Ne možeš dati ono što nemaš
Petak, 17. veljače 2017. | Broj čitanja: 635
 
 

Voljeti i biti voljen je ono što čini naše živote vrijednima. Mnogi ljudi su iskusili neki period života kada su se osjećali ne voljeno. Tijekom tog vremena je vrlo lako zadržavati se u negativnim mislima, ali time dozvoljavamo da nas one kontinuirano vode u nesreću i depresiju.

 


Ljubav je snaga za život. To je ono što motivira ljude da svaki dan ustanu i idu dalje. Ljubav daje životu svrhu i smisao. Gdje god pogledaš, možeš vidjeti ljude koji traže ljubav... ali oni traže na krivim mjestima. Bog je ljubav, i oni nikad neće naći ono što traže dok ne otkriju Njega.

 


Ljudi traže ispunjenje u životu na različite načine. Ovi načini im se čine dobri u početku ali eventualni neuspjeh ih ostavlja frustriranima, razočaranima i praznima. Jedini način kako mogu pronaći istinsko ispunjenje koje tako očajnički traže jest da izaberu hodati u ljubavi – zapravo da stave ljubav u akciju tako što će posezati za ljubavlju i pružati je drugima.

 


Ubrzo nakon što sam se obvezala Bogu, počela sam slušati ljude kako govore o važnosti ljubavi prema drugima. Od kada sam željela živjeti u skladu sa Biblijom, željela sam hodati u ljubavi, ali jednostavno nisam mogla. Tjerala sam se...ali nema snage koja bi to pratila. Stalno sam pravila planove poboljšanja ali ih nisam mogla provesti do kraja.

 


Neispunjena želja je frustrirajuća. Osjećala sam se vrlo frustrirano i pitala sam se što nije u redu sa mnom. Bila sam nestrpljiva s ljudima. Bila sam legalist (onaj koji naginje stavu da se spasenje može postići djelima) i gruba, osuđivala sam, surova, sebična i nisam opraštala – i to je tek početak liste. Što sam se više trudila da hodam u ljubavi postajala sam gora.

 


Počela sam shvaćati da ja nisam mogla voljeti druge jer ja nikad nisam primila Božju ljubav za sebe. Ja sam znala da u Bibliji piše da me Bog voli ali ja nisam osjećala Božju ljubav u svom srcu. Pitala sam se kako nas Bog može voljeti ovako nesavršene?

 


Bog nas voli jer to želi – to mu je ugodno. Bog nas voli jer je Njegova priroda da voli i on će nas uvijek voljeti. Njegova je ljubav bezuvjetna. Zapravo ne postoji ništa što bismo mi moglo učiniti da izbjegnemo Njegovu ljubav. Njegova ljubav je snaga kojom On oprašta naše grijehe, liječi naše emocionalne rane i popravlja naša slomljena srca.

 


Vremenom sam shvatila da sam duboko voljena od Gospodina jednostavno zbog toga tko sam ja a ne zbog toga što ja činim za Njega. Konačno sam mogla odustati od pokušavanja da Njegovu ljubav steknem radeći neke stvari, za koje sam mislila da me čine vrijednom Njegove ljubavi.

 


Jednom sam počela primati Božju impresivnu bezuvjetnu ljubav i bila sam sposobna početi ga voljeti zauzvrat i slobodnije davati ljubav drugima. Iako je Božja beskonačna ljubav bila u meni, nisam je mogla dati drugima bez straha.

 


Svatko na svijetu želi biti voljen i prihvaćen, i ljubav Božja – taj prekrasni dar koji nam Bog besplatno daje – zadovoljava tu potrebu. Njegova ljubav se izljeva na nas i onda se može izlijevati kroz nas na druge.

 


Sada vidim sebe kao posudu punu blagoslova. Sada želim biti osoba koja može izlijevati Božju ljubav u živote ljudi oko mene. Otkrila sam da sam uvijek sretnija kada odaberem da usrećim druge.

 


U Bibliji, Bog zove Kršćane - sol Zemlje. On očekuje od nas da “posolimo” živote onih oko nas. Sav život je bezukusan bez ljubavi. Ljubav je sol, snaga za život i razlog da se digneš u jutro.

 


Svaki dan može biti uzbudljiv ako počnemo sebe promatrati kao Božje tajne agente, koji samo čekaju da pospu sol na živote svih koje susreću. Mi znamo da, zato što smo duboko voljeni od Boga, neće nikad nestati te ljubavi, bez obzira koliko mi davali od sebe.

- J. Meyer
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Djevojčica Mila i njezin simpatični prijatelj Down
21/03/17 | Broj čitanja: 1326 | Autor: Magdalena Marđetko
» Ti imaš Isusa u sebi
12/03/17 | Broj čitanja: 1199 | Autor: Jana Ljubić
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Hodočašće u Asiz
24/04/17 | Čitanja: 983
» Uskrsnuo je! – Ili nije?
27/04/17 | Čitanja: 301
» Naš petak: Molitveni sastanak
30/04/17 | Čitanja: 234
Fokus
Izborni kapitul hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) održan je od 17. do 19. ožujka 2017. godine, u franjevačkoj kući molitve i susreta Domus spacis u Međugorju. Prema odredbama GK i Statuta OFS-a BiH na kapitulu su sudjelovali: članovi područnog vijeća, ministri mjesnih bratstava, zastupnici mjesnih bratstava (čiji je broj ovisio o broju članova pojedinog mjesnog bratstva), područna predsjednica Frame te dvoje zastupnika područnog bratstva Frame. U radu kapitula sudjelovalo je ukupno 36 sudionika. Nakon sudjelovanja u večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova i večere, kapitul je nastavljen pozdravom područne ministre Ankice Zelenike i područnog duhovnog asistenta fra Antonia Šakote. Zatim su se predstavili svi članovi kapitula nakon čega je fra Antonio Šakota imao duhovno promišljanje o savršenom veselju sv. Franje. Prvi dan kapitula završen je klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu. U subotu prijepodne ministri mjesnih bratstava su iznijeli godišnja izvješća o životu i radu svojih bratstva, poslije njih su i članovi područnog vijeća iznijeli svoja trogodišnja izvješća te je uslijedila rasprava o izvješćima. Poslijepodne je Područno vijeće predalo svoje službe te su ujedno i upoznali sudionike kapitula o obvezama koje ima pojedina služba u vijeću. Ankica je zahvalila svim članovim vijeća za suradnju i odgovorno vršenje povjerenih im službi, te im udjelila prigodne poklone. U ime cijelog područnoga bratstva OFS-a Hercegovine, sestra Josipa se zahvalila ministri Ankici na svemu što je činila za bratstvo kroz ove tri godine i udjelila joj prigodni poklon. Kako bi se što bolje pripremili za izborni dio kapitula, područni duhovni asistent fra Antonio Šakota je pročitao govor generalnog minisra Tibora Kausera u Samoboru 8. listopada 2016., na temu Vođenje i animiranje u OFS-u, te iznio svoje promišljanje na tu temu. Nakon slavljenja svete mise u crkvi sv. Jakova i večere, usljedili su izbori. Izbornim dijelom kapitula predsjedala je sestra Ivana Vidović, član Nacionalnog vijeća. Ivana je na početku pozdravila sve prisutne te objasnila tijek izbora. Nakon uvodnih molitvi predviđenih Obrednikom OFS-a i navještaja Evanđelja, pristupilo se izborima. Izabrano je sljedeće područno vijeće: Ministra: Mirela Barbarić (OFS Široki Brijeg) Doministra: Marijana Barbarić (OFS Čerin) Tajnica: Josipa Vukoja (OFS Kočerin) Učiteljica formacije: Ruža Vidić (OFS Čitluk) Rizničar: Jure Čilić (OFS Međugorje) Povjerenik za Framu: Nikola Vidić (OFS Čitluk) Posebnost ovoga vijeća je to što su u vijeće izabrani majka i sin, Ruža i Nikola Vidić. U nedjelju jutro, pod predsjedanjem nove područne ministre, donesene su smjernice za rad novom vijeću, te su izabrani delegati za Nacionalni izborni kapitul OFS-a. Kapitul je završen slavljem svete mise u kojoj su novi vijećnici uvedeni u službu. 
Naša La Verna
'' Ti si Tajna kojoj idem, u vjeri ja ću hodati! '' Koliko sam puta pala, koliko sam se puta podigla. No uvijek sam osjećala ruke koje su mi podupirale leđa, neke ruke toliko snažne koje su pretrpjele sve moje padove. Sve moje padove, one padove u dubine. One padove iz kojih se sama nikada ne bih uspjela izvući. I u tim dubinama svojih grijeha sam pronalazila korak pokraj svoga. Uvijek onaj jedan te isti korak. Dovoljno tih da ga ne čujem, ali dovoljno vidljiv da ga osjetim. Dovoljno jak da ga želim uvijek uz sebe. Ne razumijem ljude koji ne osjete taj korak pokraj sebe. Žalim ljude koji ne osjećaju ruke koje ih drže. One ljude koji nisu ni svjesni koliko te ruke mogu nositi. Koliko bola, koliko suza, koliko udaraca. Sve moje u tim je rukama.   Sva moja sreća je u tim koracima. Toliko volim te korake, da ni svoje ne vidim. Jer me nose. Kao da moje noge nisu moje,jer ih tuđe noge nose. I kada padam,osjećam da me netko drži, da ne potonem. Da ne udahnem taj gorki pad. Volim te ruke. Volim Njega,jer kada mu jednom sve predaš ne želiš otići. I trudiš se,ali svijet je jači. Jači za nas tinejdžere,ali ne i za Njega. Za Svemogućega, za moga Spasitelja, za moga Najboljeg prijatelja. Koliko sam god teška On me nosi.   Ja mu sve predajem. Svaki svoj pad iz kojeg me podigao, svaki svoj korak koji je on ponio. Sve je Njegovo, jer sam ja Njegova. Svaki moj udisaj njemu sam predala. Svaki moj grijeh,On je oprostio. Zbog Njega svoju težinu ni ne osjećam, jer on je teži. On je jači, moj Isus. I tvoj je On. Samo Ga potraži. Tu u kutu svoje sobe. Sklopi ruke i moli. Ne posustaj i voli. Voli Ga svim srcem, pokušaj Mu biti sličniji. Jer On nikada ne odustaje od tebe, postoji li bolji prijatelj od takvoga? Postoji li bolji od Njega? Postoji li išta na ovom svijetu ljepše od slavljenja onoga koji me nosi, prenosi, kroz kušnje i patnje. Da me ojača, i da potvrdi da Ga volim. Dopusti Mu da zna da si Njegov. Vratit će ti stostruko,vjeruj mi. Ja znam, ja uistinu znam da je tako. Ja znam da Te voli, da se s tobom bori i da te sada gleda, razmišljajući kako nisi ni svjestan koliko mu značiš i koliko si poseban,jer Njemu jesi.