Vrjednija si od pogleda
Utorak, 08. ožujka 2016. | Broj čitanja: 1450
 
 

Draga djevojko, zapitaš li se ikada koliko vrijediš; koliko zapravo imaš za ponuditi i dati? Cure danas očekuju poštovanje, a nerijetko im nedostaje upravo tog poštovanja prema samima sebi. Toliko puno truda uloženog u način oblačenja, trepavice, frizuru i nešto četvrto, a tako malo truda uloženog u samu sebe... Što želim time reći? Ne da trebate hodati kao „strašila“ i ne dotjerati se ponekad, nego da postoje određene granice. Svaki časopis za vas djevojke će vam dati tisuću načina kako osvojiti muškarca, a ni jedan neće spomenuti jedan jedini način kako dobiti zasluženu ljubav i poštovanje. Tražite često pogled i površnost jer smatrate da ne možete dobiti više ili da je to jako puno, a zaboravljate koliko ste zapravo vrijedne.

 

 

Ti si vrhunac stvaranja!

 

Ti, djevojko, pripadaš vrsti stvorenja koje je učinjeno tako predivnim i tako savršenim, a da toga nisi ni svjesna. Ti si vrhunac stvaranja! Nema boljeg od tebe. Bog je stao na ženi, jer jednostavno nije mogao bolje. Oblikovana si vrjednija od tog pogleda kojeg tražiš. Vrijedna si potpunog predanja i ljubavi, i samo je jedan dostojan i u mogućnosti tu ti istu ljubav pružiti. Samo jedan! Zašto onda tražiš njih 123, kada znaš da ti nijedan ne može pružiti ono što zaslužuješ, ono za što si stvorena?! Znaš da si stvorena za nešto veće i dublje. Zašto se onda zadovoljavaš malim i plitkim? Pokazuješ tijelo svima, a samo bi jedan trebao imati privilegiju vidjeti ga. Smiješno mi je to, znaš. To je kao da ti se nudi posao iz snova, ali ti prihvaćaš rađe onaj manje vrijedan koji zapravo i ne želiš samo zato jer smatraš da je ovaj posao iz snova pretežak. Vjeruj mi, da ga ne zaslužuješ, ne bi ti ga ni ponudili. Imaš kvalifikacije veće od bilo koga za biti poštovana, samo često tu ljestvicu poštivanja spuštaš na tu razinu da ju svatko može preskočiti. Zašto? U sebi imaš upisanu visinu koju samo jedan može preskočiti. A ni on ne može sam, nego on (mister right) dobiva „lopovsku“ od Isusa. Često tražiš za mišljenje i procjenu svoje prijateljice prije nego što pitaš onoga koji te poznaje najbolje.

 

 

Vrijedna si borbe i upornosti, muke i truda...

 

Kada bih te pitao što je ljubav, što bi odgovorila? Vjerojatno bi to bili klasični odgovori kao: pa ljubav je kad ti je s drugom osobom super, kad si nasmijan i kad ti je stalo jako do te osobe... Hmmm... Sve to stoji, ali koji je najvažniji segment ljubavi? Moje mišljenje je da je to „dobra volja“. Što to znači? To je ono kad želiš samo najbolje za svog partnera. To je prvo što se moraš zapitati kada si s nekim... Želi li on ono što je najbolje za mene ili traži svoje zadovoljstvo i svoju volju? Ne znam jesi li svjesna, ali upravo onaj koji misli da te ne zaslužuje, zaslužuje te najviše. Vrijedna si borbe i upornosti. Vrijedna si muke i truda. Zašto onda popuštaš? Tražiš kavalira, a ne daješ mu prilike da to bude i da se pokaže kao takav. Postani, ne samo još jedan uspjeh u nizu, nego vrhunac „karijere“! Nemoj se smatrati broncom, ako si vrijedna zlata! Započni se prihvaćati i poštovati na onaj način na koji si pozvana.

 

 

Postani izazov!

 

Ja sam muško i svjestan sam toga da sam pozvan na borbu za tebe i da moram uložiti sve od sebe kako bih te imao! Ja sam svjestan, a i spreman za napor! Zašto mi onda toliko olakšavaš? Stvoren sam za osvajanje, a ne daješ mi prilike za osvajanje. Umjesto da mi daješ priliku da ti osvojim srce, ti mi ga daješ sama od sebe. Nemoj! Postani izazov! Ako želiš poštovanje i princa na bijelom konju, postani vrijedna tog putovanja. Nemoj mi dati svoje srce, nego ukradi moje. Jason Evert je jednom rekao da kako bi došao do srca djevojke, dečko mora ubiti zmaja i spasiti princezu. Upravo to i tražim od tebe! Nemoj iskakati kroz prozor i sama pobjeći od zmaja princu u naručje, nego mu dopusti da te sam spasi. Postani izazov!

- Đ. Ravenšćak / pastoralmladih.hr
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme koja je, bez sumnje, drugačija od svih dosadašnjih. Zanimljivo je to, kako od došašća do došašća, od korizme do korizme, uviđamo vlastiti rast, ma koliki on bio. Svake godine u tim milosnim vremenima spoznamo nešto novo što godinu prije nismo mogli, narastemo gdjegod u ovoj svojoj siromašnoj vjeri, ispravi nam se slika o Bogu, sebi, drugima. Tako je i u ovoj korizmi. Posebno vrijeme, um čišći, srce puno otvorenije, a ipak premalo.         Htjela bih, znaš, svim srcem zagrliti ovu korizmu, onako uvjerljivo kako sam zamislila na početku, ali opet sam na pola puta ostala praznih ruku. Vjerojatno su iz njih iščezla ona prazna obećanja koja sam dala Bogu i sebi samoj, one suhe odluke koje su pratile Čistu srijedu i dane prije korizme. Mislim da uvijek iščeznu i ohlade se jer i sama znam da nije to ona punina koju moja duša treba kako bi dotaknula pravi smisao korizme. Ali, što to onda moja duša treba?   Zastane mi pogled na svetom Franji. U jednoj korizmenoj poruci papa emeritus Benedikt XVI. rekao je da je Franjin život bio trajni uspon na goru susreta s Bogom kako bi poslije sišao među ljude donoseći ljubav i snagu koju je u osobnoj molitvi s Bogom pronalazio. Naš Franjo živio je korizmu kroz cijelu godinu. Barem pet puta godišnje povlačio se po 40 dana na skrovita i samotna mjesta kako bi se u tišini posvetio kontemplaciji, molitvi i postu. U tišini. Ponirao je u tišini u najdublje dijelove svoga bića i tražio ima li ondje nešto što još uvijek ne pripada Bogu. U tišini srca tražio je vlastite pustinje kako bi ih mogao natopiti Kristovom ljubavlju. Gdje bi drugo netko poput Franje mogao pronalaziti toliku snagu i ljubav za sva ona velika djela, ako ne u tišini vlastitih dubina? Što su drugo naše dubine, nego sam Krist? Što je drugo korizma, nego tišina? Postoji li bolja prilika od ove sada, da počneš uranjati u svoje dubine i tražiti dijelove tebe koji nisu natopljeni Njegovom ljubavlju samo zato jer ih još nisi upoznao, jer možda dosad nisi imao vremena ili si, pak, bježao od njih? Bojiš li se svojih dubina? Zaviri u njih. Pometi staru prašinu. Neka ulazak u tvoju dubinu bude gora susreta s Bogom. Tada ćeš moći, poput Franje, među druge ljude donositi radost, ljubav, služenje, jer neće postojati ništa što će stajati između tebe i tvoga Boga. Franjo sam po sebi nije velik. Velika je Božja ljubav koja se očitovala u njemu. Na jedinstven način može se očitovati i u meni, u tebi, ali samo ako joj dopustimo. Možda tada mognemo reći da smo zagrlili korizmu. Možda nam tada ruke neće ostati prazne na pola puta jer će do Kalvarije nositi bremena duše...         Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme. Neka u ovoj drugoj polovici korizme bude malo više – korizme. Pažljivo čuvaj ove stranice ispisane olovkom srca... do neke iduće korizme!