U Božjim očima
Nedjelja, 03. travnja 2011. | Broj čitanja: 1307
 
 

Svatko od nas ima slomljene dijelove svoje osobnosti koji se čine kao da nikad ne ozdravljaju, nikad se ne mijenjaju, imamo stvari koje godinama ispovijedamo, a još su uvijek tu. Mi zapravo dolazimo Bogu preko naših slomljenosti, a ne preko naših savršenosti.

 

Liturgija Riječi današnje četvrte korizmene nedjelje prožeta je gledanjem, motrenjem. U prvom čitanju Gospodin sprema svog proroka da izvrši djelo koje mu je naložio. Prorok, kao i svaki čovjek, u svom razmišljanju nastoji izvršiti ono što mu je naloženo. On gleda na Jišajeve sinove svojim zemaljskim, ljudskim očima. Gospodin, koji nije pristran, ima sebi vlastito motrenje stvari. Bog nalaže i intervenira kod svoga proroka Samuela da prestane gledati ljudskim očima u izvršavanju svog zadatka i poziva ga da se popne na višu razinu, na Gospodinovu razinu pogleda u srce. Gospodina ne zanima kako je koji Jišajev sin odjeven. Ne zanima ga ljudska vanjština, stas ni jačina, ne zanima ga način i prosudba ljudskog pogleda očima, očima i pogledu koji su potamnjeni. On nalaže svome proroku da gleda u ono što je u srcu. U svom daljnjem odabiru Samuel ne može sam, jer treba birati pogledom s Božje razine, koja je puno viša od čisto ljudske, koja je ovozemaljska. Samuel, osim naloga za izvršenje od Gospodina, ostaje u njegovoj prisutnosti, jer ne može izabrati ispravno Davida. Za ispravan izbor čovjek u životu mora surađivati sa svojim Bogom, jer bez toga čovjek propada (usp. Iz 7, 9b).



Vatreni Božji sluga, Pavao, vođen Duhom znao se i Petru usprotiviti kad nije dobro činio u navještaju; danas u drugom čitanju poučava svoje ljubljene da žive u svjetlu. On poziva njih, a tako danas i nas da se odlučimo za ono što je milo Gospodinu, poziva ih da sve iznesu na svjetlost, jer se tamo bolje vidi. Ako krivi čini, stavovi, mišljenja, rane koje nosimo i sve drugo, ostane sakriveno, potisnuto, teško se mijenjaju, uređuju i rane sporo zarastaju (Ivo Andrić). Potiskivanje po sebi nije riješenje, nego je odgađanje onoga što će se ponovno kod nas pojaviti, jer to nismo posložili dobro. Za pravilan rast trebamo to bolje pogledati ili tražiti pomoć pri rješavanju. Naša djela tek pod Isusovom svjetlošću dobivaju pravi sjaj, te time neka postaju sjajnija, a neka mijenjaju zamišljenu sjajnu boju. Kada krenemo na unutarnje, duhovno putovanje i počnemo iznositi svoje stvari na svjetlost kojom Gospodin svijetli, dogodit će se barem dvije stvari: srest ćemo svoju sjenu – otkrit ćemo i razotkriti, možda i priznati neprepoznate dijelove sebe koji nam se ne sviđaju, kojih se sramimo, kojih se bojimo: jednom riječju, mračnu stranu sebe. Svatko od nas ih ima, svatko. Vjerujem da ih je i Majka Terezija imala, kao i Ivan Pavao II ili sv. Franjo. U toj smo stvari zajedno. Nema iznimke. Ali postoji dobra vijest! U tom svom traganju otkrit ćemo i ono lijepo i dobro. No, želimo li da sva naša nutrina bude što ljepša i bolja, moramo se suočiti sa svojim sjenama. Moramo htjeti prihvatiti, možda čak i zagrliti te mračne, slomljene i siromašne dijelove sebe. Naše mane u nama, naše planine i brda se poravnavaju kad ih volimo i s njima se družimo. Svatko od nas ima slomljene dijelove svoje osobnosti koji se čine kao da nikad ne ozdravljaju, nikad se ne mijenjaju, imamo stvari koje godinama ispovijedamo, a još su uvijek tu. Mi zapravo dolazimo Bogu preko naših slomljenosti, a ne preko naših savršenosti. Dolazimo Bogu kroz naše slabosti. Upravo suprotno od onoga što je većina ljudi mislila, upravo suprotno! (fra Richard Rohr) Svoje mračne stvari i slomljenosti, treba s obje ruke u sebi zagrliti i početi to voljeti, na to brižljivo paziti, te to donositi onome koji to može preobraziti u nešto tako lijepo i svijetlo, a ako to ne započnemo činiti ili to ne želimo, neće se dogoditi preobrazba. Isus koji je kralj kraljeva, Bog od Boga, čeka na vratima ljudskog srca, čeka da unese svoju milost, svoje svjetlo koje sve preobražava!

Isus u evanđelju gleda oko sebe i susreće svojim pogledom u subotu čovjeka slijepa od rođenja, slušamo u današnjem evanđelju. On mu prilazi i oči mu maže smjesom od zemlje i pljuvačke, a slijepac je progledao nakon što se oprao u ribnjaku i tako postao Isusov svjedok pred narodom. Slijepca su odveli farizejima, budući da je ozdravio u subotu. Farizeji će ga ispitivati o Isusu i odbaciti ga zbog svojih propisa o suboti. Farizejsko srce je slijepo. U slici farizeja ovdje možemo vidjeti i ljude današnjice. Mogu se upitati kako ja prosuđujem stvari oko sebe? U slici farizeja ovdje gledajmo kršćane današnjice ili možda da pogledamo sebe ukoliko to možemo. Prosuđujmo svakodnevno po onome što vidimo svojim srcem. Možemo vidjeti najljepša nesebična djela bližnjega, a to odbaciti kao njegovu promociju, karijeru. Tako sudimo, jer nemamo u svom srcu druge mogućnosti, razloga. Sudimo tako, jer bismo samo zbog toga to i to činili, a ne nikako iz ljubavi i vjere. Srce ostaje slijepo, zatvoreno u svoje kalupe i prosuđuje iz svoje sljepoće. Srećom našom, Božje srce i njegovi kalupi su puno, puno širi i u njima ima mjesta za sve i za svakoga. Nema ljudi koji su višak, jer Isus je prolio svoju krv za svakog čovjeka.



Čovjek više vrijedi u Božjim očima nego svi propisi, knjige i zakoni svijeta zajedno, a da je naš Bog čovjekoljubac, to pokazuje Isus ozdravljajući čovjeka te otkrivajući mu se kao Sin Čovječji. Ivan u svom evanđelju koristi slijepca za razračunavanje između Židova i mladih kršćana. Jezgra svađe je pitanje Isusove mesijanske svijesti, pitanje odakle zapravo dolazi Isus, tj. je li doista od Boga ili je samo čovjek. (Felix Porsch) Isus je onaj koji je kršćanima „otvorio oči“ i otvara i danas, pokazao im se kao „svjetlo svijeta“, te će kasnije kršćani i nositi naziv prosvijetljeni.



Probudi se ti što spavaš i ustani i zasjaji najljepšim sjajem kršćanine (usp. Ef 5,) jer sad je vrijeme milosno, sad su dani spasa (usp. 2 Kor 6,1-4a). Veliki zaljubljenik u Boga Isusa Krista, sv. Augustin, veli nam da sada trebamo učiti plesati pred svojim Bogom, jer u raju anđeli neće znati što će s nama, jer tamo svi tako slave Boga. Nema odgađanja, sada je čas.



Korizma je jako liturgisko vrijeme i ona nije prvenstveno vrijeme u kojemu mi nešto kao „radimo“, nego je vrijeme u kojemu je važnije promišljati o Božjem djelu spasenja koje je izveo i ne prestaje izvoditi i u naše dane. On nas je pomirio sa sobom po Riječi svojoj, Isusu Kristu. Otajstvom utjelovljenja on je naš ljudski rod iz tame proveo u svjetlo vjere, te nas kroz krsnu vodu novim rođenjem uzdigao na dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. Uprimo stoga pogled, ne u same sebe, nego gledajmo u onoga koji je došao i koji dolazi. Učinimo koliko je do nas i molimo ga da nas izliječi od sljepoće srca po svojoj milosti, da možemo primjećivati djela njegova koja izvodi.
 

 

- fra3.net/fra Dario
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Stola riječi«
Najčitanije novosti
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.