Printaj članak

Naš petak: Grupni sastanak

Subota, 14. travnja 2018.

Hvaljen Isus i Marija! Ponekad je malo nezgodno uklopit srednjoškolski život od ponedjeljka do petka i kršćanski (ispravniji) život od nedjelje do nedjelje , ali sve se može s Bogom u planovima. Bogu hvala, sintezu ovih života pronalazimo u tjednom sastanku bratstva petkom. Pa tako je bilo i ovaj put. Jučerašnji sastanak bio nam je prvi sastanak nakon Uskrsa i bio je posebno obilježen, budući da je područno vijeće bilo u bratskom pohodu baš kod nas. Zato se čini da je jedino ispravo ovaj tekst započeti riječima Majke Terezije ilitiga Zahvalom za ljubav. Gospodine Isuse, stvarao si u ljubavi, rođen si u ljubavi, služio si u ljubavi, djelovao si u ljubavi, čašćen si zbog ljubavi, patio si zbog ljubavi, umro si zbog ljubavi, uskrsnuo si zbog ljubavi, za mene i za cijeli svijet, i zato Te svaki dan molim: nauči i mene ljubiti. Amen. Jučerašnji sastanak kao i uvijek započeo je molitvom, kratkim obavijestima i manjim organizacijskim informacijama te nam se nakon toga obratila područna predsjednica Magdalena Musa.         Zatim je uslijedio rad po grupama gdje smo, podijeljeni u tri grupe obrađivali teme svojstvene svakoj grupi. Kako to obično i biva kod nas nije nedostajalo dobre volje ni tema za razgovor. Dotaknuli smo se grijeha, ali onih grijeha kojih često nismo svjesni i za koje ćemo često pomisliti da su sitnice i da je okej ako ih ne ispovjedimo ili ih zaboravimo reći na ispovijedi. Upravo radi takvih grijeha potrebno je temeljito zaviriti u svoju dušu prije susreta s Gospodinom. On zna kakve sve grijehe mi krijemo u sebi i što smo sve učinili, ali želi da ih i mi postanemo svjesni i da radimo na njima. Tako smo razgovarali o sablazni koja vodi u teški grijeh, požudi koja često zna odvest u blud, zakletvama, osvetama, a na kraju krajeva i o dva naoko bezazlena problema - „đavlekanju i mrškanju“.         Nakon što smo uspješno obradili temu, izvukli zaključak te razgovarali o tome kako smo svi pozvani raditi na sebi te tako biti primjer svima oko nas. Bog nas sve jednako poziva u svoje krilo, ali ne želi da sa sobom nosimo teret grijeha koji ma koliko se mi trudili uvijek postoji. Svi ovi mali grijesi, neprimjetno se uvuku u naš život i poput magle zastru nam vidike i odlazimo toliko duboko sve dok ne postanemo svjesni koliko lutamo. U tom trenutku zazvat ćemo ime Gospodnje i On će rastjerati maglu i oblake da vidimo i uđemo u sunce Njegove slave.         Mir i Dobro. <3

- Ines Lasić