U Pilatovoj sudnici
Nedjelja, 17. travnja 2011. | Broj čitanja: 991
 
 

Cvjetnica ili Nedjelja Gospodinove muke uvodi nas u posljednji tjedan Isusova zemaljskog života. Pred nama je Veliki tjedan u kojem se na poseban način sjećamo Isusove osude, muke i smrti na križu.


U današnjem Evanđelju čitamo izvještaj muke evanđelista Mateja. Izvješća o Isusovoj muci i smrti nisu neutralna i objektivna kronika događanja nego odraz vjere prvih kršćana. Iako su izvješća o Isusovoj muci i smrti na križu više-manje ista kod sve četvorice evanđelista, Matej, za razliku od ostalih, još više naglašava Isusovu izdaju od strane vlastitog naroda i njegovo predanje rimskom okupatoru koji ga je na koncu i osudio na smrt. Matej se obračunava sa židovstvom svog vremena.



Prije same osude i smrti, Cvjetnica nam stavlja pred oči Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, u središte ondašnjeg političkog i religijskog života židovskog naroda. U ono je vrijeme, naime, svaki Židov bio obvezan jednom godišnje uzići u Jeruzalem i pokloniti se u Hramu. Velika je većina Židova to činila upravo za blagdan Pashe. Ovaj će grad pet dana kasnije potvrditi svoj loš glas: Jeruzalem koji ubija svoje proroke, grad koji ubija one koji su mu od Boga poslani.



Današnje je Matejevo evanđelje ili, kolokvijalno rečeno, Matejeva Muka – neiscrpan izvor promišljanja i meditacije. Kad sam otvorio Bibliju, našao sam se pred dilemom: razmišljati i pisati o nesretnom činu izdaje bivšeg apostola Jude, o Isusovoj pashi s dvanaestoricom; uživjeti se u Isusovu kušnju u Getsemaniju ili pak u mislima pratiti holivudsku akciju Isusova uhićenja i kontroverzna suđenja...



Bilo kako bilo, misli su mi okupirale dvije rečenice koje omeđuju ne samo Isusov životni vrhunac nego i život svakog ljudskog bića: „Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“ i „Raspni ga!“ Između ovih dviju krajnosti prolazi ne samo Veliki tjedan koji slijedi nego i cijeli naš život. Trijumf i propast dolaze u paketu. Cvjetnica je dan koji nam pokazuje u potpunosti kakvi smo mi, ljudi, i kakav je naš život. Prevrtljivi. Oni koji su oduševljeno pri ulasku u Jeruzalem klicali Isusu kao kralju, kasnije su, puni bijesa i prezira, prijetili Pilatu: Mi nemamo kralja, osim cara! Raspni ga! Više nam ne odgovara. Ubij ga… Čak ga i njegovi apostoli Petar i Juda napuštaju. Jedan zbog straha, drugi zbog razočarenja.



Kad je Pilat, onaj politikom opterećeni Rimljanin, stupio pred svjetinu na svom osunčanom trijemu, s njegove desne strane stajao je Isus Krist, nevin i pravedan, onaj koji je došao dati svoj život da bismo živjeli. S lijeve strane stajao je zlobni razbojnik Baraba, čovjek koji je žario, palio i ubijao ljude diljem Judeje. Pilat je upitao razjarenu svjetinu da izaberu: „Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa?“ Da sam bio prisutan u Pilatovoj sudnici, što bih odgovorio? Opravdajući se hipotetskim kontekstom Pilatova pitanja, ne smijem izbjeći odgovor zato što je ovo njegovo na prvi pogled obično pitanje uvijek aktualno. Pilatova sudnica je moja savjest. Svakog dana, svakog trenutka... Pred moj sud stupa Isus kao istina, dobrota i pravednost. Uz njega ide i Baraba kao mana, nečistoća, laž. Kad sam god lažan, neiskren, dionik loših i nepoštenih djela i misli ili kad propuštam, što je u posljednje vrijeme česta bolest modernih kršćana, ukazati na grijeh, govorim na sav glas: Pilate, pusti mi Barabu! A izabrati Barabu znači – razapeti Krista.

 

 

- fra3.net/fra Dalibor
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.