Printaj članak

SOS ili uzor?

Subota, 23. lipnja 2018.

 Svetac je osoba koju je radi načina života posvećenog Kristu neka kršćanska Crkva proglasila ili od davnine štuje kao svetu. Danas je u svijetu zastupljen korupcija u raznim segmentima života. Ljudi često miješaju duhovnost s materijom i obrnuto.   U raznim životnim situacijama kada im ide dobro zaborave se zahvaliti Bogu i prepustiti mu planove, ali kada dođu poteškoće tu nastupa On i Njegova djelotvorna ruka. U tim teškim trenutcima se ljudi sjete Boga , a nerijetko i svetaca. Svetci im služe kao SOS služba preko koje će ostvariti svoje ciljeve i upućene molitve, ne obazirući se na njihove život i ne pronalazeći životnog uzora, već „čovjeka za duhovnu korupciju“ .   Tako većinom znamo samo ono čega je određeni svetac zaštitnik, jer mu se trebamo obratiti u svojim olujama. No svetac je primjer i definicija života jer u životu bismo svi trebali težiti svetosti. Prije nekoliko dana slavili smo svetog Antu, možda jednog od „TOP 10 za duhovnu korupciju “. Slijedi životopis ovog svetca, kako bismo bolje upoznali njegovo djelovanje, te pronašli životnog uzora. Sveti Ante je svetac koji se štuje u cijelome svijetu i koji je proglašen svetim nakon samo 11 i po mjeseci nakon smrti.   Ovaj svetac rođen je u Lisabonu 1195. godine kao prvo dijete bogate plemićke obitelji. Kršteno mu je ime Fernando. Roditelji su ga školovali vjerojatno s namjerom da postane predstavnik crkvene vlasti ili gradske uprave. Živio je svega 36 godina. Sa svojih 15 godina napušta obitelj i raskošan život, te pristupa svećeničkom redu točnije regularnim kanoncima svetog Augustina, a za svećenika je zaređen s 25 godina.   U veljači 1220. Coimbrom se pronio glas da je pet franjevačkih misionara u Maroku dalo živote za Krista. Sv. Ante bio je oduševljen franjevačkim redom. Odlučio je napustiti augustince, te pristupiti franjevcima nadajući se da će proliti svoju krv za Krista u Maroku. Dobio je potrebno dopuštenje da pristupi franjevačkom redu te je promijenio ime u Antun.   Nakon toga zaputio se u Maroko gdje ga je svalada teška bolest, tako mu se misao da pretrpi mučeništvo za Krista nije ostvarila jer je vrijeme provodio prikovan za krevet. Put ga je odveo u Asiz gdje je se susreo sa sv. Franjom koji ga je ohrabrio za daljnje djelovanje unatoč propalom planu u Maroku. Ubrzo je spoznao da ima dar propovijedanja i svoj talent je usmjerio prema obraćanju grešnika i smanjenju krivovjerstva svojom teološkom naobrazbom.   Ovaj svetac je začetnik teološke naobrazbe u svome redu, te je sam poučavao druge u Bologni, Montpellieru i Padovi. Kroz svoje djelovanje za Krista činio je mnoga čudesa , zaštitnik je potlačenih. Napustio je ovaj svijet primivši sakrament pomirenja, svetu euharistiju i bolesničko pomazanje.   Sv. Ante je svjedok da Božja ruka uvijek vodi ka pravom cilju i da trebamo svoj život predati Bogu. Bog nas najbolje poznaje i zna što čini. Na svetce treba gledati kao dokaz da se isplati živjeti i umrijeti za Krista. Pokušajte pronaći u njima običnog čovjeka koji je uz Božju pomoć i predanost savladavao svaku prepreku neprijatelja i zla. Na kraju svetci zadobiju i ovozemaljsku i vječnu slavu.   Mir i dobro!  

- Luka Lasić