Kako se nositi s ljutnjom na Božji način
Srijeda, 01. ožujka 2017. | Broj čitanja: 931
 
 

Svatko se mora nositi s ljutnjom s vremena na vrijeme. Ali na koji način? Da bismo odgovorili na to pitanje moramo prvo razumjeti što je ljutnja ustvari? Ljutnja je emocija koju često karakterizira osjećaj velike nelagode, srdžbe, neprijateljstva, bijesa i osvete. Reakcija ljutnjom je često naš način izražavanja nezadovoljstva životom. To je u Grčkom jeziku definirano kao najjača od svih strasti. Ljutnja počinje osjećajem koji često izražavamo riječima ili postupcima.

 


KORIJENI PROBLEMA


Ljutnja je plod trulog korijena. Jedan od primarnih korijena ljutnje je obitelj. Ljutite osobe potječu iz ljutih obitelji jer nauče njihov model ponašanja i isto se ponašaju te prenose to na svoju djecu.

 


Kada nam ljudi ne vjeruju to je nepravda ali tu ništa ne možeš učiniti, a mi se razljutimo jer osjećamo da to nije fer. Što više mi želimo promijeniti situaciju ili osobu koja nas loše tretira to više nam je to nemoguće učiniti. Ljudi ne mogu promijeniti ljude, jedino Bog može. Zato je najbolje staviti svu svoju snagu u molitvu za tog koji vas napada.
Svađa – je skrivena, potisnuta ljutnja, počinje osudom, ogovaranjem, ocrnjivanjem nekoga i od visokog mišljenja o sebi. Svađa je iznošenje stavova u prepirci sa rasplamsalim emocijama, mržnjom, neslaganjem i ljutnjom ispod površine.

 


Nestrpljivost – često proizvodi ljutnju što nismo dobili ono što smo htjeli u trenutku kada smo htjeli. Kada je naš napredak spriječen ili usporen zbog drugih, lako je postati nestrpljiv. Većina nas se svakodnevno bori s nestrpljivošću, zbog današnjeg ubrzanog načina življenja.

 


Zlostavljanje bilo koje vrste – seksualno, fizičko, verbalno, emocionalno ili mentalno gotovo uvijek vodi u ljutnju. Zlostavljači su nepravedni a to može ostaviti zlostavljanomu osjećaj bespomoćnosti i ljutnje. Zlostavljanje bilo koje vrste može biti ignorirano. Moramo se nositi i raditi s tim da bismo se oslobodili toga.

 


Neodgovorene potrebe – mogu također proizvesti ljutnju. Svi mi imamo potrebe koje mogu i trebale bi biti prepoznate od onih nama najbliskijih; ipak, oni ne znaju i ne razumiju naše potrebe osim ako im mi to kažemo. Čak i tada mogu promašiti ili ne ispuniti naše potrebe. Zato je odgovor otići Bogu s našim potrebama a ne ljudima.

 


Ljubomora – ljutnja uzrokovana ljubomorom je jedna od prvih negativnih emocija spomenuta u Bibliji. Postanak 4 nam govori o tome kako je Kain ubio Abela jer je bio ljubomoran. Ovo je jedan od najekstremnijih rezultata ljubomore, ali nas to samo podsjeća na to kako opasna može biti ljubomora.
U današnjem društvu ljudi osjećaju da njihov status ovisi o njihovom poslu ili poziciji u Zajednici. Zbog ovakvog stava oni se boje da će netko biti promoviran iznad njih. Ljubomora provocira kod njih pokušaj da budu važni u očima ljudi. Ako imaš ovaj problem, razumi da te Bog stavio tu gdje jesi s razlogom. On zna što je u tvojoj budućnosti i može biti da te trenira za tu budućnost sada. Postoji velika razlika između toga biti sposoban i biti spreman za određeni posao. Zato ne prezirite male početke. Zapamti da moraš odgovoriti Bogu. Naša nagrada dolazi od poslušnosti specifičnim pozivima koje je On smjestio u naše živote, a ne od velikih stvari koje mi izvršimo kako bi svijet bio zadovoljan.


Drugi korijen koji vodi u ljutnju uključuje strah od suprotstavljanja, nesigurnost i osjećaj da smo kontrolirani od strane posla ili drugih ljudi i njihovih problema. Ja sam se nekada ljutila na ljude koji me kontroliraju. Dok mi Bog nije rekao jedan dan „Kriva si koliko i oni jer si im pustila da to čine“. Ne bismo trebali stavljati pretjerano veliki pritisak na sebe dajući previše obećanja jer ne želimo nekome reći NE.

 


MASKE LJUTNJE


Ponekad koristimo maske kako bismo prekrili stvari koje ne želimo da drugi vide. Kada su ljudi puni ljutnje obično misle maskiranjem držati druge dalje podalje od prave slike. Tako se mi skrivamo iza različitih maski kako bismo prevarili druge i naveli ih da misle o nama da smo nešto što ustvari nismo. Otkrila sam da te ljudi više respektiraju ako podijeliš stvarnog sebe sa njima nego da pokušavaš sakriti. Na posljetku, ljudi ti mogu reći ako nešto nije u redu.

 


Možeš ti misliti da skrivaš svoju ljutnju ali ona će već naći načina da izađe van – ili kroz tvoj glas, govor tijela ili stav. Neki koriste masku 'mrtav hladan'. Kad ih netko naljuti oni kažu da opraštaju ali postanu hladni, ne pokazuju toplinu ili emocije u odnosu sa tom osobom. Ovi ljudi žive usamljeno jer se boje da će biti povrijeđeni, izbjegavaju bliskost.

 


Klasični primjer je maska „izabirem bol “. Oni izabiru bol živeći izolirano, usamljeno unatoč tome što rade na problemima, odlučni da razviju dobre prijateljske odnose.
Drugi vole koristiti masku 'povlačenja'. Oni kažu da nisu ljuti na tebe ali ipak odbijaju razgovarati sa vama ili jedino komuniciraju kad je baš neophodno ali i to uz gunđanje ili kimanje glavom. Kada izbjegavaš boraviti sa osobom na koju se ljutiš skrivajući se iza maske – to nije rješenje.

 


SUOČI SE S ISTINOM


Ako želiš velike i moćne stvari koje Bog ima za tebe, moraš doći do korijena ljutnje i suočiti se s njim. Oslobodi se maske i suoči se sa stvarima koje se događaju u tvom životu, a koje su prouzročile tvoje ponašanje takvo kakvo je danas.
Priznaj da se sam ne možeš popraviti. Dok se ne iščupa korijen nastavit će rasti jedan loš plod za drugim. Prečesto živimo život boreći se samo sa lošim plodovima našeg ponašanja, ali nikada ne idemo iskopavati dovoljno duboko da bi došli do korijena problema. Zapravo kada se suočimo sa ljutnjom moramo izabrati bol. Kada dublje kopamo da bismo iskopali loš korijen to je bolno ali je jedini preostali način da se problem iskorijeni. Postoji i pozitivna patnja koja se događa kada činimo što je ispravno ili možete ići po đavolskom planu. Zapamtite, isti đavao koji te navodi na to da slijediš svoje osjećaje kasnije će te osuditi što si to učinio. Ti moraš odlučiti da li želiš bol koja te vodi u novo područje slave ili da zadržiš staru bol i pokušavaš ju sakriti dok ona raste u tebi.

 


Petar nam kaže da budemo balansirani i umjereni i da se odupremo đavolskim napadima (1.petrova 5:8,9). Kada počneš osjećati ljutnju to je pravo vrijeme da vježbaš samokontrolu. Ti možeš imati dobar razlog za ljutnju ali to nije izgovor da ostaneš u takvom stanju. Unatoč poricanju ili osuđivanju toga, zamoli Boga da ti pomogne da se nosiš s tim na pozitivan način.
Rim 12:21 daje dobar savjet: nemojte dozvoliti sebi da zlo zavlada vama već ga nadvladajte dobrim. Kada te đavao napada, umjesto da 'poludiš' blagoslovi nekoga. Odgovoriti na dobar način je direktno suprotno od onoga što neprijatelj želi od tebe. Osujeti njegov plan da te drži uzrujanog.

 


To ne dolazi samo po sebi i nije uvijek lako, ali ako mi učinimo ono što možemo Bog će učiniti onošto mi ne možemo.
Nemojte biti brzi u prepuštanju duhu ljutnje tj. nemojte se brzo razljutiti ili uznemiriti jer ljutnja i uznemirenost stanuju u prsima budala (Propovjednik 7:9). Moramo okrenuti ljutnju i ljude koji su je prouzročili Bogu da On to sredi. Osveta je moja, Ja ću im platiti govori Gospodin (Rim 12:19). Vjeruj Bogu i On će to srediti za tebe i ZAŠTITI TE. Ti ne možeš promijeniti prošlost ali kad je daš Bogu on će to upotrijebiti da ti donese bolju budućnost.

 


JE LI LJUTNJA GRIJEH?


Je li sva ljutnja grijeh' Ne, ali neka jest. Ljutnja nekada služi u korisne svrhe, tako da nije obvezno grijeh. Biti u kušnji da učiniš nešto samo po sebi nije grijeh.
Ali kada se ne odupreš napasti onda jest grijeh; kada svejedno to učiniš – tada postaje grijeh. Bog nekada dopusti da osjetimo ljutnju, ali čak i kada doživimo istinsku nepravdu u životu ne smijemo našu ljutnju pokazivati na neprikladan način. Moramo paziti kako ne bismo dozvolili ljutnji kako nas ne bi uvela u grijeh. Efežanima 4.26,27 kaže nam 'Kada se ljutiš ne griješi; nemoj nikada dozvoliti svojoj ljutnji da se zadrži nakon zalaska sunca.' Odbij dati đavlu bilo kavu šansu da dobije uporište u tvom životu kroz ljutnju.

 


Svaka ljutnja, bez obzira na uzrok, ima isti efekt u našem životu. Uzruja nas i prouzrokuje osjećaj pritiska. Držati ljutnju u nutrini i pretvarati se da je nema može biti opasno po naše zdravlje. Većinom samo povređujemo sebe a osoba koja nas je naljutila nije ni svjesna toga.

 


Zato moramo preuzeti odgovornost za našu ljutnju i naučiti da se nosimo s njom. Poradi na tom, donesi odluku i to će ti donijeti otpuštanje pritiska.
Ja sam u životu prolazila kroz surova razdoblja i dugo godina ova iskustva su kod mene prouzročila da se osjećam jadno. Bila sam toliko ljuta zbog zlostavljanja u djetinjstvu da me je to učinilo ogorčenom osobom, punom mržnje. Bila sam ljuta na sve ali jednog dana Bog me je suočio s tim i rekao „Joyce, hoćeš li dozvoliti da te to učini ogorčenom ili boljom osobom?“

 


To mi je privuklo pozornost i ja sam pronašla pozitivan način da procesuiram svoju ljutnju. To je bio novi početak za mene. Kada se suočite sa svojom ljutnjom i odlučite srediti to na Božji način, moguće je to prebroditi. Duh Sveti daje nam snagu da budemo stabilni i da hodamo u plodovima Duha. Mi imamo moć oprostiti onima koji su prema nama nepravedni i voljeti grozne osobe.

 

- J. Meyer
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Sabor Frame 2017
21/08/17 | Čitanja: 381
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.