Što je istina?
Petak, 25. ožujka 2016. | Broj čitanja: 885
 
 

„Reče mu Pilat: „Što je istina?“  (Iv 18,38)

 

Što je istina? Što je istina da bi se za nju vrijedilo boriti? Što je istina za koju si, ti Kriste, odlučio život dati? Što je istina za koju meni kažeš da i ja sam trebam živjeti, umrijeti i umirati? Što je istina – u svijetu laži?

 

Da, svatko od nas to pita Isusa dok on i dalje šuti, ranjen i izmrcvaren, čekajući da mu donesemo pilatovsku presudu. On stoji pred nama, preda mnom, pred tobom, pogleda uperena u nedohvatljivu daljinu dok nas gleda u oči i šuti, prepuštajući tišini da govori...

 

Tišini koja šapće – što je istina za tebe? Što je istina u tvom životu, ti koji živiš u laži?

  

Prepuni sebe, a prazni Boga, mi stojimo pred njim u togama vlastite samodopadnosti i samouzvišenosti, i, pljujući mu u lice, ćuškajući ga, bičujući ga, mi ga osuđujemo i peremo ruke, jer – ne radimo to mi već drugi, drugi to sve rade, a mi, mi smo čisti. Mi samosvjesni i samo svjesni jedne istine – vlastite istine, koja je po našim mjerilima, osuđujemo Boga, jer – ipak smo preči mi i naša, a ne Njegova istina. Ta – što će reći ljudi? Što će biti s nama? Što će o nama misliti? Vrijedi li se zbog istine izlagati? Vrijedi li zbog istine patiti?

 

Da... ipak je lakše suditi Bogu nego samom sebi... lakše je potpisati smrtnu presudu Bogu, nego li, koje li ironije – živjeti kao istinski čovjek, čovjek kao slika Božja...

 

Što je istina, moj Isuse? ... Što je istina?

 

A On ne prestaje svakog od nas netremice gledati u oči, i tebi je neugodno, meni je neugodno, pa sve nekako želiš i želim da što prije prođe sve ovo... pa komu se ovdje uopće sudi?, sigurno ne meni i tebi, ne nama... i najednom – tišina biva sve tiša i teža...

 

Ruke se peru, evo, svršilo je i to. On je ponio i odnio i taj križ pitanja što je istina, i sve je kao i prije, a ipak... ništa više nije isto...

 

Jer - ja sam taj, ti si taj/ta, koji ostaje razgoljen, izmučen, ispražnjen, jadan... i nemiran zbog nemogućnosti istinskog mira...

 

Ostajemo sami u tišini koja sve dublje ispunja svaku poru naših bića, tišini koja se pretvara u oluju koja sve premeće u meni, u tebi, u svakom čovjeku, u svakom Pilatu. Tišini koja ipak i dalje šapće – „Što je istina?“.

 

Ostaje tišina i taj Njegov pogled, pogled koji te oštrinom proniče do srži, a blagošću ispunja nečim što nikad prije nisi oćutio, nečim što znaš da nikad više ne ćeš zaboraviti...

 

Pogled koji govori o mogućnosti mira...o neiscrpivosti ljubavi...o tajni svih tajni... Pogled koji govori o istinskoj Istini... 

- Fr. Ivan Marija Tomić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme koja je, bez sumnje, drugačija od svih dosadašnjih. Zanimljivo je to, kako od došašća do došašća, od korizme do korizme, uviđamo vlastiti rast, ma koliki on bio. Svake godine u tim milosnim vremenima spoznamo nešto novo što godinu prije nismo mogli, narastemo gdjegod u ovoj svojoj siromašnoj vjeri, ispravi nam se slika o Bogu, sebi, drugima. Tako je i u ovoj korizmi. Posebno vrijeme, um čišći, srce puno otvorenije, a ipak premalo.         Htjela bih, znaš, svim srcem zagrliti ovu korizmu, onako uvjerljivo kako sam zamislila na početku, ali opet sam na pola puta ostala praznih ruku. Vjerojatno su iz njih iščezla ona prazna obećanja koja sam dala Bogu i sebi samoj, one suhe odluke koje su pratile Čistu srijedu i dane prije korizme. Mislim da uvijek iščeznu i ohlade se jer i sama znam da nije to ona punina koju moja duša treba kako bi dotaknula pravi smisao korizme. Ali, što to onda moja duša treba?   Zastane mi pogled na svetom Franji. U jednoj korizmenoj poruci papa emeritus Benedikt XVI. rekao je da je Franjin život bio trajni uspon na goru susreta s Bogom kako bi poslije sišao među ljude donoseći ljubav i snagu koju je u osobnoj molitvi s Bogom pronalazio. Naš Franjo živio je korizmu kroz cijelu godinu. Barem pet puta godišnje povlačio se po 40 dana na skrovita i samotna mjesta kako bi se u tišini posvetio kontemplaciji, molitvi i postu. U tišini. Ponirao je u tišini u najdublje dijelove svoga bića i tražio ima li ondje nešto što još uvijek ne pripada Bogu. U tišini srca tražio je vlastite pustinje kako bi ih mogao natopiti Kristovom ljubavlju. Gdje bi drugo netko poput Franje mogao pronalaziti toliku snagu i ljubav za sva ona velika djela, ako ne u tišini vlastitih dubina? Što su drugo naše dubine, nego sam Krist? Što je drugo korizma, nego tišina? Postoji li bolja prilika od ove sada, da počneš uranjati u svoje dubine i tražiti dijelove tebe koji nisu natopljeni Njegovom ljubavlju samo zato jer ih još nisi upoznao, jer možda dosad nisi imao vremena ili si, pak, bježao od njih? Bojiš li se svojih dubina? Zaviri u njih. Pometi staru prašinu. Neka ulazak u tvoju dubinu bude gora susreta s Bogom. Tada ćeš moći, poput Franje, među druge ljude donositi radost, ljubav, služenje, jer neće postojati ništa što će stajati između tebe i tvoga Boga. Franjo sam po sebi nije velik. Velika je Božja ljubav koja se očitovala u njemu. Na jedinstven način može se očitovati i u meni, u tebi, ali samo ako joj dopustimo. Možda tada mognemo reći da smo zagrlili korizmu. Možda nam tada ruke neće ostati prazne na pola puta jer će do Kalvarije nositi bremena duše...         Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme. Neka u ovoj drugoj polovici korizme bude malo više – korizme. Pažljivo čuvaj ove stranice ispisane olovkom srca... do neke iduće korizme!