Printaj članak

VI. Sabor Frame Hercegovina - Treći dan

Srijeda, 20. lipnja 2018.

Došao nam je i zadnji dan sabora, prekrasan i poseban, baš kao i protekla dva dana. Ujutro smo se zaputili prema crkvi na jutarnju molitvu. Nakon toga imali smo doručak pa smo krenuli prema školskom igralištu Gimnazije gdje smo imali svjedočanstvo triju sestara iz Mostara, Kristine, Dragane i s. Katarine.       Prva je mikrofon u ruke uzela Kristina Brekalo koja je došla zajedno sa suprugom Josipom i troje djece. Ono što je bilo dojmljivo je da su njih dvoje molili devetnicu Duhu Svetom da ih nadahne u njihovom svjedočanstvu vjere i franjevačkog puta. Kristina je istaknula kako oni nisu bitni, da ih ne moramo upamtiti nikako i da je najvažnije da upamtimo Boga u njihovoj priči.   Nakon Kristine slijedila je Dragana Marić, vjeroučiteljica i članica OFS-a koja je također došla sa suprugom i troje djece. Dragana je kao i Kristina svoj franjevački put započela u Frami. Svim framašima je poručila kako je bitno da postimo i molimo za naše duhovne asistente.   Poslije dviju sestara, slijedila je najmlađa, a to je s. Katarina. Ispričala nam je svoj franjevački put koji je nakon srednje škole nastavila u redu Školskih sestara franjevki Krista Kralja u kojem je već 5 godina.           Sve tri sestre bile su jako emotivne. Ono što se dalo iščitati iz njihovih svjedočanstava je da im je Frama zauzela važno mjesto, ne samo u životu, nego i u srcu.   Poslije odličnog predavanja vratili smo se pred crkvu gdje je bila svečana sveta misa, a nakon toga zahvale domaćinima, područnom duhovnom asistentu fra Antoniju Šakoti, bivšem područnom, fra Slavenu Brekalu, župniku Tomislavgrada, fra Sretanu Ćurčiću, gvardijanu samostana, voditelju zbora, fra Zvoni i ostalima. Nakon zahvala, poredali smo se ispred crkve kako bi slikali milenijsku fotografiju, zatim je uslijedio je ručak te spremanje stvari za polazak kući. Naravno kroz sve dane pjesme, plesa i radosti nije nedostajalo.   Iako smo prvi došli u Tomislavgrad, zadnji smo otišli. Dok smo čekali bus, vrijeme smo kratili poznatim igrama, samuraja i ''čvorova'', pjevanjem i plesanjem. Sigurno je da nitko od nas neće zaboraviti ovo prekrasno iskustvo koje je mnogima ojačalo ljubav prema Frami i sv. Franji.   Mene osobno, sabor je vratio malo unatrag kada se održao IV. Sabor Frame Hercegovina kod nas u Širokom. Znam da se dosta nas framaša baš tada zaljubilo Framu. Sabor me uvijek iznova podsjeća na neke moje prve franjevačke korake i jedan je od razloga zašto sam i ove godine ostala u Frami.   Ono što smo primijetili je da je i ovaj sabor, a posebno zadnji dan, bio dosta povezan s našom Framom. Naime, zbor Frame Hercegovina vodi fra Zvonimir Pavičić, naš nekadašnji framaš. Svečanu svetu misu trećeg dana predvodio je također još jedan naš bivši framaš, fra Marin Karačić koji je trenutno duhovni asistent Frame Humac. Vinko je pjevao jednu solo dionicu, a Antonija otpjevni psalam. Prvo čitanje čitao je Lovro, a Marko jedan zaziv molitve vjernika. Evanđelje je pročitao fra Augustin, duhovni asistent naše Frame koji, iako je Mostarac, prisvojili smo ga kao Širokobriježanima.       Te neke sitnice nama su simpatične i drago nam je zbog toga, ali i dokaz su kako ništa ne može proći bez framaša sa Širokog.  Sabor je prilika da osim upoznavanja s braćom i sestrama iz drugih bratstava, pomogne da upoznaš sebe, pronađeš odgovor na ono pitanje "Zašto si u Frami?" i shvatiš da nisi tu slučajno i da postoji nešto veće što te i dalje drži tu.   Za kraj, izdvojila bih jedan citat iz teksta našeg nekadašnjeg framaša, fra Antonija koji je nekako prigodan za sve ovo, a glasi ovako: „…kakvi god da jesmo, uvijek smo bili svjesni ljepote ovoga trenutka kada sam framaš. Bili smo svjesni da nas je osvojio sveti Franjo Asiški, čije stope kada slijedimo ne možemo zalutati.“   Neka i Vas osvoji sv. Franjo svojom jednostavnošću, a do nekog idućeg sabora, mir Vam i dobro!  

- Marija Jelić