Printaj članak

Naš petak: Svjedočanstvo framašice

Nedjelja, 05. svibnja 2019.

Hvaljen Isus i Marija! Nakon kraće uskršnje stanke nastavili smo sa našim zajedničkim sastancima petkom. Jučer smo imali uistinu jedno posebno iskustvo slušanja jednog svjedočanstva, naše framašice Nine. Čuli smo svjedočanstvo vjere, strpljivog nošenja križa i svjedočanstvo živoga Boga. Nina je sada maturantica medicinske škole, a sve je počelo sa nekih 11 godina kada je sve češće počela padati u nesvijest. Nakon liječničkih pretraga ustanovili su joj epilepsiju koja se s vremenom pogoršavala, rekli bi nažalost, ali u tom trenutku ona i njena obitelj nisu znali Božju volju i naum kojemu su se tek kasnije prepustili. Kako je Nina i sama rekla da je dan-danas zahvalna na svakoj suzi, svakoj boli jer se Bog proslavio kroz sve to. Svatko od nas nosi križ, ali moramo imati na umu naš konačni cilj, a to je naše osobno uskrsnuće i pobjeda grijeha s tog istog križa kojeg nosimo. Slijedile su duge i iscrpljujuće liječničke kontrole od Mostara preko Splita pa do Zagreba. Nakon nekog vremena počeo se nazirat početak Božjeg djelovanja. Naime, u njen život polako dolaze osobe koje su je uvele u živu vjeru. Sama počinje spoznavati neke stvari te odlazi na duhovne obnove gdje osjeća neku neopisivu ispunjenost i radost za koju u početku nije znala što je. S vremenom se njeno stanje pogoršavalo. Njenoj obitelji nije bilo lako ali su unatoč svemu pronalazili snage za osmijeh čemu svjedoče i razne anegdote i šale koje je Nina ispričala. Tako su prolazili dani ... križ je bio sve teži, ramena sve slabija. Nakon par odlazaka na duhovne obnove od kojih je svaki bio poseban, dogodilo se potpuno ozdravljenje. To su tek saznali na kasnijem pregledu. Njena obitelj je bila u čudu. Nisu odmah znali da ju je zapravo ozdravio sam Bog, a ne ljudska sposobnost. Bolest i napadi su nestali preko noći. Mnoge je Bog dotaknuo upravo preko ovoga primjera i to je smisao nošenja ovako teškog križa-njegovo svjedočenje i pomaganje drugih na životnom putu. Nakon svega toga Nini su još po zagovoru molitve ozdravila i jetra i bubrezi koji su nastradali zbog mnogobrojnih tableta. Bog se tako proslavio po njenom životu i hvala Mu za to! Važno je još spomenuti kako je zbog svega onog što je proživjela odlučila upisat medicinsku školu. Hvala Nini što je ovo sve podijelila s nama i duboko nas dirnula jer kao što je Isus rekao ne pali se svijeća da se stavi pod posudu nego na svijećnjak da svijetli svima onima koji ulaze.   Ono s čim je započela i završila svoje svjedočanstvo je poruka da je Isus živ. Da on nije neka osoba koja je umrla prije dvije tisuće godina i sada boravi na nebu nego je to naš prijatelj i Spasitelj koji djeluje svaki dan u našim životima. Zato bih završio s prekrasnim stihovima pjesnika A. B. Šimića.   Ne traži Boga mišlju; u praznini u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi uza te Bog je, uvijek u blizini u stvarima oko tebe, u zvuku i muku.   Bog ti je uvijek najbliži od svega diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica i plaši te iz svake stvari: nema tajne.   Ne pružaj miso u praznu daljinu uza te Bog je. Otvori sva čula: na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti.       Mir i Dobro!  

- Ante Naletilić