Početak
Nedjelja, 31. prosinca 2017. | Broj čitanja: 608
 
 

Mnogi od nas bi se priklonili činjenici kako od svih mjeseci u godini, prosinac prođe najbrže. Bez obzira što nas kalendar uvjerava u suprotno, stvarnost nam iz kojekakvih razloga potvrđuje opravdanost takvih razmišljanja.

 

Krenuvši od ledenog siječnja, preko sunčanog srpnja, dolazimo do prosinca koji nas uvijek ostavi pred vratima nove godine. Uvjerena sam kako bi svatko od nas potvrdio da je to najljepši dio iste, no s druge strane i najteže razdoblje koje često uznemiri naše srce.

 

Brojna se umjetnička djela bave tematikom posljednjih trenutaka. Istina, većinom je riječ o zaista posljednjim trenutcima, ali iz svakog pojedinačnog možemo osjetiti umjetnikova nastojanja i stvarnost vremena u kojem je djelo nastalo. Posljednjim danom stare godine, svatko bi od nas mogao postati umjetnik koji u sebi spaja minuli trenutak i nadolazeće vrijeme. I ne mogu prešutjeti istinu koja me uznemirava, ne mogu reći da se nisam kad-kad igrala „umjetnika“ koji se kreće kroz vrijeme i svojim razumom prevrće po onom što je bilo i što će biti.

 

Možda je to jedan od razloga zašto predvečerja u prosincu i ne donose uvijek smiraj, nego često svojom tišinom pozivaju na promjene. Najteži dio svake godine je podvući crtu i vidjeti gdje si. Sabrati svoja djela i nedjela, otkinuti se od sebe samoga i krenuti ispočetka. Ista razmišljanja su me obuzimala i sedam dana ranije.

 

Ne mogu zanemariti ljepotu i mir koji mi je donijela božićna noć, blizinu Djeteta i sve ono što mi je pružilo mogućnost da već tada mogu napraviti novi korak. Pitam se, zašto danas razmišljam hoću li imati vremena otići na misu? Kako sam samo pregazila svoj početak i opet očekujem novi? Nekada mi se čini kao da su svim moji dani sastavljeni od početaka, a život svakodnevno odmiče.

 

S druge sam strane uvjerena da je to jedino što bih sačuvala za svaku nadolazeću godinu- početak. Bez obzira koliko smo postigli u ovih godinu dana, koliko smo izgubili, što nas čeka, apsolutno svi imamo priliku učiniti nešto bolje. I to je ono što bih vam svima poželjela, dragi čitatelji naše stranice. Nemojte biti sakupljači trenutaka i sanjari o budućim početcima. Korijen svake promjene je u srcu, stoga je bitno duh pripremiti na vječno rađanje. I ne nose samo siječanjske zore nove prilike, zato nastojte iskoristiti svaki trenutak prelazeći i teško savladive prepreke.

 

Završit ću sa Cesarićevim stihovima koji vam mogu pomoći u razbijanju utopijskih predodžbi i još vam jednom dokazati da pristanak na usavršavanje u konačnici donosi sladak okus. Vremena su slična, jedino mi možemo izabrati svoju konačnu cijenu.

 

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu. <3

 

Sretna vam i blagoslovljena 2018. godina. Mir i dobro <3
 

- Jedna framašica
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»  Ti mene ne voliš!
13/05/18 | Broj čitanja: 188 | Autor: Erma Bombeck
»  Abeceda
30/04/18 | Broj čitanja: 222 | Autor: Nepoznat autor
» Kažeš Bog ne postoji, onda ni brijači ne postoje
08/04/18 | Broj čitanja: 644 | Autor: Nepoznat autor
» Da Ti nisi uskrsnuo, sve bi bilo uzalud!
27/03/18 | Broj čitanja: 450 | Autor: Don Ante Mateljan
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Čitanja: 346
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Čitanja: 239
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Evo, četvrti mjesec već pri kraju, a kao da sam jučer počela pisati. Još jedanput, i školska godina gotova. Trenutno se osjećam tako maleno, kao da je Tvoj trenutak, Bože, meni čitava vječnost. Nekada je to tako strašan osjećaj, tako... Pogađa. Ogroman si. Ti si kao val podivljalog mora, a ja stojim na plaži. Tako bespomoćna, ali znam da me nećeš povrijediti. Odlučujem ući u more, danas. Sutra. Kad god budem spremna, znam da me čekaš. Nikad nisam shvaćala da Ti nisi krotak. Da ne plešeš kako mi sviramo. Da nisi neki duh iz boce koji će mi ispuniti tri želje i ispariti u magli, prohujati sa vihorom. Nikad nisam shvaćala da ćeš ostati. Kroz svaki trenutak mog malog, tako nevažnog, ali tako važnog života. Nisam shvaćala da me ovakvu trpiš, iako ja nisam sama sebe trpjela. Uvijek si tu. Uz mene. Svaki put kad se loše osjećam, tu si. I tješiš. Nisi krotak, ali shvaćaš koliko daleko mogu. Koje su moje granice. I svaki put me guraš dalje i dalje van granica. Ali ne odustajem. Jer Ti si tu, točno tu, u središtu svake koščice moga tijela, u svakom udisaju mojih pluća, u svakom impulsu koji ovaj moj mozak šalje tijelu, u svakom kucaju moga srca. U svakom kutu moje sobe. Hvala Ti za to, Bože. Hvala, što, tako velik, trpiš mene malu, čak kad ni ja sebe ne mogu. Jer Tvoja ljubav, Bože... Neizmjerna je.