Printaj članak

Pomirenje

Petak, 04. svibnja 2018.

Bože, zar si pozvao mene?     Iznova se zapitam ovu, jednu te istu rečenicu, u moru onih koje me vrate na put. A On, neumorno na Izvoru sreće čeka mene i tebe dragi čovječe, čeka ispruženih ruku, pun milosrđa, razumijavanja i praštanja, čeka na svakom uglu našega srca, svaki sekund našega života, jer zna koliko smo slabi i koliko nam treba bdijenje sigurnog Čovjeka.   Nekada u suzama a nekada sa smiješkom, jer smo tako nestrpljivi i nestalni. Čeka bez trenutka odmora i ne želi odustati. A to milosno čekanje nam je pokazao u sakramentu ispovijedi. Zamisli, možeš uvijek započeti iznova, bez obzira na vrstu i količinu grijeha. Zamisli, uvijek iznova! Pa tko to može još, osim Isusa Krista koji bijaše mučen i umrije za nas kako bi na koncu uskrsnuo svima na vječni spas. Kolika li samo radost! Sve životne teškoće ne moramo nositi sami nego s Isusom i dijeliti ih.   Sv.Leoplold Bogdan Mandic bio je vjerni Božji sluga u vršenju ispovijedi. Služio je Bogu za spas naroda,svojim riječima, utjehom i podrškom kroz ispovijed. Spašavao tolike duše od krivog traženja, na krivim mjestima. Disao je istim ritmom kao i onaj čovjek koji je došao „otresti” svoju dušu pred Gospodinom u liku svećenika. Sigurna sam da je vjerovao i nadao se, do posljednjeg daha - ni jedna duša nije izgubljena jer je davno usađena u Bogu, samo je pokleknula pred vlastitim slabostima.   Sigurna sam i to da je našu vječnu i „svibanjsku” zaštitnicu nosio na sred srca kao pomoć u vršenju svoje misiji na Božjoj njivi. Ona ga je bodrila majčinskom ljubavlju i nježnošću kojom i danas to čini za nas i svećeničke duše. Blago onoj duši koja ima svećenika, koja ima sakramente!   Gdje bismo mi stigli, ovako grešni, da nam nije sakramenata? Gdje bismo ogolili dušu i zavapili -”Boze, zar si pozvao mene?” Gdje? Rekao bi On -”ja nikada ne odustajem!” Naša sreća! Inače bi koračanje ovim svijetom izgubilo svaki smisao! Ispružimo krila za let jer smo rođeni za Nebo. 

- Marijana Jurilj