Ljepota zornice
Nedjelja, 17. prosinca 2017. | Broj čitanja: 503
 
 

U 5.10 zvoni alarm, gledam jel normalan, šta mu je, gdje će ranije, lagano gašenje i okretanje glave na drugu stranu jastuka. 

Zvoni drugi u 5.15, on mi je još draži za izgasiti. 
Njega doživim ko prodavačica u trgovini onog čovjeka što je zadnji u redu a ispred njega ima još 10 ljudi. Znači, ni n od nimalo. 
Ali onaj treći u 5. 20 stvara pomutnju u glavi, hoću li ili neću ustat?
Toplo u krevetu, vani prehladno, još ako kiša pada, "ako ne pada onda zamislim da pada" , nije ni u kući baš najtoplije, ipak je 5 ujutro, sve ide na to da se utopi čovjek u zemlju snova. 
Ali Bogu hvala, ipak ustaneš se!
Nakon toga nisi dobar jedno 10 minuta. Hodaš po kući, pališ svjetlo, ideš u wc da opereš zube a na kraju ne znaš tko tu koga pere. Ti njih ili oni tebe. 
Nakon toga nastupa brže spremanje nego kad ti nenadano banu gosti u kuću pa ti u žurbi bacaš svugdje one stvari koje su bile po kući, samo da gosti ne vide kako je neuredna kuća bila. 
Onda kasnije kad gosti odu kući vadiš onu majicu iz vitrine, hlače ispod kauča, čarape iza zavjese. U takvom stanju mi je i glava kad ustanem u 5 ujutro. 
Ali onda ljepota života. 
Izlazak na hladnoću i lagano razbuđivanje, dolazak pred Crkvu. 
Ljudi su već došli, auta koliko hoćeš, svi nekako dišu na škrge, isparava onaj hladan zrak iz svakoga, nekome iz usta, nekome iz ušiju, ali ajde dokle god se diše dobro je. 
Ko je došao ranije, sjeo je u klupe, tko nije, još jedna fina žrtva ljubavi- stajanje. 
Najveća ljepota zapravo nastupa kad započne Sveta Misa, jer tada svi ostave iza sebe ovo smušeno jutro, stresove, brige, snove, alarme, jorgane. 
Ostaje najveličanstveniji događaj, nebo na zemlji, Sveta Misa! U ovom slučaju, zornica. 
Zbor se diže, anđeoski glasovi se spuštaju niz naše uši ali nam ulaze i u srce, harmonija i sklad zbora se osjeti u svakom uhu koje je došlo čuti Božju riječ i slavljenje. 
Velika je ljepota, barem meni, vidjet toliko ljudi koji su žrtvovali svoj san, žrtvovali sebe to jutro i došli zahvaliti Bogu. 
Došli otvorit srce Bogu da se rodi u njihovom srcu. 
Da se ne rode samo breskvice i dunavski valovi ove godine. 
One prije umru nego što se rode, s obzirom kakva navala bude na njih poslije Polnoćke. 
Nego da se stvarno rodi Isus u srcu mom i tvom. 
Moćno je kada ti se Bog rodi u srcu a rađa se svako jutro nanovo baš kada mu dođeš na Svetu Misu. 
Tu je najprisutniji. 
Tu Ga ima previše, moraš Ga pokupit sve i da nećeš. 
Samo da poslušaš Evanđelje, slušao si Ga, eto doze Ljubavi, mira i snage za današnji dan. 
Ako slučajno "odspavaš" Evanđelje (što nije dobro), ako si poslušao čitanje prije toga, opet si Ga čuo. 
Ako si i tada razmišljao o nekim lijevo-desnim stvarima, prilikom Pretvorbe nećeš moći odlutat jer ako ništa moraš kleknut. 
A ne klečiš pred bilo kim. 
Ne kleči se pred nikim nego samo pred Bogom. 
Tada gledaš Isusa u punini, Njegovo Tijelo i Krv, to je tvoja snaga duhovna. 
To je ono što ti Bog daje svako jutro u zornici. Daje ti Sebe. 
Još tko primi Pričest, taj čovjek svijetli. 
Svijetli mu duša, ne treba kupovat one lampice za Božić. 
Šta će mu lampice, ima Boga u sebi.
U duhovnom svijetu ti ljudi svijetle i tu svjetlost nose svojim domovima, na radna mjesta, u školu i svjetlost u njima raspršuje svaku tamu. 
Još mini propovijed svećenika ti malo razbistri mozak, potakne te na razmišljanje, ulijeva ti vjeru, nadu i Ljubav. 
Sve se vrti oko nečeg lijepog, mora čovjek biti bolji. 
I onda kad završi sveta Misa, čovjek se osjeća dobro, mirno, fino, snažno, spremno za početak novog radnog dana, naravno za one koji idu na posao. Za one koji idu kući, krevet ih čeka, jorgan još više, jastuk najviše. 
I onda kad se zamisliš malo poslije svega toga, pa stvarno ova Misa extra, popravi mi dan. 
A nemoj zezat?
Ljepota je to velika. 
Kao što tijelo treba hranu da preživi, treba i duša. Zato se dobro osjećaš. 
Predobro je vidjet zajedništvo koje nas spaja svako jutro, sreću na licima ljudi u 6 ujutro, radost poslije Svete Mise pa i onaj osjećaj kad ti čovjek pruži Mir. 
Ti njemu želiš dobro, on tebi i ako ništa malo ti ruku odmrzne. 
Na kraju krajeva imaš i bonus: "prekrasno hladno jutro, čist zrak, ljepotu koju ne bi doživio da si se probudio u podne". 
Tu je i radio Međugorje sa finim Gospinim pjesmama za dobro jutro.
Nije loš ovaj život samo kad bi cijenili ono što imamo a ne prepoznajemo. 
Ali treba se namučiti za nešto lijepo. 
U 5 i 10 alarm će i sutra zvoniti, hoće i u 5.15. 
U 5.20 također. 
Tko može ustat, tko se osjeća da je pozvan učiniti tu žrtvu Ljubavi, tko vjeruju u Ljepotu zornice.....
Dođi i probaj. 
Pomisliš li na Boga i Gospu koji te pozivaju, ti si već na nogama. 
Da te cura ili momak poziva došao bi jer znaš da te čeka nešto lijepo i da se isplati.
Ali ima nešto još daleko ljepše što te budi svako jutro kad nema alarma, ima nešto što ti otvara oči i daje tvom srcu da kuca svaki dan, ima nešto što ti je sve dalo u životu i nikad te nije odbilo. 
Daleko veća ljubav od cure, momka, posla, sna, bilo kojeg čovjeka, bilo kojeg stvorenja. 
Dolaziš Onomu tko je stvorio Ljubav. 
Apsolutna Ljubav i Milosrđe, Isus Krist!

- Josip Jelinić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Grijesi kao kamenje
09/02/18 | Broj čitanja: 191 | Autor: bitno.net
»  Frama kao ovisnost, zatvor i opsesija
25/01/18 | Broj čitanja: 72 | Autor: Tri framašice
» Bogatiji smo za jedan dan
10/01/18 | Broj čitanja: 384 | Autor: Paul Haschek
» Početak
31/12/17 | Broj čitanja: 465 | Autor: Jedna framašica
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Naš petak: Sastanak po grupama
17/02/18 | Čitanja: 295
» Tribina za mlade - Usridu
22/02/18 | Čitanja: 285
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
 Početak veljače predstavlja jedno od najljepših, ali zasigurno i najstresnijih razdoblja za sve zauzete, kao i za i samce. Sve su trgovine već prezentirale „najorginalnije” poklone, izlozi su prepuni slatkih plišavaca, restorani su odavno rezervirani, cvjećarne rade punom parom i sve to smo kako bismo zadovoljili kriterije i postali kao i sav „normalan svijet”. Drštvene mreže gore od ljubavnih statusa, pjesama, opisa i romantičnih sličica. Promatrajući cijelu situaciju, pitam se živimo li u svijetu izopačenih vrijednosti ili tek modernoj zajednici u kojoj su pojedinci po razmišljanima nekih, evolucijski nazadovali i svojim zaslugama izgubili mjesto pod ovim liberalnim nebom? No, za petama ovog pitanja ide i ono čiji odgovor cijelu ovu situaciju oko Dana zaljubljenih pretvara u apsurd- „Gdje se u svemu izgubila ljubav?” Dok u svoja četiri zida razmišljam o ljubavi i stavljam je u kontekst današnjeg vremena, ne znam tko si, ne znam kako voliš i kako gledaš na svijet, na ljubav. Ne mogu biti sigurna zaslužuješ li izvrsne ocjene, dobar posao, prijatelje kojima si se okružio, automobil koji voziš, ali vjerujem da si zaslužio osjetiti pravu ljubav, skrivenu od pogleda bilo kakvog licemjerja i društvenog pravila. Zaštićenu od komercijalizma, ne tako pojednostavljenu, ne tako bezvrijednu. U trenutku kada mi misli prelijeću kroz brojne minule trenutke u kojima ljubav nije bila vrednovana na pravi način, mirnu luku ipak pronalazim ostajući duboku uvjerena da istinske želje uvijek pronađu put do stvarnosti. Isus Krist zauvijek ostaje sinonim ljubavi, one prave istinske ljubavi koja je puno puta slušala kada nitko nije, pružala ruke kada su svi skrivali čak i pogled. Iz dana u dan razmišljam o tome hoću li ikada pronaći osobu koja će po primjeru Krista voljeti i koja neće mariti za besmislena očekivanja okoline, pred kojom ću biti u cijelosti iskrena. Ne gubim nadu da još uvijek postoje „uljezi” koji zaziru od ljubavnih predstava na društvenoj pozornici, te vjeruju da ljubav ima snagu promijeniti stvari iz temelja, čineći sve boljim. Dragi čitatelju, želim ti poručiti da se potrudiš plivati protiv struje koja oskvrnjuje i banalizira ljubav svodeći ju na materijalno i oduzimajući joj ono najvrijednije. Ne moraš dobiti ružu kako bi bio uvjeren da si voljen i da voliš. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 1 Kor 13, 4-7 Čitajući ove biblijske retke osjećam kako imam razloga biti uistinu sretna. Ne treba mi Dan zaljubljenih, Dan samaca niti bilo kakva druga izmišljotina, sve dok imam prijatelje i obitelj koji me vole. Osjećajući ljubav i prihvaćenost svoje okoline, ne brinem se kada ću te upoznati i kada ćemo pobijediti sliku ovakve ljubavi, prkoseći svim nepisanim pravilima, u uvjerenju da i bez romantičnih poklona, večera i buketa „ljubav sve pokriva."