Ne možeš dati ono što nemaš
Petak, 17. veljače 2017. | Broj čitanja: 1006
 
 

Voljeti i biti voljen je ono što čini naše živote vrijednima. Mnogi ljudi su iskusili neki period života kada su se osjećali ne voljeno. Tijekom tog vremena je vrlo lako zadržavati se u negativnim mislima, ali time dozvoljavamo da nas one kontinuirano vode u nesreću i depresiju.

 


Ljubav je snaga za život. To je ono što motivira ljude da svaki dan ustanu i idu dalje. Ljubav daje životu svrhu i smisao. Gdje god pogledaš, možeš vidjeti ljude koji traže ljubav... ali oni traže na krivim mjestima. Bog je ljubav, i oni nikad neće naći ono što traže dok ne otkriju Njega.

 


Ljudi traže ispunjenje u životu na različite načine. Ovi načini im se čine dobri u početku ali eventualni neuspjeh ih ostavlja frustriranima, razočaranima i praznima. Jedini način kako mogu pronaći istinsko ispunjenje koje tako očajnički traže jest da izaberu hodati u ljubavi – zapravo da stave ljubav u akciju tako što će posezati za ljubavlju i pružati je drugima.

 


Ubrzo nakon što sam se obvezala Bogu, počela sam slušati ljude kako govore o važnosti ljubavi prema drugima. Od kada sam željela živjeti u skladu sa Biblijom, željela sam hodati u ljubavi, ali jednostavno nisam mogla. Tjerala sam se...ali nema snage koja bi to pratila. Stalno sam pravila planove poboljšanja ali ih nisam mogla provesti do kraja.

 


Neispunjena želja je frustrirajuća. Osjećala sam se vrlo frustrirano i pitala sam se što nije u redu sa mnom. Bila sam nestrpljiva s ljudima. Bila sam legalist (onaj koji naginje stavu da se spasenje može postići djelima) i gruba, osuđivala sam, surova, sebična i nisam opraštala – i to je tek početak liste. Što sam se više trudila da hodam u ljubavi postajala sam gora.

 


Počela sam shvaćati da ja nisam mogla voljeti druge jer ja nikad nisam primila Božju ljubav za sebe. Ja sam znala da u Bibliji piše da me Bog voli ali ja nisam osjećala Božju ljubav u svom srcu. Pitala sam se kako nas Bog može voljeti ovako nesavršene?

 


Bog nas voli jer to želi – to mu je ugodno. Bog nas voli jer je Njegova priroda da voli i on će nas uvijek voljeti. Njegova je ljubav bezuvjetna. Zapravo ne postoji ništa što bismo mi moglo učiniti da izbjegnemo Njegovu ljubav. Njegova ljubav je snaga kojom On oprašta naše grijehe, liječi naše emocionalne rane i popravlja naša slomljena srca.

 


Vremenom sam shvatila da sam duboko voljena od Gospodina jednostavno zbog toga tko sam ja a ne zbog toga što ja činim za Njega. Konačno sam mogla odustati od pokušavanja da Njegovu ljubav steknem radeći neke stvari, za koje sam mislila da me čine vrijednom Njegove ljubavi.

 


Jednom sam počela primati Božju impresivnu bezuvjetnu ljubav i bila sam sposobna početi ga voljeti zauzvrat i slobodnije davati ljubav drugima. Iako je Božja beskonačna ljubav bila u meni, nisam je mogla dati drugima bez straha.

 


Svatko na svijetu želi biti voljen i prihvaćen, i ljubav Božja – taj prekrasni dar koji nam Bog besplatno daje – zadovoljava tu potrebu. Njegova ljubav se izljeva na nas i onda se može izlijevati kroz nas na druge.

 


Sada vidim sebe kao posudu punu blagoslova. Sada želim biti osoba koja može izlijevati Božju ljubav u živote ljudi oko mene. Otkrila sam da sam uvijek sretnija kada odaberem da usrećim druge.

 


U Bibliji, Bog zove Kršćane - sol Zemlje. On očekuje od nas da “posolimo” živote onih oko nas. Sav život je bezukusan bez ljubavi. Ljubav je sol, snaga za život i razlog da se digneš u jutro.

 


Svaki dan može biti uzbudljiv ako počnemo sebe promatrati kao Božje tajne agente, koji samo čekaju da pospu sol na živote svih koje susreću. Mi znamo da, zato što smo duboko voljeni od Boga, neće nikad nestati te ljubavi, bez obzira koliko mi davali od sebe.

- J. Meyer
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Mogu li bez Tebe?
31/08/17 | Broj čitanja: 482 | Autor: A.N.
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Izabrano novo Vijeće naše Frame
14/10/17 | Čitanja: 781
» Naš petak: Molitveni sastanak
21/10/17 | Čitanja: 253
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.