Printaj članak

Kamp na Prviću

Srijeda, 01. kolovoza 2018.

Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji naše stranice!   Prošli su tjedan naše tri sestre sudjelovale u kampu koji se odvijao od 24. do 28. srpnja, na otoku Prviću, smještenom u šibenskom otočju u blizini Vodica. Središnju misao susreta organizatori su pronašli u Matejevom evanđelju, stoga je geslo glasilo :“ Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“                     Duhovni vođa ovog seminara bio je fra Serđo Ćavar, koji trenutno djeluje u Zagrebu, te suorganizator Ivan Arapović, naš bivši framaš. Svakodnevni program sastojao se od molitve, kateheza, rada po grupama, sata tišine, slobodnog vremena, mise, te zabavne večeri. Ovaj kamp spojio je ljudi različite dobi, mjesta stanovanja, različitih afiniteta prema budućem zanimanju, ali istih pogleda na život. Odlučili smo zamoliti naše framašice da nam ukratko iznesu svoje dojmove o ovom kampu. Ovdje svako valja naglasiti da je na kampu bilo još naših župljanja, a među njima i starih framaša.                     „To je iskustvo koje će ostati urezano u našim srcima iz više razloga. Vrijeme kada se odmakneš od onog nevažnog što nam pruža današnjica, vrijeme kada baterija na mobitelu traje, kada postanemo svjesni onoga „Malo više Boga, a malo manje mene.“ Uz sve to upoznaš ljude za koje osjećaš da ih znaš cijeli život, postanete jedna složna obitelj. Bio je to kamp i vjerojatno bi mnogi pomislili da smo se možda umorili, a zapravo smo se odmarali. zajedno s Njim. I obogatili iskustvom, prijateljstvom, molitvom za koju je potrebno tako malo vremena kojeg mi sve „manje“ imamo. Oduševljavaju te razlozi zbog kojih su ljudi došli i iskustva koja su doživjeli u svom životu. Oduševljava te kako je On sve to posložio, da ne fali niti jedan dio slagalice koje si i ti dio. Bude ti drago. Kad se kamp privodio kraju bilo mi je drago što sam bila dio kampa, ali mi je bilo žao što se sve završava. Kad sam se probudila sljedeće jutro u svojoj kući falilo mi je ono spremanje doručka za nas 40-ak. Međutim, Bog te podsjeti što ti je sve dao kroz tih par dana i shvatiš da je sad na tebi red prenijeti sve ono što si čuo, doživio, naučio, da je na tebi red njegovati i prijateljstva koja si stekao. I znaš da je to to. Do sljedećeg kampa!“ Mirna Mandić                       „Nakon završenih ispita, učenja i svega ostalog što se tijekom godine nakupi, dobro dođe malo odmora od svega. Svi mi ponekad osjećamo kako se trebamo odmaknuti od svoje rutine. Potrebno je pronaći mir kojeg često zanemarimo ili ga ne uspijevamo pronaći. Upravo taj mir pronašla sam na još jednom kampu za mlade gdje sam se ponovno uvjerila kako je ljeto najljepše provesti među ljudima koje (većinom) ne poznajem, a koji mi kasnije prirastu srcu. Na mjestu odvojenom od svijeta, gdje uz tišinu, zvuk valova, miris tamjana i prekrasnih zalazaka sunca osjetim Njega. Teško je u par rečenica izreći svoje doživljaje. Izdvojila bih mnogo toga što je za mene bilo posebno, od mira i tišine, kasnih razgovora u noć, glasnog smijeha, do ljudi u kojima pronađem dio sebe i s kojima „kliknem“' na prvu i osjećam da ih poznajem cijeli život. Sigurna sam da ovaj kamp, svih 40-ak ljudi, fra Serđine kateheze, poneki zagrljaj ili one male sitnice koje me posebno dotaknu neću nikada zaboraviti. Jer, od ovakvih trenutaka se živi i vraća mislima tamo, dok opet ne dođe neka prilika za koji drugi kamp i stvaranje novih uspomena.“ Marija Jelić             „Hvala prije svega Bogu, a onda i ljudima koji su mi rekli za ovaj kamp. Mogu reći da je tih nekoliko dana bilo pravi odmor kako za moju dušu, tako i za tijelo. Naučila sam puno novih stvari i počela sam ozbiljnije shvaćati neke koje su postale rutina bez slasti. Cijeli program mi se dopao, ali bih posebno izdvojila sat tišine. To me nekako najviše oduševilo, jer u jednom danu rijetko kada pronađem taj sat tišine i odvojim ga za razmišljanje o Bogu. Zadnji dan kampa imali smo kratki osvrt u kojem smo govorili o dojmovima. U tom sam trenutku razmišljala o najdražem dijelu kampa, ali se nikako nisam mogla odlučiti što izabrati. Već danas znam da je to sat tišine, jer sam se vratila u svoju svakodnevicu koja nekada ne dopušta takvo što. Tijekom kampa fra Serđo je više puta naglasio da na kampu nećemo riješiti sve probleme, ali dio njih zasigurno trebamo zauvijek ostaviti na Prviću i uputiti se u životu koji više sliči životu jednog katolika. S pravom mogu reći da mi je ovaj seminar pomogao baš u pravo vrijeme i da se žedna duša napojila na Izvoru. Zahvaljujem Bogu što mi je dao milost da budem dio ovog kampa. Sada dolazi najljepši, ali i najteži dio – uputiti se u realna svijet i činiti sve za Krista. „ Antea Naletilić       (Katarina, Ivana, Marija, Antea, Mirna, Marijana, Josip, Ivan, Maja)   Nadamo se da je ovaj kamp bio da duhovnu koristi svih koju su sudjelovali, jer po dojmovima napih framašica takvo što možemo smatrati opravdanim.   Mir i dobro   

- frama.ba