Ti imaš Isusa u sebi
Nedjelja, 12. ožujka 2017. | Broj čitanja: 1510
 
 

 Prije nego što krenete čitati ovaj tekst postavite si pitanje: "Je li baš ja imam Isusa u sebi?" Dobro razmislite prije nego date odgovor, sjetite se na kakve bi sve načine mogli imati Isusa u sebi. Možda vam je i nejasno što uopće znači imati Isusa u sebi. 

Ako postoji i najmanja sumnja da baš vi imate Isusa u sebi ili ga možda ne prepoznajete, dopustite mi da vam dam odgovor na već postavljeno pitanje. Neću se koristiti nikakvim tekstovima s interneta da vam otvorim oči, ispričat ću vam primjer iz vlastitog života koji je meni dao odgovor i otvorio mi oči koje su već bile otvorene, ali slijepe, slijepe da vide da je On tu, baš tu, u meni.
 
 
Oni koji me poznaju znaju već da sam stalno po bolniciama, domu zdravlja, kontrolama i slično. Ništa toliko opasno, anemija, astma, bolesti koje zahtjevaju dosta pažnje i kontroliranja.
Iduća kontrola bi mi trebala biti tek za nekoliko dana, ali mama i brat su trebali u Mostar pa su me nagovorili da idem i ja s njima i obavim šta trebam. Pristala sam.
 
Četvrtak, obično jutro, ništa posebnije od ostalih u tjednu...
Kada smo stigli u Mostar, mama i brat su otišli na jednu, a ja na drugu stranu.
Obavila sam šta sam imala u kratkom vremenu i vratila se da vidim gdje su oni. 
"Idemo li?" pitala sam mamu veselo, a njen odgovor glasio je: "Red je dugačak, ne stignemo sigurno još za pola sata."
Molim? Pola sata? Zezate me? Pa šta da radim još pola sata? 
Ljutito sam se gunđajući vratila i sjela u hodnik.
 
Sjela sam s namjerom da prelistam sve moguće društvene mreže, ali mi je pažnju oduvukao jedan, rekla bih, petogodišnji dječak na kraju hodnika. 
Hmm? Što mu je? Zašto onako gleda u drugu stranu, zašto onako hoda? Zašto drži onu ljubičastu lopticu u ruci? Pa ček, zašto ga onaj čovjek onako čvrsto drži za ruku? 
Ne razumijem ništa.
 
Kroz nekoliko sekundi sam primjetila da se dijete trza, ali i dalje ne mogu shvatiti što mu je, jesu li tu zbog njega ili nekog čekaju.
Polako su se počeli približavati velikom aparatu za slatkiše i sokove, koji se nalazio točno preko puta mene.
 
Nastavila sam gledati, po malo sa strahom jer se dijete stalno trzalo.
Trzajući se, djetetu je iz ruke ispala loptica. O ne!
Kao da vidim, ta loptica će pravo meni pod noge. U meni se pojavila doza straha i pretpostavljam da već pogađate što će se dogoditi.
Da, baš to!
Ta loptica je doskakutala meni pod noge... I što sad?
Dijete trči prema njoj, prema meni, kako da se ponašam?
Najradije bih se ustala i otrčala ali nešto u meni me prikovalo za onu klimavu stolicu i kao da je reklo: "Uzmi je!"
 
Ugledavši dijete ispred sebe, ispružila sam ruku i uzela je.
Osjećajući se hrabro, pružila sam ruku i uz smiješak mu rekla: "Izvoli!" 
Njegov odgovor glasio je: "Hvala!"
Sve bi bilo normalno i ni malo čudno da nisam pogledala prema čovjeku koji je bio s njim i vidjela ga onako šokiranog.
Dotrčao je do nas i drhtavim glasom upitao: "Č č e k a a j, je li on tebi možda nešto rekao?" 
Ne razumijem što se događa, zašto me to uopće pita? 
Ali odgovorila sam: "Da, rekao mi je hvala!" 
U tom trenutku oči su mu se napunile suzama i zamolio me da još nešto pitam dječaka. 
Prvo što mi je palo na pamet bilo je standarno pitanje koje većina nas postavlja djeci, a glasi: "Kako se zoveš?" 
U sekundi sam dobila odgovor, točno iz njegovih usta, bez  bilo kakvog zastajkivanja.
"Ivan", rekao je.
Čovjek do mene je problijedio, ostao šokiran, ispustio suze. 
I tek tada ništa nisam razumjela.
 
Ali, dobila sam odgovor na sva moja pitanja. Jedva govoreći uspio je izustiti: "On, on ne govori od rođenja, još uvijek ne shvaćamo u čemu je problem, bili smo kod raznih doktora, psihologa, psihijatara i logopeda, ali pomaka jednostavno nema." 
Imala sam dojam kao da će skočiti od sreće, ali samo se zahvalio, uzeo mog Ivana i otrčao.
Čekajte, pa, paa, to znači da... da je meni prije par trenutaka dijete progovorilo? Prvi put u životu? Meni? Baš meni? 
Kroz dvije minute mama je naišla i rekla kako su obavili sve i da idemo kući. 
Cijeli dan sam bila u šoku i nisam shvaćala, mislila sam, ovo se ne događa, je li moguće, umišljam li, kao da sam u nekom filmu... Ali uvečer, kada sam legla, shvatila sam da je sve stvarno, da ne umišljam i da nisam u filmu. 
I onda sam si postavila pitanje:" Zašto baš ja?"... I shvatila sam. 
 
On je u meni.
 
Ali On je i u tebi!
On je u svima nama, On progovora kroz nas, On progovora i riječima i djelima.
Dopustite da On progovara i iz vašeg srca, iz vaših usta kao i iz mojih.
Ne potiskujte Ga, ne skrivajte Ga, ne stidite Ga se, jer imate Ga.
Samo razmislite koliko ste sretni što Ga imate, što je baš u vama.
 
Je li sad vidite da je On u svima nama? 
Je li vidite da i vi imate nekih djela kroz koja je On progovorio iz vas, možda niste shvatili da je to bio On, ali bio je. 
On je u nama kada činimo bilo kakvo dobro djelo, čak i ono najmanje, Tu je, On koji je svako naše Ljubav i Dobro!
Njemu nije bitno je li tvoje djelo veliko ili malo, Njemu je bitno da je dobro, da je iz ljubavi.
A ako ima i vas, koji nemate svoje pa čak i ono najmanje dobro djelo, učinite ga, baš sad, baš u ovom trnutku, dopustite da On progovori kroz vas, jer On čeka, molim vas.
Učinite svoj život sretnijim, ljepšim, boljim koračajući zajedno s Njim baš kao i ja...
Tek sada shvaćam kolika je Njegova veličina, kolika je Njegova važnost. Tek sada shvaćam da ja u sebi imam Isusa!
 
Imate Ga i vi, stoga ne dopustite da ostanem zavučen u dubini vašeg srca... Pustite Ga van, pustite Ga da djeluje kroz vas!

- Jana Ljubić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Sabor Frame 2017
21/08/17 | Čitanja: 381
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.