Ti imaš Isusa u sebi
Nedjelja, 12. ožujka 2017. | Broj čitanja: 1307
 
 

 Prije nego što krenete čitati ovaj tekst postavite si pitanje: "Je li baš ja imam Isusa u sebi?" Dobro razmislite prije nego date odgovor, sjetite se na kakve bi sve načine mogli imati Isusa u sebi. Možda vam je i nejasno što uopće znači imati Isusa u sebi. 

Ako postoji i najmanja sumnja da baš vi imate Isusa u sebi ili ga možda ne prepoznajete, dopustite mi da vam dam odgovor na već postavljeno pitanje. Neću se koristiti nikakvim tekstovima s interneta da vam otvorim oči, ispričat ću vam primjer iz vlastitog života koji je meni dao odgovor i otvorio mi oči koje su već bile otvorene, ali slijepe, slijepe da vide da je On tu, baš tu, u meni.
 
 
Oni koji me poznaju znaju već da sam stalno po bolniciama, domu zdravlja, kontrolama i slično. Ništa toliko opasno, anemija, astma, bolesti koje zahtjevaju dosta pažnje i kontroliranja.
Iduća kontrola bi mi trebala biti tek za nekoliko dana, ali mama i brat su trebali u Mostar pa su me nagovorili da idem i ja s njima i obavim šta trebam. Pristala sam.
 
Četvrtak, obično jutro, ništa posebnije od ostalih u tjednu...
Kada smo stigli u Mostar, mama i brat su otišli na jednu, a ja na drugu stranu.
Obavila sam šta sam imala u kratkom vremenu i vratila se da vidim gdje su oni. 
"Idemo li?" pitala sam mamu veselo, a njen odgovor glasio je: "Red je dugačak, ne stignemo sigurno još za pola sata."
Molim? Pola sata? Zezate me? Pa šta da radim još pola sata? 
Ljutito sam se gunđajući vratila i sjela u hodnik.
 
Sjela sam s namjerom da prelistam sve moguće društvene mreže, ali mi je pažnju oduvukao jedan, rekla bih, petogodišnji dječak na kraju hodnika. 
Hmm? Što mu je? Zašto onako gleda u drugu stranu, zašto onako hoda? Zašto drži onu ljubičastu lopticu u ruci? Pa ček, zašto ga onaj čovjek onako čvrsto drži za ruku? 
Ne razumijem ništa.
 
Kroz nekoliko sekundi sam primjetila da se dijete trza, ali i dalje ne mogu shvatiti što mu je, jesu li tu zbog njega ili nekog čekaju.
Polako su se počeli približavati velikom aparatu za slatkiše i sokove, koji se nalazio točno preko puta mene.
 
Nastavila sam gledati, po malo sa strahom jer se dijete stalno trzalo.
Trzajući se, djetetu je iz ruke ispala loptica. O ne!
Kao da vidim, ta loptica će pravo meni pod noge. U meni se pojavila doza straha i pretpostavljam da već pogađate što će se dogoditi.
Da, baš to!
Ta loptica je doskakutala meni pod noge... I što sad?
Dijete trči prema njoj, prema meni, kako da se ponašam?
Najradije bih se ustala i otrčala ali nešto u meni me prikovalo za onu klimavu stolicu i kao da je reklo: "Uzmi je!"
 
Ugledavši dijete ispred sebe, ispružila sam ruku i uzela je.
Osjećajući se hrabro, pružila sam ruku i uz smiješak mu rekla: "Izvoli!" 
Njegov odgovor glasio je: "Hvala!"
Sve bi bilo normalno i ni malo čudno da nisam pogledala prema čovjeku koji je bio s njim i vidjela ga onako šokiranog.
Dotrčao je do nas i drhtavim glasom upitao: "Č č e k a a j, je li on tebi možda nešto rekao?" 
Ne razumijem što se događa, zašto me to uopće pita? 
Ali odgovorila sam: "Da, rekao mi je hvala!" 
U tom trenutku oči su mu se napunile suzama i zamolio me da još nešto pitam dječaka. 
Prvo što mi je palo na pamet bilo je standarno pitanje koje većina nas postavlja djeci, a glasi: "Kako se zoveš?" 
U sekundi sam dobila odgovor, točno iz njegovih usta, bez  bilo kakvog zastajkivanja.
"Ivan", rekao je.
Čovjek do mene je problijedio, ostao šokiran, ispustio suze. 
I tek tada ništa nisam razumjela.
 
Ali, dobila sam odgovor na sva moja pitanja. Jedva govoreći uspio je izustiti: "On, on ne govori od rođenja, još uvijek ne shvaćamo u čemu je problem, bili smo kod raznih doktora, psihologa, psihijatara i logopeda, ali pomaka jednostavno nema." 
Imala sam dojam kao da će skočiti od sreće, ali samo se zahvalio, uzeo mog Ivana i otrčao.
Čekajte, pa, paa, to znači da... da je meni prije par trenutaka dijete progovorilo? Prvi put u životu? Meni? Baš meni? 
Kroz dvije minute mama je naišla i rekla kako su obavili sve i da idemo kući. 
Cijeli dan sam bila u šoku i nisam shvaćala, mislila sam, ovo se ne događa, je li moguće, umišljam li, kao da sam u nekom filmu... Ali uvečer, kada sam legla, shvatila sam da je sve stvarno, da ne umišljam i da nisam u filmu. 
I onda sam si postavila pitanje:" Zašto baš ja?"... I shvatila sam. 
 
On je u meni.
 
Ali On je i u tebi!
On je u svima nama, On progovora kroz nas, On progovora i riječima i djelima.
Dopustite da On progovara i iz vašeg srca, iz vaših usta kao i iz mojih.
Ne potiskujte Ga, ne skrivajte Ga, ne stidite Ga se, jer imate Ga.
Samo razmislite koliko ste sretni što Ga imate, što je baš u vama.
 
Je li sad vidite da je On u svima nama? 
Je li vidite da i vi imate nekih djela kroz koja je On progovorio iz vas, možda niste shvatili da je to bio On, ali bio je. 
On je u nama kada činimo bilo kakvo dobro djelo, čak i ono najmanje, Tu je, On koji je svako naše Ljubav i Dobro!
Njemu nije bitno je li tvoje djelo veliko ili malo, Njemu je bitno da je dobro, da je iz ljubavi.
A ako ima i vas, koji nemate svoje pa čak i ono najmanje dobro djelo, učinite ga, baš sad, baš u ovom trnutku, dopustite da On progovori kroz vas, jer On čeka, molim vas.
Učinite svoj život sretnijim, ljepšim, boljim koračajući zajedno s Njim baš kao i ja...
Tek sada shvaćam kolika je Njegova veličina, kolika je Njegova važnost. Tek sada shvaćam da ja u sebi imam Isusa!
 
Imate Ga i vi, stoga ne dopustite da ostanem zavučen u dubini vašeg srca... Pustite Ga van, pustite Ga da djeluje kroz vas!

- Jana Ljubić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Najavljujemo: Svećeničko ređenje
23/06/17 | Čitanja: 2371
» Posjet generalnog ministra Reda Manje Braće
19/06/17 | Čitanja: 936
» Ti
25/06/17 | Čitanja: 326
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Zaštekao mi je dar pisanja u zadnje vrijeme, ne znam što se događa, nikako svoje osjećaje ne mogu prenijeti na papir ili na tipkovnicu. Osjećam se kao da ne govorim dovoljno razgovijetno i da ne pišem dovoljno čitljivo. Ali davno mi je rečeno da svoje talente Njemu treba predati, Njemu trebaju služiti. Svaki svoj talent koristi kako bi proslavio Njega. I to sam i činila, bar sam se trudila to činiti. Činim i sada, ali kao da ne znam više kako. Ne mogu reći da ne osjećam način, znam koji su moji talenti, svjesna sam ih, ali nekad se i oni umore pa pritisnu tipku 'Stop', a ja ih silim da pritisnu onu 'Nastavi'. Jesi li ti svjestan svojih talenata? Jesi li svjestan koliko posjeduješ? Je li znaš na koji će se On način proslaviti kroz tebe? Jako je teško to otkriti, zar ne? Nekad se ti talenti toliko ukopaju u nama da ni ne znamo imamo li ih uopće. Zatim nam dolaze misli da nas manje voli Onaj gore, da smo mu manje potrebni. Pa čak i da mu nismo uopće potrebni da bi se On očitovao u svijetu. Sada ti On preko mene govori da nisi u pravu. Govori ti da imaš talente veće od mojih, veće od svih na ovom svijetu. Govori ti kako ćeš ih upotrijebiti. Kako ćeš se odužiti za njih. Ali ne čuješ dovoljno dobro, ili se uopće ne trudiš čuti? Toliki su poklopili uši i spustili pogled trudeći se da ga ne čuju i ne vide, a nisu ni saznali kolika je radost živjeti Njemu na čast i upotrijebiti sve dobro što posjeduješ, s Njim. Ni ne znaju kako je drugačije živjeti da znaš zašto živiš i komu živiš. Kako je posebno znati da nisi sam. Kako je veliko življenje radi bolje smrti. Mnogi me ne razumiju što im pokušavam reći, jer eto moji talenti nikako da se probude iz sna kojeg su nedavno počeli snivati. Ja ih trzam, ali znam samo će ih On trgnuti.   No ima jedna razlika između mene i tebe. S ponosom ću je reći. Ja ću sa molitvom na usnama čekati Njega da mi kaže sada si opet spremna nositi Moju riječ po svijetu, sada su tvoji talenti jači, sada su spremniji za Mene. Sada pođi. Idi i stvaraj! Stvaraj moje kraljevstvo u svom malom kraljevstvu. Stvori svoju malu riječ koja će Moju veliku prenositi. Idi i pomozi drugima da me nađu, stvaraj tako da drugi vide stvoreno. Moli, pa ćeš osjetiti isto ovo što osjećam. Vjeruj mi. Vrijedi. Pokušaj, pa ćeš shvatiti. Sada, idi i stvaraj!