U mraku
Ponedjeljak, 09. siječnja 2012. | Broj čitanja: 152
 
 

Stojim sama sasvim dugo ovdje… Gdje? Ne znam ni sama. Primjećujem samo mrak. MRAK… Svugdje je oko mene taj gusti crni zid. I u meni je, osjećam ga. Nema izlaza. Drhtim, plačem… Plačem? Da, zaista plačem, ne osjećam suze, ali tu su. Potekle su same od sebe, pune tuge i očaja. Pitam se – postojim li više uopće? Kao da me nema. Možda sam izbrisana s ovoga svijeta. Možda me mrak izbrisao…ili jednostavno progutao.

 

Odjednom neka misao. Slabašna, krhka. Bježi mi. Ne mogu je uhvatiti, a toliko mi treba jer to je jedino što ne pripada ovom mraku. Boli me, ranjava me nemogućnost da je obuhvatim, nemogućnost da je preuzmem i da ona preuzme mene. Važna je, osjećam to i kao da gubim dah tražeći ju te me neki kovitlac crne povlači u sebe i ja osjećam kao da tonem i tonem… Kamo tonem? U bezdan tame. Odjednom vidim ju. Sakrila se u tom crnilu. Tamo je. Samo moram ispružiti ruku i dohvatit ću je, dohvatit ću misao koja mi toliko izmiče. Pružam ruku… Samo još malo… Još malo…

 

MOJA JE. Ili sam ja njena? Nije važno, tu je, topla, meka, SVIJETLA. Osjećam – moji teški kapci se sklapaju. Gubim svijest…

 

Budim se. Ne, to nije buđenje. Budila sam se svakog tog jutra, ali to je bilo mučno, teško buđenje, a ovo… To je nešto novo. To je kao novo rođenje, novi početak. Što se dogodilo? Pokušavam se sjetiti. Ona misao… Što je bilo ono što me spasilo i podarilo mi ovaj mir što ga sad osjećam? Što je bilo ono što je došapnulo mom gotovo izgubljenom razumu da se držim i ne predam?

 

Bljesak. Spoznanje. ON… I ponovno zaplačem, ali nisu to bile suze. Bile su to radost i ljubav, one su potekle iz mene. Za Njega, za ISUSA. On je moje svjetlo koje me dovelo tu. Sjećam se sada svega i vidim kako mi je u onom kovitlacu On pružio svoju ruku. On me uhvatio da ne padnem i svojim poljupcem obrisao moj mrak. On je šapnuo samo dvije riječi, dvije riječi koje su zvučale kao najljepša melodija mom izmorenom uhu, dvije riječi: ″Tu sam.″ I osjećam Ga i sad. Njegove ruke oko mojih ramena. Da, zaista je tu. Ne vidim Ga, ali cijelo mi moje biće kaže da je oko mene, u meni… I uvijek je bio. Kako sam samo mogla zaboraviti Ga? Kako sam mogla dopustiti tami da mi zamuti oči? Gorko kajanje oblije moju dušu. Stid što sam Ga bila izgubila. Podignem ruke da u njima sakrijem svoje grješno lice, ali osjetim nešto drugo… Njegova ruka podiže moju glavu, moje lice, i ja Ga vidim u svoj Njegovoj ljepoti i slavi, a On… On mi se samo smiješi i gleda me prekrasnim očima punim ljubavi koju nitko nikada osim Njega nije i ne će osjetiti. Kaže mi da se ne sramim, da se ne prepustim ni grijesima ni kajanju… jer On mi je oprostio… jer On me voli… i ne da me nikome.

 

″Uistinu, oprošteno ti je. Zapamti… Ja sam tvoje svjetlo koje nijedan mrak ne će ugasiti. Ako u tebi ugasne život, ja ću ti podariti svoj…″ 

 

www.frama-portal.com/2012/01/09/u-mraku/

- Daniela Todorić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Zima ne može ohladiti toplo srce
20/02/12 | Broj čitanja: 71 | Autor: Filip Polegubić
» Ljubav i odgovornost
20/02/12 | Broj čitanja: 149 | Autor: Marta Radoš
» S tuđom maskom lakše se živi!
17/02/12 | Broj čitanja: 98 | Autor: s. Rita
» Valentinovo mladića u Frami
14/02/12 | Broj čitanja: 261 | Autor: Filip Zaninović
» Ljubav prijatelja
06/02/12 | Broj čitanja: 188 | Autor: Duhovni dnevnik
» Nije kraj!
22/01/12 | Broj čitanja: 227 | Autor: Filip Polegubić
» Život je dar
18/01/12 | Broj čitanja: 135 | Autor: Duhovni dnevnik
» U mraku
09/01/12 | Broj čitanja: 152 | Autor: Daniela Todorić
» “Služite u veselju!”
08/01/12 | Broj čitanja: 163 | Autor: Siniša Pucić
» Zahvala Bogu
01/01/12 | Broj čitanja: 141 | Autor: katolici. org
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
» Vikend intervju: 'Maskenbal'
17/02/12 | Čitanja: 570
» Naš petak: 'Smijeh do suza'
18/02/12 | Čitanja: 382
» Zapis sa svete Mise no. 55
14/02/12 | Čitanja: 370
» Umri prije nego umreš
15/02/12 | Čitanja: 311
» 'Novosti na frama.ba'
17/02/12 | Čitanja: 132
» Zapis sa svete Mise no. 56
21/02/12 | Čitanja: 128
Fokus
       Draga braćo!     Započinjemo milosno korizmeno vrijeme. Ono je povlaštena prigoda za preispitivanje dosadašnjeg življenja u kojem nastojimo uskladiti svoj život s evanđeoskom istinom otvarajući srce Božjoj riječi.   Želim vam, draga braćo, svratiti pozornost na izuzetno aktualnu temu koju je papa Benedikt XVI. odabrao za ovogodišnju korizmenu poruku: Pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela (Heb 10,24). U svojoj poruci, koja se temelji na svetopisamskom tekstu iz Poslanice Hebrejima, Sveti Otac prije svega preporučuje pozornost prema drugome. Zanimati se za brata znači otvoriti oči za njegove potrebe. U našem svijetu prožetom individualizmom valja nam ponovno otkriti važnost bratske opomene da zajedno idemo prema svetosti, ističe Sveti Otac.   Kako prihvatiti bratsku opomenu koja ima za cilj zadobiti brata (usp. Mt 18,15)? Kako je shvatiti i prihvatiti kao poziv na zajednički hod prema svetosti što nam ga Papa upućuje i u ovoj korizmi? Nerijetko smo skloniji gledati tuđe grijehe i propuste a zanemarivati vlastite, jer tuđi nam grijesi i prijestupi bodu oči, dok za se i svoje postupke pronalazimo riječi opravdanja i očekujemo od drugih razumijevanje. Kako ostvariti ozbiljnu promjenu života?   Tražeći odgovor na navedena pitanja neophodno je u ovom povlaštenom liturgijskom vremenu ustrajno se vježbati u bratskoj ljubavi koja zahtjeva veliku poniznost i jednostavnost srca. Bratska opomena nikada se ne vodi duhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv, uvijek je potaknuta ljubavlju i milosrđem te proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga.   Paziti jedni na druge možemo tek onda ako smo spremni prihvatiti i dati oproštenje koje omogućuje novu kvalitetu odnosa među ljudima. Za bratski suživot neophodno je primanje i davanje oproštenja. Oproštenje i pomirenje nužni su za obnovu pojedinca i zajednice. Dar praštanja usmjerava naš pogled srca prema Kristu koji boravi u nama i čije svjetlo treba vidjeti na licu braće koji su pored nas.   Zbog toga vas u ovoj korizmi pozivam, draga braćo, na žarku molitvu da nam Gospodin podari što snažnije iskustvo ljepote bratskog življenja. Taj Gospodinov dar pomoći će nam radosnije i velikodušnije živjeti Kristovu ljubav koja potiče na bratsku solidarnost i dobra djela.   Neka nas u ovoj korizmi Kristova riječ potakne da odgovorno i zauzeto skrbimo oko osobnog spasenja kao i spasenja svojih bližnjih, opominjući, upozoravajući i svjedočeći put izmirenja s Bogom i jedni s drugima.   S ovim mislima i molitvama zazivam zaštitu Majke milosrđa na korizmeni hod cijele naše Zajednice i svakomu od vas upućujem bratski pozdrav.     Mostar, korizma 2012.  
Naša La Verna
Svima se ponekad događaju neke loše stvari i doživimo neki dan koji bismo najradije zaboravili. Ali što ako nam takvi dani prijeđu u svakodnevnicu? Ako si postavljamo ljestvicu daleko iznad svojih mogućnosti naravno da ćemo misliti da nismo dovoljno uspješni i da su drugi bolji od nas. Svatko je predodređen za nešto i logično je da ne ostvarujemo svi iste rezultate. Zato se trebamo posvetiti stvarima koje volimo jer ako u svoju svakodnevnicu unesemo ljubav prema onome što radimo, uspjeh nam je zagarantiran. Na nas također djeluju nama bliske osobe jer o njima više-manje ovisi kako ćemo se osjećati. Isto tako kao što mi trebamo među njih unositi dobro raspoloženje, tako i oni trebaju nas činiti sretnima. Svaki dan na papirić zapišite pet dobrih stvari koje uočavate kod sebe ili nekih drugih ljudi. Neka vas razveseli neka dobra knjiga ili pjesma, neka vam neki lijepi prizor iz prirode izmami osmijeh na lice, naučite uočavati male stvari, te im se veselite. Vjerujem da i vi često dublje razmišljate o prošlosti i budućnosti. Provodeći veliki dio vremena u prošlosti obnavljamo bolna sjećanja, svađe, sukobe, te izgubljene šanse, a ne fokusiramo se na današnjicu, dopuštamo da nam sadašnjost postane repriza loših dana. Također, ako sanjarimo o idealnom životu, povratak u realnost nam je gorak, a život nesretniji. Ono što trebamo učiniti je živjeti za danas i uživati u trenutcima koje upravo proživljavamo. Tako ćemo spoznati prave životne vrijednosti i stajat ćemo čvrsto na zemlji. Umjesto da se uspoređujemo s drugima, uspoređujmo se sa samim sobom, gledajmo koliko smo napredovali, te što smo postigli. Uspoređivanje s drugima u nama izaziva zavist i ljubomoru. Umjesto toga, budimo ljubazni jedni prema drugima jer je ljubav najbolji lijek za potiskivanje loših osjećaja. Ne opterećujmo se onime što netko drugi misli o nama jer na kraju krajeva mi smo u njihovom životu samo epizodni lik, s nama će ostati osobe koje nas iskreno cijene i vole. Što se tiče onoga '' Ja sam uvijek u pravu'', ne držimo se toga. Ne komplicirajmo si dodatno život već naučimo popuštati i prihvatiti činjenicu da nam ne mora sve biti kako smo zamislili. I za kraj, ne zaboravimo nabaciti osmijeh na lice, pogledati visoko u Nebo i reći: Gospodine, hvala što si me stvorio ovakvog kakav jesam, sa svim mojim manama i vrlinama''. :)  
© frama.ba - Sva prava zadržana © Frama Široki Brijeg 1994 - 2009.