Printaj članak

FRAMArin: 'Podvući crtu!!!'

Srijeda, 21. srpnja 2010.

Dođe vrijeme kad moramo nešto završiti, s nečim prestati, kad moramo odložiti sav svoj mogući alat, malo se odmaknuti i vidjeti dokle smo došli i što smo uopće postigli. Te slike mogu biti poražavajuće, ali i ohrabrujuće. Mogu biti poticajne, ali nas mogu dovesti do toga da odustanemo i dignemo ruke od svega. Dođe vrijeme kad moramo 'podvući crtu'. Podvući, pa zbrojiti i vidjeti na čemu smo. Tako to obično bude na kraju školske godine, na kraju akademske godine, prije nekih važnih odluka ili promjena.   Nakon što nešto završimo i privedemo kraju, trebali bismo valjda biti pametniji, zreliji i bogatiji za neka iskustva. Uzmimo za primjer školu ili fakultet. Bez obzira što smo mi sve naučili, naštrebali i sve prošli i položili, to brzo ispari, ako se stvarno nismo posvetili i odvojili vrijeme za taj predmet. Ako samo preko toga brže-bolje preletimo, ne budemo baš puno inteligentniji; na kraju index bude pun, a mozak da ne kažem prazan. Zanimljivo mi je to uvijek bilo. Svemu je potrebno posvetiti vrijeme ako želimo da to iziđe na dobro. Posvetiti vrijeme Njemu, ako želimo izgraditi svoj odnos s Njim. Posvetiti vrijeme sebi, ako se želimo barem malo poznavati. Posvetiti vrijeme ljudima oko sebe, da ne bismo imali samo površna poznanstva, nego pravog prijatelja. Uvijek je potrebno malo otkinuti od sebe i darovati da bi nešto uspjelo.     Zamisli da Bog danas podvuče crtu ispod tvog života i kaže: „To je to. Što si do danas uradio – uradio, nema više.“ Bi li bio spreman na tu crtu ili bi ju pokušavao malo odgurnuti? Bi li bio zadovoljan onim što si dosad napravio i postigao? Bi li Ga molio za još koji dan da popraviš ono što si već odavno mogao ispraviti? Bi li Ga molio da ti daruje par sati da se izmiriš s onima s kojima si se imao priliku već toliko puta izmiriti? Odgađanje nas može uvaliti u mnogo nevolja. Pričao mi je jedan stari fratar priču o tri mala đavla. Ne znam sad baš točno prepričati, ali veli on kako su ti mali đavli dobili zadatak da smisle kako će najbolje zavaravat i zavodit ljude. Uglavnom, pobijedio je zadnji rekavši kako će ljude navoditi na zlo uvjeravajući ih kako imaju vremena, kako ne moraju sve odmah uraditi, već to mogu i kasnije. I naše „ima vremena“ dovede često da puno stvari zaboravimo ili čak i ne učinimo. Bog svaki dan i u svakom trenutku može ugasiti naš ovozemaljski život. Kad god želi može podvući crtu i pozvat nas k sebi. Zaboravimo to često i živimo kao da Njega i nema.     Volio bih da svaku večer mogu podvući crtu za protekli dan. Zahvaliti Mu za sve ono dobro što je proteklo i moliti Ga za oprost za ono što nije bilo po Njegovu. Ali nije to baš jednostavno. Uvijek je bilo lakše životariti nego živjeti. Očito i tome, kao i svemu, moramo posvetiti vremena dok sve ne sjedne na svoje i dok Njega ne počnemo smatrati najvažnijim u našem životu, a ne nekog drugog. Jer kad živimo u Njegovoj prisutnosti nemamo se baš razloga bojati onog jučer, a pogotovo nemamo razloga strahovati za sutra.

- fra Marin Karačić