Kakav je Bog? Trojstvena ljubav!
Nedjelja, 19. lipnja 2011. | Broj čitanja: 1119
 
 

Što dublje ulazimo u vlastitu nutrinu, to svjesniji postajemo Božje blizine i Njegovog poziva kojim nas već od materine utrobe zove u zajedništvo života s Njim.

 

Danas slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. Što nam ona govori? Što nam Bog trojstvne ljubavi govori? Jesmo li sposobni životnim svjedočanstvom izraziti, a ne samo kratkom definicijom, što vjerujemo, kome vjerujemo i u koga vjerujemo? Je li vjeroispovijest u Boga trojstvenoga daleka spekulacija koja se događa van naših iskustava? Ili je pak neizostavno vezana uz potpuno oblikovanje našega života po uzoru na samoga Boga? Kakav je taj Bog u koga vjerujemo?


U prvom čitanju slušamo kako se Mojsije rano ujutro penje na sinajsko brdo. Ali, ne bi se Mojsije penjao da mu Gospodin nije ranije naredio da se uspne na Sinaj (usp. Izl 34, 4). U prvi mah može se činiti da je Mojsije prototip svakoga čovjeka, i to čovjeka kao tražitelja. Međutim, Mojsije se penje na Sinaj jer je Bog prvi progovorio. Bog je ustvari onaj koji traži. Tako Mojsije od tražitelja postaje traženi. Siguran sam da se i naša iskustva mogu prepoznati u ovom Mojsijevom. Što dublje ulazimo u vlastitu nutrinu, to svjesniji postajemo Božje blizine i Njegovog poziva kojim nas već od materine utrobe zove u zajedništvo života s Njim. U narednim recima slušamo o Mojsijevom iskustvu susreta s Bogom. Bog mu se javlja. Očituje se kao milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću. A Mojsije pada ničice (usp. Izl 34, 6). U Božjem govoru Mojsije prepoznaje onaj živi izvor koji gasi žeđ čovjekova traženja ljubavi, vjernosti i milosrđa. I zato mu Mojsije vjeruje i svoju vjeru očituje poklonstvenom hvalom. Tu nema mjesta strahu. Jer, čitamo u današnjem evanđelju, da Bog nije došao suditi svijetu, nego ga spasiti po svome ljubljenom Sinu (usp. Iv 3, 17). Susret s Bogom nije sudski proces koji rađa strahom, a strah bijegom. Istinski susret s Bogom očituje se u iskazivanju slave Bogu živomu sa strane stvorenja čije je nemirno srce napokon našlo svoj mir, kako kaže sv. Augustin. Nakon osobnog iskustva slijedi Mojsijeva molitva za cijeli narod. Mojsije želi, i zato moli Gospodina da pođe sa svojim narodom, i da im oprosti grijehe premda su tvrde šije (usp. Izl 34, 9).



Mojsijeva molitva je uslišana. Uslišavana je tijekom cijele povijesti Izabranoga naroda. Ali punina te ljubavi očitovala se u slanju samoga Božjeg Sina, Ljubljenoga, od Oca Ljubitelja u Duhu Svetomu, Duhu Ljubavi, u svijet. Cilj je spasenje svakog onog koji vjeruje u njega, a uvjet je ljubav prema svakome svome stvoru. Svi ovi Božji atributi koje susrećemo u današnjim čitanjima, posebice ljubav, govore o bogatstvu života koje jest u Bogu. Ne može se biti ljubav bez onoga kome ljubav treba biti iskazana. Ljubav u isključivoj vezanosti uz samoga sebe nije ljubav nego narcisoidnost. Ljubav je dijeljenje od sebe, otkidanje od sebe da bi drugi imao život. I kako taj ljubavni život postoji u Bogu u punini međusobnog slobodnog ljubavnog darivanja, koje stvara zajedništvo u jedinstvu, tako se i život onih koji su povjerovali Bogu Trojstvne ljubavi treba očitovati u jedinstvenom zajedništvu. Ne čudi stoga što Pavao u svojoj poslanici Korinćanima poziva braću da se raduju, tješe, budu složni i mir njeguju i da će tako Bog ljubavi i mira biti s njima (usp. 2 Kor 13, 11). Kroz ovaj kratki presjek možemo, polazeći od prvog čitanja, preko evanđelja do poslanice, proći i etapu razvoja u životu istinskoga bogotražitelja. Polazište je iskustvo susreta, i to osobno, jer Bog osobno zove i u susretu sa sobom oblikuje čovjekovu osobnost, koja ne ostaje zatvorena u sebe, nego se, kao i Bog u svojoj ljubavi, razlijeva u druge osobe stvarajući tako istinsko zajedništvo ljubavi, ali i dovodeći svoju osobnost do punine.


I neka milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca, i zajedništvo Duha Svetoga bude sa svima nama!


 

- fra3.net/fra Antonio
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.