Dar malog anđela
Petak, 03. veljače 2017. | Broj čitanja: 778
 
 

Bio jedan maleni anđeo koji se rado naginjao nad ogradu da iz raja poviruje prema zemlji. Zemlja bijaše tako daleko da ju je jedva uočavao, no svejedno ju je dugo i zamišljeno promatrao…

 

Ostali anđeli, radoznali zbog nostalgije maloga anđela, obavijestili su o tome Blaženu Djevicu Mariju.

 

Jednoga dana približi se ona malom anđelu i nježno ga upita:



Što radiš ovdje, mali moj anđele?“

 

Anđeo se ohrabri i reče: „Tako bih volio poći na zemlju.“

 

„Na zemlju? Zar ovdje nisi sretan?“

 

„Oh, Djevice draga, sretan sam, ali imam veliku želju: sići dolje s Isusom za božićne blagdane. Jedan anđeo čuvar mi je rekao da na zemlji ima djece i da su to bića jako slična nama. Želio bih ih vidjeti i odnijeti im kakav dar.“

 

Nakon toga je zašutio, ne usudivši se podići pogled. A da je učinio, vidio bi Mariju kako mu se smiješi. Pa i tada, dok se ona udaljavala, mali je anđeo u duši osjećao sigurnu nadu.

 

Stigla je Badnja večer, a mali je anđeo bio izabran da prati Isusa za njegova uobičajena pohoda zemlji. Djevica Marija mu je osobno spremila košaricu punu darova – igračaka i raznih poslastica.

 

Čim se počela spuštati noć, anđeo krene prema zemlji. Isus nikad ne ostavlja svoju Crkvu, ali njegova je prisutnost najživlja u svetoj božićnoj noći. Tada se i nebo i zemlja ispune anđelima koji ljudima dobre volje donose obilje milosti.

 

Mali anđeo spustio se kroz mračnu noć ostavljajući za sobom svijetlozlatni trag na nebu. Kako se približavao zemlji, sve je bolje vidio morske valove, guste borove šume pokrivne snijegom i doline u kojima se nazirala sela s crkvenim zvonicima u sredini.

 

Isus je rekao: „Eno ondje je selo, ondje ćeš naći mnoštvo dobre djece. Poljubi ih umjesto mene, ali polako i nježno da se ne probude, i ostavi im darove. Čim prve zvijezde počnu gubiti sjaj, vrati se u raj.“

 

Mali anđeo obeća da će poslušati i pođe svojim putem.

 

Mali je anđeo ulazio u kućice i promatrao djecu dok spavaju. S njihovih lica mogao je pročitati koja su bila dobra a koja manje dobra. Prvima je na čelo utisnuo poljubac u Isusovo ime, a na one druge pala je njegova suza. Kako nije bilo mnogo zločeste djece, plakao je samo malo. Kad su prve zvijezde počele gubiti sjaj, njegova je košara bila prazna i on se počeo spremati za povratak u raj. Tek što se podigao iznad sela, ugleda malu kućicu na osami koju prije nije vidio.

 

„Nadam se da ondje neće biti djece“, pomisli zabrinut dok se spuštao. Provirio je kroz prozor. Unutra je bilo dijete. Spavalo je u lišću pokriveno samo poderanim gunjem, a bilo je tako lijepo da anđeo nije mogao odoljeti da mu se ne približi kako bi ga bolje vidio. Odmah je shvatio da je riječ o dobru dječaku: redovito je molio, slušao je mamu, koja je bila siromašna žena, a upravo bijaše otišla u crkvu moliti pomoć od Isusa. Dječak je nešto sanjao, no vidjelo se da mu je hladno, jer u kući nije bilo drva, nije se ložilo, a i zdjele bijahu prazne. Mali je anđeo sve to gledao i dok je pretraživao svoju košaru, potekle su mu suze niz lice. Da je ostao barem jedan kolač ili jabuka! Ali ničega više nije bilo, i nije mogao udijeliti dar ovomu dječaku, osim da ga poljubi u Isusovo ime. No dječak se toga neće ni sjećati. Anđeli imaju moć da djeci u san pošalju lijepe stvari, ali mali je anđeo odmah odustao od takve ideje, jer je znao da bi bilo okrutno probuditi se nakon lijepa sna u hladnoj i praznoj sobi. Sabere se i cijelim svojim srcem pozove upomoć Blaženu Djevicu Mariju.

 

Dok je kroz prozorsko okno promatrao nebo, anđeo dođe na sjajnu ideju. Odleti brzo do prve zvijezde, dohvati je i odmah se vrati postavivši je na ognjište. Bijedna se sobica istog časa jako osvijetlila i ugrijala. Na ognjištu je zakuhao lonac, a iz njega su se širili najljepši mirisi. Zvijezde uistinu mogu običnoj vodi podariti najraznovrsnije okuse i boje, pretvarajući je u mlijeko, med, čokoladu i druge neodoljive slastice. Mali je anđeo zagrlio dječaka i kroz prozor odjurio na nebo, jer Bog ne želi da anđeli hodaju okolo po zemlji i da ih ljudi vide.

 

Kad se probudio, dječak ugleda žareću zvijezdu na ognjištu i majku koja je začuđeno zastala na pragu.

 

„Mislim da sam vidjela anđela kako je izlazio onuda“, rekla je pokazujući na prozor. „Vidjela sam vrhove njegovih krila.“ Tada joj je sve bilo jasno: bilo je božićno jutro.

 

Mali anđeo je u međuvremenu jurio prema nebu najbrže što je mogao: upravo je svitalo i mnoštvo se anđela bilo već okupilo oko Blažene Djevice Marije.

 

“Umalo si zakasnio, mali anđele“, rekao je Isus smiješeći se, što je bio znak da je dobre volje. Dok je prolazio kroz zlatna glavna vrata, okrenuo se i začuđeno zastao: ondje dolje na plavome nebeskom svodu u nizu krasnih zvjezdica bila je crna rupa. Isus to na svom povratku nije zamijetio, ali Bog bi to odmah vidio i upitao: „Tko je to učinio?“

 

Mali anđeo više ne bi smio ići na zemlju i gledati djecu. Prvo nije uspio biti ljubazan prema svima, a drugo, da bi to popravio, usudio se narušiti predivno Božje djelo.

 

Mali je anđeo, jecajući neutješno, zastao na stubištu. Marija je odmah primijetila da plače, ali on joj nije mogao objasniti zašto, samo je pokazao na zvjezdanu krunu, divno Božje djelo, i prazno mjesto jedne od zvijezda. Marija je istoga časa sve razumjela, vidjela je u duhu i siromašnoga dječaka i njegovu majku kako sjedaju za stol da pojedu krjepku juhu. Uze jednu od zvijezda koje se krasile njezin plašt i dade je malom anđelu.

 

„Idi, stavi je na prazno mjesto!“ rekla je blagoslivljajući njegova krila da bi mogao što brže letjeti.

 

Nakon toga, mali se anđeo vrati u raj radostan i sretan: dolje na nebeskom svodu prema zemlji, sjala je Marijina zvijezda. Bila je divna, mnogo ljepša od ostalih, jer je sjala daleko većim sjajem. Gospodin je također prepoznao tu zvijezdu, ali nije ništa rekao; on nikad ništa ne bi rekao protiv Blažene Djevice Marije.

 

I ljudi na zemlji prepoznali su tu zvijezdu, pa su je prozvali Jutarnjom zvijezdom. Ona se uvijek prva pojavljuje, posljednja se gasi, a sjaji jače od
ostalih zvijezda, jer je zvijezda nebeske Gospe.

 

- Bruno Ferrero
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Mogu li bez Tebe?
31/08/17 | Broj čitanja: 482 | Autor: A.N.
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Izabrano novo Vijeće naše Frame
14/10/17 | Čitanja: 781
» Naš petak: Molitveni sastanak
21/10/17 | Čitanja: 253
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.