Printaj članak

Tribina za mlade - Usridu

Četvrtak, 22. ožujka 2018.

Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji naše stranice.   Kroz ovaj ste tjedan na našoj facebook stranici mogli pratiti obavijesti vezane za posljednju korizmenu tribinu na kojoj je gostovao Širokobriježanin Ivica Kraljević. Iz naših ste obavijesti mogli saznati da će Ivica govoriti na temu „Zašto vjerujem”, a konkretne informacije o čemu je govorio i kako je bilo, možete saznati čitajući preostali dio teksta.         Kao i svako naše okupljanje, i ovo je započelo veličanjem Božjeg Imena kroz pjesmu i molitvu. Ovoga smo puta molili krunicu Božanskog milosrđa, nakog čega je naš duhovni asistent fra Augustin pozdravio okupljene. Nedugo je nakon toga Ivica započeo sa svojim izlaganjem, koje je sve prisutne dovelo do suza i nadamo se potaknulo na promjene u vlastitim životima.         Moram priznati da sam prije poslušanog svjedočanstva očekivala kako će se raditi o nekom uistinu lošem načinu života kojeg je ovaj predavač uz obilje Božje milosti ostavio iza svojih leđa. No, slušajući predavanje postajalo mi je jasnije da je naš brat u Kristu bio prosječni, tradicionalni, hercegovački vjernik koji je svake nedjelje išao na misu. Uhvaćen u vrtlogu tradicionalnih očekivanja kojim i mi neprstano bojimo svoju svakodnevicu, istaknuo je više puta „Išao sam i ne znajući zašto sam tu...” Takav način života i one najjače dovede do egzistencijalne krize u kojoj kraljuju strah, tjeskoba, razočarenje i neprekinuto ponavljanje besmislenih postupaka. Takva situacija zasigurno pomuti čovjeku svijest da jednostavo u toj kolotečini uočavaš neku prazninu, ali često ne pronalaziš prave putove kako otkriti uzrok iste i kako ju zacijeliti. Na svu sreću Božja je ruka čvrsto odlučila privući svoje dijete u zagrljaj, istrgnuti ga iz besmisla i nanovo mu udahnuti život. Od onog kvazivjernika koji je u svojoj obitelji odgađao molitvu i čitanja Biblije, Ivica je uz pomoć dragog Boga i supruge koja ga je cijelo vrijeme poticala na vjeru, postao pravi vjernik koji okuplja svoju obitelj na molitvu i zahvaljuje Bogu za sve što ima.         Nakon završetka predavanja uvjerila sma se u pogrešne pretpostavke i još gore „istine” s kojima sam se suočila, u trenutku kada sam pomislila da biti „osrednji” uopće nije loše- „Zlatna sredina.” S Bog nema takvih krilatica. Ulaznicu za Kraljevstvo Božje neću dobiti na temelju svoje neodlučnosti. U Otkrivenju stoji: „...jer si mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljubat ću te iz usta svojih.” Korizma je pravo vrijeme da se odlučimo za kojom ćemo strujom plivati i koga ćemo nazivati Bogom.Naš Bog je živ, zato promijenimo svoje živote, očuvajmo obitelji i zavapimo poput naše predavača : „Isuse oprosti mi za sve trenutke kada te nisam ljubio..."    Mir i dobro!

- Antea Naletilić