Jesmo li plodno tlo?
Ponedjeljak, 11. srpnja 2011. | Broj čitanja: 1109
 
 

Postoje trenuci i stvari za koje je potrebno malo više od čovjekove dobre volje. Uvijek je potreban onaj prvi korak da bismo učinili nešto, prvi korak da bismo nastavili hodati, a taj prvi korak često izostane. Dogodi nam se da počnemo trčati, a još nismo dobro ovladali vještinom hodanja.

 

Ljudi smo i često srljamo bez glave, ne razmišljajući. Za sve ono važno u životu potrebna je priprema. Počevši od najživotnijih svakodnevnih situacija. Za neki sastanak duže se pripremamo nego što on uopće traje, ali bez te pripreme vjerojatno ne bi ni bilo tog sastanka. Tako je slično i s Božjom riječju. Ne možemo je tek tako primiti i očekivati da nikne i urodi plodom, ipak je potrebno stati, poslušati uhom i srcem, pripremiti tlo, odvojiti vremena za Krista pa da bi kasnije ako Bog da bilo i ploda.



U prispodobi sijač izlazi na njivu i baca zrnje, a ono pada jedno uz put, drugo na kamenito tlo, treće u trnje, a nešto opet na plodno, pripremljeno tlo. To plodno tlo nije samo od sebe plodno. To tlo je pomno pripremljeno. Dugo je obrađivano i nije zapušteno. Njegovano je i bilo je spremno za novo zrnje kako bi urodilo plodom. Ostala tla se nisu brinula za sebe; dopustila su da na njima nikne trnje, da ostane previše kamenja; nisu bila spremna. Isus završava svoju prispodobu, ostavljajući svoje slušatelje bez jasnog odgovora, jednostavno završava riječima: „Tko ima uši neka čuje!“ Ali nakon što su pristupili učenici i počeli ga zapitkivati zašto govori u prispodobama, objašnjava im značenje prispodobe o sijaču. Sijač je sam Gospodin, a mi smo tlo, svakom onomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan; kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje, to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdeseterostruko, a jedan trideseterostruko.



Ovo je jedna od najjasnije objašnjenih prispodoba. Upravo u tome i jest bit, kako nam Isus „lomi“ tešku besjedu i daje nam da bismo svi mogli razumijeti i u život pretočiti. Govori ljudima na najrazumljiviji, najjednostavniji način. Ne komplicira, ne zavlači i ne mota riječi nerazgovjetnom dvoznačnošću, nego približava ljudima Kraljevstvo na način koji je njima blizak, daje im slike iz svakodnevnog života kako bi im pokazao kako je Njegova riječ životna i svakodnevna, kako nije za jednu upotrebu ili samo za neke posebne prilike, već im je daje za svaki dan, da se njome hrane i žive od nje. Ipak to ne ispada prebanalno i primitivno, itekako su se i učeni ljudi poput farizeja prolanazili u njegovim riječima. Svatko je mogao shvatiti i izvući pouku, od najučenijih do onih neukih.



Kad god nešto gledamo ili čitamo, skoro uvijek uspoređujemo to nekako sa sobom i svojim životom, te je tako vjerojatno i danas. Možda se pitamo kakvo smo mi tlo, jesmo li dobro pripremljena zemlja ili smo suhi, puni trnja i kamenja? Hoće li se Božja riječi uhvatiti za našu zemlju i donijeti ploda? Jer nije lako biti svjedok i nositi u sebi Riječ. Nosi to i odgovornost, a toliko je stvari oko nas koje nas na sve moguće načine odvlače od Gospodina. Koliko god to možda i ne bismo htjeli, odvuče nas i sjaj i bogatstvo i slava i kušnje, te stvaramo sebi svoje svjetovne bogove od kojih se kasnije tako teško odvojiti. A svjesni smo da ništa ne možemo sami. Lako je biti vjeran kad je sve mirno i lijepo, ali kad dođu poteškoće, kušnje tada je najlakše pobjeći. I Isusovi najbliži učenici u trenutku muke su pobjegli, a bili s u svaki dan s njim. Božja ljubav je neizmjerna i bezuvjetna, On uvijek šalje i daje, a na nama je koliko ćemo otvoriti ili stisnuti svoje šake.


...I danas te gledam, Gospodine, uz obalu, kako iz lađe naučavaš Riječ koju ti je Otac dao. Neumoran si, ljudi te pozorno slušaju, ali ne znam koliki te razumiju. I danas si sijač koji traži plodno tlo za svoju Riječ, sjeme koje će uroditi plodom. Ti znaš kakva smo mi zemlja, znaš tko će tvoju Riječ kako primiti, ali je opet daješ svima. Omekšaj naše tlo, Gospodine, poravnaj naše grude, izbaci kamenje i pročisti naše trnje. Učini nas pripravne za svoju Riječ da bismo i mi onog jutra kad iziđeš na njivu, nakon tvoga prolaska urodili plodom.

 

- fra3.net/fra Marin
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.