Ti imaš Isusa u sebi
Nedjelja, 12. ožujka 2017. | Broj čitanja: 2819
 
 

 Prije nego što krenete čitati ovaj tekst postavite si pitanje: "Je li baš ja imam Isusa u sebi?" Dobro razmislite prije nego date odgovor, sjetite se na kakve bi sve načine mogli imati Isusa u sebi. Možda vam je i nejasno što uopće znači imati Isusa u sebi. 

Ako postoji i najmanja sumnja da baš vi imate Isusa u sebi ili ga možda ne prepoznajete, dopustite mi da vam dam odgovor na već postavljeno pitanje. Neću se koristiti nikakvim tekstovima s interneta da vam otvorim oči, ispričat ću vam primjer iz vlastitog života koji je meni dao odgovor i otvorio mi oči koje su već bile otvorene, ali slijepe, slijepe da vide da je On tu, baš tu, u meni.
 
 
Oni koji me poznaju znaju već da sam stalno po bolniciama, domu zdravlja, kontrolama i slično. Ništa toliko opasno, anemija, astma, bolesti koje zahtjevaju dosta pažnje i kontroliranja.
Iduća kontrola bi mi trebala biti tek za nekoliko dana, ali mama i brat su trebali u Mostar pa su me nagovorili da idem i ja s njima i obavim šta trebam. Pristala sam.
 
Četvrtak, obično jutro, ništa posebnije od ostalih u tjednu...
Kada smo stigli u Mostar, mama i brat su otišli na jednu, a ja na drugu stranu.
Obavila sam šta sam imala u kratkom vremenu i vratila se da vidim gdje su oni. 
"Idemo li?" pitala sam mamu veselo, a njen odgovor glasio je: "Red je dugačak, ne stignemo sigurno još za pola sata."
Molim? Pola sata? Zezate me? Pa šta da radim još pola sata? 
Ljutito sam se gunđajući vratila i sjela u hodnik.
 
Sjela sam s namjerom da prelistam sve moguće društvene mreže, ali mi je pažnju oduvukao jedan, rekla bih, petogodišnji dječak na kraju hodnika. 
Hmm? Što mu je? Zašto onako gleda u drugu stranu, zašto onako hoda? Zašto drži onu ljubičastu lopticu u ruci? Pa ček, zašto ga onaj čovjek onako čvrsto drži za ruku? 
Ne razumijem ništa.
 
Kroz nekoliko sekundi sam primjetila da se dijete trza, ali i dalje ne mogu shvatiti što mu je, jesu li tu zbog njega ili nekog čekaju.
Polako su se počeli približavati velikom aparatu za slatkiše i sokove, koji se nalazio točno preko puta mene.
 
Nastavila sam gledati, po malo sa strahom jer se dijete stalno trzalo.
Trzajući se, djetetu je iz ruke ispala loptica. O ne!
Kao da vidim, ta loptica će pravo meni pod noge. U meni se pojavila doza straha i pretpostavljam da već pogađate što će se dogoditi.
Da, baš to!
Ta loptica je doskakutala meni pod noge... I što sad?
Dijete trči prema njoj, prema meni, kako da se ponašam?
Najradije bih se ustala i otrčala ali nešto u meni me prikovalo za onu klimavu stolicu i kao da je reklo: "Uzmi je!"
 
Ugledavši dijete ispred sebe, ispružila sam ruku i uzela je.
Osjećajući se hrabro, pružila sam ruku i uz smiješak mu rekla: "Izvoli!" 
Njegov odgovor glasio je: "Hvala!"
Sve bi bilo normalno i ni malo čudno da nisam pogledala prema čovjeku koji je bio s njim i vidjela ga onako šokiranog.
Dotrčao je do nas i drhtavim glasom upitao: "Č č e k a a j, je li on tebi možda nešto rekao?" 
Ne razumijem što se događa, zašto me to uopće pita? 
Ali odgovorila sam: "Da, rekao mi je hvala!" 
U tom trenutku oči su mu se napunile suzama i zamolio me da još nešto pitam dječaka. 
Prvo što mi je palo na pamet bilo je standarno pitanje koje većina nas postavlja djeci, a glasi: "Kako se zoveš?" 
U sekundi sam dobila odgovor, točno iz njegovih usta, bez  bilo kakvog zastajkivanja.
"Ivan", rekao je.
Čovjek do mene je problijedio, ostao šokiran, ispustio suze. 
I tek tada ništa nisam razumjela.
 
Ali, dobila sam odgovor na sva moja pitanja. Jedva govoreći uspio je izustiti: "On, on ne govori od rođenja, još uvijek ne shvaćamo u čemu je problem, bili smo kod raznih doktora, psihologa, psihijatara i logopeda, ali pomaka jednostavno nema." 
Imala sam dojam kao da će skočiti od sreće, ali samo se zahvalio, uzeo mog Ivana i otrčao.
Čekajte, pa, paa, to znači da... da je meni prije par trenutaka dijete progovorilo? Prvi put u životu? Meni? Baš meni? 
Kroz dvije minute mama je naišla i rekla kako su obavili sve i da idemo kući. 
Cijeli dan sam bila u šoku i nisam shvaćala, mislila sam, ovo se ne događa, je li moguće, umišljam li, kao da sam u nekom filmu... Ali uvečer, kada sam legla, shvatila sam da je sve stvarno, da ne umišljam i da nisam u filmu. 
I onda sam si postavila pitanje:" Zašto baš ja?"... I shvatila sam. 
 
On je u meni.
 
Ali On je i u tebi!
On je u svima nama, On progovora kroz nas, On progovora i riječima i djelima.
Dopustite da On progovara i iz vašeg srca, iz vaših usta kao i iz mojih.
Ne potiskujte Ga, ne skrivajte Ga, ne stidite Ga se, jer imate Ga.
Samo razmislite koliko ste sretni što Ga imate, što je baš u vama.
 
Je li sad vidite da je On u svima nama? 
Je li vidite da i vi imate nekih djela kroz koja je On progovorio iz vas, možda niste shvatili da je to bio On, ali bio je. 
On je u nama kada činimo bilo kakvo dobro djelo, čak i ono najmanje, Tu je, On koji je svako naše Ljubav i Dobro!
Njemu nije bitno je li tvoje djelo veliko ili malo, Njemu je bitno da je dobro, da je iz ljubavi.
A ako ima i vas, koji nemate svoje pa čak i ono najmanje dobro djelo, učinite ga, baš sad, baš u ovom trnutku, dopustite da On progovori kroz vas, jer On čeka, molim vas.
Učinite svoj život sretnijim, ljepšim, boljim koračajući zajedno s Njim baš kao i ja...
Tek sada shvaćam kolika je Njegova veličina, kolika je Njegova važnost. Tek sada shvaćam da ja u sebi imam Isusa!
 
Imate Ga i vi, stoga ne dopustite da ostanem zavučen u dubini vašeg srca... Pustite Ga van, pustite Ga da djeluje kroz vas!

- Jana Ljubić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.