Printaj članak

Franjevački križ - Tau

Ponedjeljak, 26. srpnja 2010.

Tau (križ sv. Antuna - crux commissa ,“T“ križ) se naziva i franjevačkim križem, iako potječe iz Staroga zavjeta. TAU je devetnaesto slovo grčkog alfabeta, posljednje slovo hebrejske abecede i početno slovo “TORE” ili Petoknjižnja. Franjo je na taj simbol naišao prvi put kada se bri nuo za gubavce zajedno s redovnicima sv. Antuna, opata koji su Kristov križ u liku grčkoga Tau upotrebljavali kao zaštitu protiv gube i drugih kožnih bolesti. Franjo je taj simbol usvojio i tako je Tau postao njegov znak i njegov potpis. Za njega je predstavljao stalnu vjernost Kristovoj muci, obvezu da poslužuje posljednje, gubave i odbačene svoga vremena. Franjo je ovaj znak prihvatio tako da se i sam preobličio u Onoga kojega je preko tog znaka meditirao, dok ga je s ljubavlju ispisivao i crtao. Primajući na sebe posebne znakove Kristove ljubavi – stigme. Franjo je Tau častio kao pokornički znak i kao utjehu u teškim trenucima. S tim je znakom potpisivao svoja pisma. Ostalo je sačuvano pismo koje je Franjo pisao bratu Leonu kada je ovaj bio u velikim teškoćama. Pismo je Sveti Franjo završio sa znakom TAU i riječima: “Neka te blagoslovi Gospodin, brate Leone” i Leon je bio utješen. Sveti Franjo nas uči da nas Tau mora podsjećati na jednu veliku istinu vjere, a to je da: naš život, otkupljen snagom raspetoga Krista, mora svakoga dana sve više postajati novi život, život koji se daruje iz ljubavi. Starozavjetni svećenik i prorok Ezekiel, koji je u 4. stoljeću prije Krista djelovao među izraelskim prognanicima u Babilonu, spominje znak “tau” u opisu viđenja na rijeci Kebar najavljujući Jeruzalemu ka znu zbog opačina, a zaštitu pravednih koji budu obilježeni znakom “tau”. TAU - znak otkupljenja I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, te mu reče: “Pođi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obilježi čelo svih koji tu guju i plaču zbog gnusoba što se njemu čine.” A zatornicima je rečeno da pođu gradom ubijati bez milosti sve. “Ali na kome bude znak ‘tau’, njega ne dirajte.” (Ez 9). Druga važna mjesta u Svetom Pismu koja spominju znak Tau su Poslanica Efežanima. i Knjiga Otkrivenja u kojoj je najavljeno: da će prije općeg suda, na kraju vremena, biti pošteđeni kao sluge Boga našega... Bit će to veliko mnoštvo onih koji: “dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevom” (Otk7,2-3,14). Tau je znak otkupljenja. To je izvanjski znak novosti kršćanskog života koja je u nas utisnuta iznutra po sakramentu krštenja, a još dublje je označen pečatom Duha Svetoga (Ef 1,13). Simboličko se značenje znaka Tau obogatilo kada je papa Inocent III. otvorio IV. Lateranski sabor (1215.) i pritom se poslužio pobudom proroka Ezekiela, rekavši: “Pozvani smo da obnovimo svoje živote, da u Božjoj prisutnosti stojimo kao pravedan narod. Bog će nas prepoznati po znaku Tau na našim čelima” (usp. Ez 9,4). Taj su zamišljeni simbol, što ga je upotrijebio papa, koji je Franjinu zajednicu blagoslovio samo pet godina prije, fratri odmah primili k srcu kao poziv na obnovu. U crkvi je “Tau” već od ranih vremena prihvaćen od kršćana kao znak spasenja jer njegov oblik podsjeća na križ Isusov, jer se za vrijeme progona kršćana (prva tri stoljeća) znak križa se nije isticao. Prigodom molitve kršćani su se označavali križem na čelu.     Fratar - Krist koji hoda Znajući da i najbolji dokumenti i odredbe koje dolaze “odozgor” prolaze nezapažene ako se ne ostvare “dolje”, Franjo je rastvorio ruke i objavio svojoj braći da je njihova redovnička odjeća Tau. Tako bi habit ne samo uzeo oblik ovoga križa, nego bi također obukao fratra u njegov zadatak da tijekom svoga života postane “Krist koji hoda”, utjelovljenje milosrdnog Boga. Danas je već jako rašireno, osobito među štovateljima i simpatizerima sve¬oga Franje, nošenje ovoga znaka, bilo kao privjesak oko vrata ili na neki drugi način. Time žele potvrditi svoj životni izbor i svoju pripadnost Franjevačkoj obitelji. Znak Tau nije nikakav fetiš, izvor neke magijske energije ili privjesak koji ćemo nositi da se “pokažemo pred drugima”. To je vidljivi znak kršćanske pobožnosti, onaj koji nas ne¬prestano podsjeća i upozorava kako bi smo uvijek živjeli ono što smo obećali ili zavjetovali: nasljedovati Krista, po primjeru svetoga Franje. Taj znak je propovijedanje Evanđelja i posluživanje siromasima – svjedočenje - što ujedno predstavlja najljepši i najvidljiviji znak Tau.  

- Njegovim stopama br. 2