli. Odazivaju se na moje pozive. Katkad ih zovem da pomognu svojemu bratu u velikim stvarima, ponekad su to sitnice, tek da pruže osmijeh ili zagrljaj. Nekad su to neke drugačije stvari. Zovem ih da očiste svoju La Vernu ili da napišu koju riječ o sastanku. I znaš što je najbolje od svega? -Oni se uvijek odazovu. Svaki put kada učine nešto lijepo ili kada jednostavno dignu ruku i kažu: “Evo, ja ću.” oni utaže moju žeđ. Dakle, oni su ljubav koja taj zatvor čini drugačijim od svih drugih, običnih zatvora. Oni su svjetlo koje vlada tim zatvorom.  Zatvorom čijih vrata sam ja stražar. “

Franjo: “Frama je moja ovisnost. Uvijek sam tu. Ne napuštam framaške prostorije. Čekam framaše. Provodim vrijeme s njima. Zar me ne prepoznaju? Nije potrebno mnogo da me prepoznaju. Samo neka zatvore oči i čvrsto vjeruju da sam tu. I sada. Ovdje među njima. “

-Franjo!? To si ti!

Klara: “Frama je moja opsesija. Tu sam za vas. Uz Franju.”

-Klara!

Da.. da, da, da! Sada kužim. Božji zatvor, Franjina ovisnost, Klarina opsesija. Da! To je to. Frama je zatvor, ovisnost i opsesija. A mi? Mi smo izabrani.

 

- Tri framašice
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»  Ti mene ne voliš!
13/05/18 | Broj čitanja: 188 | Autor: Erma Bombeck
»  Abeceda
30/04/18 | Broj čitanja: 222 | Autor: Nepoznat autor
» Kažeš Bog ne postoji, onda ni brijači ne postoje
08/04/18 | Broj čitanja: 644 | Autor: Nepoznat autor
» Da Ti nisi uskrsnuo, sve bi bilo uzalud!
27/03/18 | Broj čitanja: 450 | Autor: Don Ante Mateljan
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Čitanja: 346
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Čitanja: 239
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Evo, četvrti mjesec već pri kraju, a kao da sam jučer počela pisati. Još jedanput, i školska godina gotova. Trenutno se osjećam tako maleno, kao da je Tvoj trenutak, Bože, meni čitava vječnost. Nekada je to tako strašan osjećaj, tako... Pogađa. Ogroman si. Ti si kao val podivljalog mora, a ja stojim na plaži. Tako bespomoćna, ali znam da me nećeš povrijediti. Odlučujem ući u more, danas. Sutra. Kad god budem spremna, znam da me čekaš. Nikad nisam shvaćala da Ti nisi krotak. Da ne plešeš kako mi sviramo. Da nisi neki duh iz boce koji će mi ispuniti tri želje i ispariti u magli, prohujati sa vihorom. Nikad nisam shvaćala da ćeš ostati. Kroz svaki trenutak mog malog, tako nevažnog, ali tako važnog života. Nisam shvaćala da me ovakvu trpiš, iako ja nisam sama sebe trpjela. Uvijek si tu. Uz mene. Svaki put kad se loše osjećam, tu si. I tješiš. Nisi krotak, ali shvaćaš koliko daleko mogu. Koje su moje granice. I svaki put me guraš dalje i dalje van granica. Ali ne odustajem. Jer Ti si tu, točno tu, u središtu svake koščice moga tijela, u svakom udisaju mojih pluća, u svakom impulsu koji ovaj moj mozak šalje tijelu, u svakom kucaju moga srca. U svakom kutu moje sobe. Hvala Ti za to, Bože. Hvala, što, tako velik, trpiš mene malu, čak kad ni ja sebe ne mogu. Jer Tvoja ljubav, Bože... Neizmjerna je.