Početak
Nedjelja, 31. prosinca 2017. | Broj čitanja: 466
 
 

Mnogi od nas bi se priklonili činjenici kako od svih mjeseci u godini, prosinac prođe najbrže. Bez obzira što nas kalendar uvjerava u suprotno, stvarnost nam iz kojekakvih razloga potvrđuje opravdanost takvih razmišljanja.

 

Krenuvši od ledenog siječnja, preko sunčanog srpnja, dolazimo do prosinca koji nas uvijek ostavi pred vratima nove godine. Uvjerena sam kako bi svatko od nas potvrdio da je to najljepši dio iste, no s druge strane i najteže razdoblje koje često uznemiri naše srce.

 

Brojna se umjetnička djela bave tematikom posljednjih trenutaka. Istina, većinom je riječ o zaista posljednjim trenutcima, ali iz svakog pojedinačnog možemo osjetiti umjetnikova nastojanja i stvarnost vremena u kojem je djelo nastalo. Posljednjim danom stare godine, svatko bi od nas mogao postati umjetnik koji u sebi spaja minuli trenutak i nadolazeće vrijeme. I ne mogu prešutjeti istinu koja me uznemirava, ne mogu reći da se nisam kad-kad igrala „umjetnika“ koji se kreće kroz vrijeme i svojim razumom prevrće po onom što je bilo i što će biti.

 

Možda je to jedan od razloga zašto predvečerja u prosincu i ne donose uvijek smiraj, nego često svojom tišinom pozivaju na promjene. Najteži dio svake godine je podvući crtu i vidjeti gdje si. Sabrati svoja djela i nedjela, otkinuti se od sebe samoga i krenuti ispočetka. Ista razmišljanja su me obuzimala i sedam dana ranije.

 

Ne mogu zanemariti ljepotu i mir koji mi je donijela božićna noć, blizinu Djeteta i sve ono što mi je pružilo mogućnost da već tada mogu napraviti novi korak. Pitam se, zašto danas razmišljam hoću li imati vremena otići na misu? Kako sam samo pregazila svoj početak i opet očekujem novi? Nekada mi se čini kao da su svim moji dani sastavljeni od početaka, a život svakodnevno odmiče.

 

S druge sam strane uvjerena da je to jedino što bih sačuvala za svaku nadolazeću godinu- početak. Bez obzira koliko smo postigli u ovih godinu dana, koliko smo izgubili, što nas čeka, apsolutno svi imamo priliku učiniti nešto bolje. I to je ono što bih vam svima poželjela, dragi čitatelji naše stranice. Nemojte biti sakupljači trenutaka i sanjari o budućim početcima. Korijen svake promjene je u srcu, stoga je bitno duh pripremiti na vječno rađanje. I ne nose samo siječanjske zore nove prilike, zato nastojte iskoristiti svaki trenutak prelazeći i teško savladive prepreke.

 

Završit ću sa Cesarićevim stihovima koji vam mogu pomoći u razbijanju utopijskih predodžbi i još vam jednom dokazati da pristanak na usavršavanje u konačnici donosi sladak okus. Vremena su slična, jedino mi možemo izabrati svoju konačnu cijenu.

 

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu. <3

 

Sretna vam i blagoslovljena 2018. godina. Mir i dobro <3
 

- Jedna framašica
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Grijesi kao kamenje
09/02/18 | Broj čitanja: 191 | Autor: bitno.net
»  Frama kao ovisnost, zatvor i opsesija
25/01/18 | Broj čitanja: 72 | Autor: Tri framašice
» Bogatiji smo za jedan dan
10/01/18 | Broj čitanja: 384 | Autor: Paul Haschek
» Početak
31/12/17 | Broj čitanja: 466 | Autor: Jedna framašica
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Naš petak: Sastanak po grupama
17/02/18 | Čitanja: 295
» Tribina za mlade - Usridu
22/02/18 | Čitanja: 285
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
 Početak veljače predstavlja jedno od najljepših, ali zasigurno i najstresnijih razdoblja za sve zauzete, kao i za i samce. Sve su trgovine već prezentirale „najorginalnije” poklone, izlozi su prepuni slatkih plišavaca, restorani su odavno rezervirani, cvjećarne rade punom parom i sve to smo kako bismo zadovoljili kriterije i postali kao i sav „normalan svijet”. Drštvene mreže gore od ljubavnih statusa, pjesama, opisa i romantičnih sličica. Promatrajući cijelu situaciju, pitam se živimo li u svijetu izopačenih vrijednosti ili tek modernoj zajednici u kojoj su pojedinci po razmišljanima nekih, evolucijski nazadovali i svojim zaslugama izgubili mjesto pod ovim liberalnim nebom? No, za petama ovog pitanja ide i ono čiji odgovor cijelu ovu situaciju oko Dana zaljubljenih pretvara u apsurd- „Gdje se u svemu izgubila ljubav?” Dok u svoja četiri zida razmišljam o ljubavi i stavljam je u kontekst današnjeg vremena, ne znam tko si, ne znam kako voliš i kako gledaš na svijet, na ljubav. Ne mogu biti sigurna zaslužuješ li izvrsne ocjene, dobar posao, prijatelje kojima si se okružio, automobil koji voziš, ali vjerujem da si zaslužio osjetiti pravu ljubav, skrivenu od pogleda bilo kakvog licemjerja i društvenog pravila. Zaštićenu od komercijalizma, ne tako pojednostavljenu, ne tako bezvrijednu. U trenutku kada mi misli prelijeću kroz brojne minule trenutke u kojima ljubav nije bila vrednovana na pravi način, mirnu luku ipak pronalazim ostajući duboku uvjerena da istinske želje uvijek pronađu put do stvarnosti. Isus Krist zauvijek ostaje sinonim ljubavi, one prave istinske ljubavi koja je puno puta slušala kada nitko nije, pružala ruke kada su svi skrivali čak i pogled. Iz dana u dan razmišljam o tome hoću li ikada pronaći osobu koja će po primjeru Krista voljeti i koja neće mariti za besmislena očekivanja okoline, pred kojom ću biti u cijelosti iskrena. Ne gubim nadu da još uvijek postoje „uljezi” koji zaziru od ljubavnih predstava na društvenoj pozornici, te vjeruju da ljubav ima snagu promijeniti stvari iz temelja, čineći sve boljim. Dragi čitatelju, želim ti poručiti da se potrudiš plivati protiv struje koja oskvrnjuje i banalizira ljubav svodeći ju na materijalno i oduzimajući joj ono najvrijednije. Ne moraš dobiti ružu kako bi bio uvjeren da si voljen i da voliš. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 1 Kor 13, 4-7 Čitajući ove biblijske retke osjećam kako imam razloga biti uistinu sretna. Ne treba mi Dan zaljubljenih, Dan samaca niti bilo kakva druga izmišljotina, sve dok imam prijatelje i obitelj koji me vole. Osjećajući ljubav i prihvaćenost svoje okoline, ne brinem se kada ću te upoznati i kada ćemo pobijediti sliku ovakve ljubavi, prkoseći svim nepisanim pravilima, u uvjerenju da i bez romantičnih poklona, večera i buketa „ljubav sve pokriva."