Printaj članak

Naš petak: Gost predavač

Nedjelja, 27. svibnja 2018.

Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji! Evo proljeće polako doseže svoj vrhunac i bliže nam se brojna događanja na Frami koja su nas sve malo izvukla iz kolotečine i razbudila. Brig i ovoga petka vrvi franjevačkom radošću. Nakon matura i svega ostalog opet smo se okupili u standardnom broju i u standardno vrijeme, a ovoga puta s nama su na sastanku bili i stari framaši te veliki glasnici. Najprije smo se pomolili i čuli obavijesti, a potom je uslijedio središnji dio sastanka. Naime, na ovom sastanku mogli smo čuti framaška iskustva naših starih framaša Matea Zadre, Joze Mandića i Kristine Ljubić. To su tri framaša koja dolaze iz različitih generacija, ali su se njihove framaške ere djelomično preklapale. Tako smo na jedan način dobili kratki pregled kroz povijest Frame Široki Brijeg.         Prvo nam se, kao najstariji, obratio Teo i pričao nam o svom framaškom putu koji, od svog samog početka, nije bio baš uobičajen. Zapravo njegov framaški put je započeo tek u trećem razredu srednje, ali je kroz veoma kratko vrijeme napredovao i već sljedeće godine bio u mjesnom vijeću, a po završetku srednje škole i u područnom vijeću. Kroz sve to Teo je dao 100% od sebe, ali kako nam kaže nikada nije požalio jer mu se sve prije ili kasnije vratilo. Istaknuo je kako pamti zlatno doba kada je FŠB brojala duplo više članova nego danas, ali sve to nije odraz kvalitete jer kako nam je slikovito kazao vrjednija je kovanica od jedne marke, nego li 100 papirnatih novčanica Monopola.   Nakon Tea došao je red na Jozu koji je govorio o svojim početcima u Frami kada mu je, kao stidljivom dječaku, najveći motiv bila glazbena sekcija kroz koju se u potpunosti ostvario. Kao i Teo, istaknuo je neka druženja koja su u to vrijeme bila popularna te kako je izgledao jedan tadašnji framaški život. Potom nam je progovorio nešto i o tome kako je u Frami dobio redovnički poziv te se okušao i u Redu manje braće. I posljednje, ali ne i manje vrijedno, bilo je izlaganje najmlađe Tine čije se framaštvo djelomično preklapalo i s našim pa nam nije imala nešto posebno reći o framaškom životu svog vremena. Obnašala je ulogu voditeljice formacije u našoj Frami, ali se zapravo najviše ostvarila kroz medijsku sekciju gdje je uložila i najviše truda. Ona nam je skrenula pozornost na Obećanje koje smo na godinu dana dali Bogu. Također je istaknula kako je lijep osjećaj kad znaš da imaš toliko braće i sestara na koje uvijek možeš računati i da si dio nečega velikog što nikad neće prestati. Po završetku izlaganja uslijedilo je postavljanje pitanja čiji je broj bio nešto veći nego inače što nam je ukazalo koliko se framašima dojmila ova tematika. Svakoga je zanimalo ponešto o framaškom životu onih koji su pokrenuli dosta toga što mi danas uživamo.       I na samom kraju sastanka došlo je na red proglašenje pobjednika nagradnog natječaja naše Frame i dodjela nagrada. U kategoriji slika pobjedu je odnio Marko Topić, a svojim sastavom se proslavila Lucija Čolak. Najbolju pjesmu napisala je Ines Lasić, a u kategoriji fotografija bilo je puno pristiglih radova pa su nagrađena prva tri mjesta. Prvo mjesto pripalo je Lovri Kožulu, drugo mjesto Mia Mari Zovko, a treće Anici Zovko. Ovo nam je još jednom potvrdilo da se trud i rad uvijek isplati. Tako smo kraju priveli još jedan naš sastanak i nastavili druženje sa starim framašima u framskoj. Još jednom se zahvaljujemo Teu, Jozi i Tini što su svoja iskustva podjelili s nama i još jednom nam pokazali da franjevaštvo u njima još uvijek živi. Mir i dobro!  

- Martina Čuljak