Printaj članak

Posjet Misionarkama ljubavi u Banja Luci

Srijeda, 11. ožujka 2020.

Hvaljen Isus i Marija! Misionarke ljubavi su rimokatolički vjerski red koji je osnovala Majka Terezija u Kalkuti 1950. godine. Red ima više od 4500 časnih sestara i djeluje u 133 države svijeta. Misionari skrbe za izbjeglice, bivše prostitutke, psihički oboljele, za bolesnu i napuštenu djecu, gubavce, oboljele od side i dr. Sestre su došle i u Banja Luku u listopadu 2005. na poziv banjolučkog biskupa Franje Komarice. U kući djeluju 4 sestre. Apostolat sestara je posjećivanje siromašnih u gradu i obližnjim selima. Otvorile su mali Dom za beskućnike (18 ležajeva) te pučku kuhinju u kojoj dnevno nahrane od 60 do 80 osoba. Posjećuju također zatvorenike u zatvorima (Tunjice, Banja Luka i Doboj). Ovisno o mogućnosti, mjesečno dijele pakete hrane i odjeće siromašnim obiteljima kojih ima oko pedesetak. Osim materijalne pomoći sestre mole zajedno sa siromasima da im i tako pokažu put do Boga – a to sestre smatraju najvažnijim. Kako je znala reći utemeljiteljica sv. Majka Terezija, Misionarke ljubavi nastoje propovijedati ne toliko riječima koliko djelima i životom. Sestre osim zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti žive zavjet služenja najsiromašnijim od siromaha. Misionarke ljubavi žive isključivo od Božje providnosti koju naravno u obliku materijalne pomoći daju drugima. Potaknuti Božjom milošću odlučili smo posjetiti ovaj skromni i predivni samostan u Banja Luci, na adresi Gundulićeva 32, gdje sestre svakodnevno obavljaju svoje dužnosti. Na vratima nas je dočekala sama radost i ponizni pogled ispod bijelog sarija baš onakav kakav je imala i sv. Majka Terezija. Na samom dolasku sestrama smo predali pakete hrane, kao i financijsku pomoć koju su prikupili mladi sa “Susreta na Brigu”, članovi OFS-a i Frame. S ovim predivnim i poniznim Kristovim službenicama proslavili smo sv. Misu i Klanjanje, koje je predvodio fra Augustin Čordaš. S nama su dan provele dvije sestre Misionarke, dok su druge dvije u Bihaću gdje rade s izbjeglicama. Ovaj susret bio je obostrana radost, susreli smo siromašne osobe i u njihovom pogledu prepoznali bogatstvo Božje ljubavi. Sve što sestre rade ne dolazi spontano. Vidjeti u tom beskućniku prerušeni lik Krista, kako je Majka Terezija znala reći, škola je za cijeli život. One iskreno vjeruju da pomažući siromašnima služe Gospodinu i da je to ono što daje smisao njihovu životu. I tako iz sata u sat, iz dana u dan koji prema rasporedu završava u 22 sata. Tada liježu, barem nakratko, jer im često netko tko je u potrebi zvonom prekine san, a one ne dvoje hoće li otvoriti jer znaju da ih pred vratima čeka Krist. Okrenimo se oko sebe i pogledamo, sigurno ima onih koji su gladni ili žedni, ne nužno kruha nego Ljubavi.   Mir i Dobro!

- Marko Topić