Printaj članak

Učitelju, gdje stanuješ?

Petak, 10. kolovoza 2018.

Živimo u svijetu u kojemu se toliko puta osjećamo izgubljeno, možda neprihvaćeno ili kao da ne pripadamo nigdje. U svijetu užurbanosti i utrke za moći, novcem ili karijerom, u svijetu u kojem se nameću vrijednosti, u svijetu punom pitanja i raznih teorija, lažnih učitelja često zaboravimo gdje je zapravo onaj jedini i istinski, naš pravi učitelj. Reći ću ti nešto. Zastani i udahni riječ. Pričekaj i osluhni stih. Uspori i osjeti trenutak, trenutak koji ti je darovao On. Zaboravi na prošlost i nastavi dalje, ne razmišljaj puno o budućnosti i sačuvaj njegov trenutak koji je jedinstven i više se neće ponoviti. Ne žuri, ne dopusti da prođeš kroz život lakomisleno i hladno, da prođeš kroz život a da ga nisi niti pokušao pronaći. Njega, svog učitelja koji te svakoga dana čeka raširenih ruku. Ne, nije On negdje daleko, nedohvatljiv i nepoznat, naći ćeš ga samo ako se usudiš otvoriti srce i dušu, ako mu povjeruješ i prepustiš se, te pođeš s Njim. I kada se to učini onda treba ostati s Isusom, jednom zauvijek postati njegov suputnik i nasljedovatelj, a ne samo pozivati Isusa da nas prati, da nas slijedi i ugađa nam te da ga zanemarimo birajući zemaljske vođe, mesije i spasitelje. U naše vrijeme nužno je odvojiti se malo od svojih učitelja i mentora, od svojih poslova i zauzetosti, od uskoća u održavanju propisa i unutarnjih prisila. Mnoge naše nesreće i zla dolaze od straha koji čovjeka tjera da se savija pod ambicijama, voljom za moći, pod kolektivnim mišljenjem i gledanja sebe samog u očima vlasti. Zaboravljamo da nije važno kakva su mišljenja i pogledi poglavara i vlasti, već da se moramo vidjeti u svjetlu Isusova evanđelja i da je Njegov pogled jedino bitan. Poput učenika koji su ostali uz Isusa, i mi želimo ostati uz Njega čitav život. Želimo evangelizirati i širiti poruku evanđelja na Franjin način. Isus nas poziva da pođemo za njim a mi ne odlazimo sami već u zajedništvu naše braće i sestara. Braću i roditelje se ne bira, tako i mi ne biramo one koje nam Krist stavlja na put preko naših bratstava. Krista se ne može slijediti osamljeno i pojedinačno. Moramo izbjeći kušnju da za Isusom idemo „na svoj način ili u svom stilu“ . Na taj se način dolazi u opasnost da Krista nikada ne upoznamo stvarno ili da slijedimo neku svoju djelomičnu, iskrivljenu sliku Boga. Nekada se i u našim bratstvima zna događati pomanjkanje pravog zajedništva. Nikada ne bi trebali postupati samovoljno i svojeglavo jer nas to zaista udaljava od onog pravog bratskog zajedništva. Gdje Isus danas stanuje? Nije on samo u našem srcu, crkvi niti samo u sakramentu hostije. On živi danas u svojoj riječi i evanđelju, tu je s nama, boravi u našim kućama i stanovima, hoda našim ulicama, traži pomirenje, razgovor i dolazi svugdje gdje smo mi. Tiho i nenametljivo stoji u našoj blizini i čeka na nas. Čeka da krenemo za njim brišući nam suze padova prošlosti kada shvatimo da stanuje tu u nama. „Učitelju gdje stanuješ, kaži gdje stanuješ, jer želim ti doći i ostati s tobom zauvijek.“  

- Kristina Ivanković