Biblija i marihuana. Ili: Dođi i vidi
Subota, 27. prosinca 2008. | Broj čitanja: 3666
 
 

Ivan u svom Evanđelju bilježi susret Isusa s prvim učenicima: „Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: „Evo Jaganjca Božjega!“ Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: „Što tražite?“ Oni mu rekoše: „Rabbi“ – što znači: „Učitelju – gdje stanuješ?“ Reče im: „Dođite i vidjet ćete.“ Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.“ (Iv 1,35-39)


Kratak i jasan opis. Bez viška riječi i opisa sporednih stvari. Tu je ono bitno. A evo kako pater Luka Rađa razmišlja o ovom susretu.


U jednom afričkom gradu misionari su stanovnicima dijelili Biblije. Interes je bio iznad očekivanja: svi su pohrlili, neki čak i po dvaput, kako bi došli do dragocjene knjige. Međutim, radost misionara je splasnula kad su shvatili da ovi zapravo koriste fini biblijski papir da u njega motaju duhan i marihuanu. Božji ljudi nisu odustali, već su se dogovorili da stanovnici – prije nego što papir upotrijebe – moraju pročitati tekst koji na njem piše. I doista, držali su se dogovora. Ubrzo su počeli međusobno i raspravljati o tom što su pročitali, dolazili su misionarima da i od njih čuju tumačenje. Nastale su tako prave biblijske skupine, zaredala su se krštenja, da bi konačno mnogi od njih potpuno odbacili pušenje. Božja riječ živa je i djelotvorna, samo ako se ne prepadnemo putova po kojima dolazi. Prije nego što „zamotamo“ današnje evanđelje, odnosno zatvorimo knjigu, bacimo oko na sadržaj. Možda i u nama proizvede promjenu.


Riječ je o učitelju, učenicima i sadržaju nauka. Pravi učitelj ne ponavlja tek riječi svog učitelja, već je onaj koji se susreo s naukom. Prebiva s njim, gleda ga i nastupom o njem svjedoči. Zato ne želi uz sebe vezati učenike već uz sadržaj naučavanja. Cilj postiže kad ga učenici napuštaju i kreću za vrijednostima za kojima i sam ide. Isus Krist učitelj je i sadržaj naučavanja Ivana Krstitelja. Ivan okuplja učenike kako bi ih poučio da ga napuste i krenu kao i on za Isusom. Od svega što si od propovjednika i vjeroučitelja naučio, jesi li naučio da ih trebaš napustiti i krenuti za Isusom? Svrha je sve više živjeti ono čemu smo poučavani: da bismo u konačnici posve napustili poučavanje, a uronili u Život.


Isus je prolazio uz učenike. Neprolazne stvari događaju se u prolazu. Isus je u prolazu i kroz naše živote. Kao vječna rijeka na čijoj obali se naš vremeniti život odvija. I upravo je u tom teret vremenitosti: gledati vječnost i ne moći u nju zakoračiti. Ne možemo mi k njoj, ali zato ona dolazi k nama. Isus prolazi da u naše živote uđe po našoj želji da mu priđemo.


Učenik Isusov je onaj tko zna čuti svjedočanstvo o njemu. Kreće za njim i pita: „Učitelju, gdje stanuješ?“ To je ono naše vječito: „Radosti, ljubavi, bitni sadržaju života… gdje stanuješ?“ Na tu vječnu potragu za kućom, domom, domovinom Božji odgovor je uvijek isti: „Dođi i vidi!“ Gledanju prethodi dolazak. Dolasku odlazak. Od čega bismo sve trebali otići da njemu dođemo, koji je sadržaj svega što tražimo? I vidješe, i ostadoše. I zapamtiše taj događaj. Evanđelist se pred kraj života sjeća da je bilo deset sati. A ti, imaš li ti svoj deseti sat?


Iz knjige Ljubav je zaista neslomljiva

- pater Luka Rađa
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme koja je, bez sumnje, drugačija od svih dosadašnjih. Zanimljivo je to, kako od došašća do došašća, od korizme do korizme, uviđamo vlastiti rast, ma koliki on bio. Svake godine u tim milosnim vremenima spoznamo nešto novo što godinu prije nismo mogli, narastemo gdjegod u ovoj svojoj siromašnoj vjeri, ispravi nam se slika o Bogu, sebi, drugima. Tako je i u ovoj korizmi. Posebno vrijeme, um čišći, srce puno otvorenije, a ipak premalo.         Htjela bih, znaš, svim srcem zagrliti ovu korizmu, onako uvjerljivo kako sam zamislila na početku, ali opet sam na pola puta ostala praznih ruku. Vjerojatno su iz njih iščezla ona prazna obećanja koja sam dala Bogu i sebi samoj, one suhe odluke koje su pratile Čistu srijedu i dane prije korizme. Mislim da uvijek iščeznu i ohlade se jer i sama znam da nije to ona punina koju moja duša treba kako bi dotaknula pravi smisao korizme. Ali, što to onda moja duša treba?   Zastane mi pogled na svetom Franji. U jednoj korizmenoj poruci papa emeritus Benedikt XVI. rekao je da je Franjin život bio trajni uspon na goru susreta s Bogom kako bi poslije sišao među ljude donoseći ljubav i snagu koju je u osobnoj molitvi s Bogom pronalazio. Naš Franjo živio je korizmu kroz cijelu godinu. Barem pet puta godišnje povlačio se po 40 dana na skrovita i samotna mjesta kako bi se u tišini posvetio kontemplaciji, molitvi i postu. U tišini. Ponirao je u tišini u najdublje dijelove svoga bića i tražio ima li ondje nešto što još uvijek ne pripada Bogu. U tišini srca tražio je vlastite pustinje kako bi ih mogao natopiti Kristovom ljubavlju. Gdje bi drugo netko poput Franje mogao pronalaziti toliku snagu i ljubav za sva ona velika djela, ako ne u tišini vlastitih dubina? Što su drugo naše dubine, nego sam Krist? Što je drugo korizma, nego tišina? Postoji li bolja prilika od ove sada, da počneš uranjati u svoje dubine i tražiti dijelove tebe koji nisu natopljeni Njegovom ljubavlju samo zato jer ih još nisi upoznao, jer možda dosad nisi imao vremena ili si, pak, bježao od njih? Bojiš li se svojih dubina? Zaviri u njih. Pometi staru prašinu. Neka ulazak u tvoju dubinu bude gora susreta s Bogom. Tada ćeš moći, poput Franje, među druge ljude donositi radost, ljubav, služenje, jer neće postojati ništa što će stajati između tebe i tvoga Boga. Franjo sam po sebi nije velik. Velika je Božja ljubav koja se očitovala u njemu. Na jedinstven način može se očitovati i u meni, u tebi, ali samo ako joj dopustimo. Možda tada mognemo reći da smo zagrlili korizmu. Možda nam tada ruke neće ostati prazne na pola puta jer će do Kalvarije nositi bremena duše...         Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme. Neka u ovoj drugoj polovici korizme bude malo više – korizme. Pažljivo čuvaj ove stranice ispisane olovkom srca... do neke iduće korizme!