Printaj članak

Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru

Srijeda, 03. svibnja 2017.

U noći s petka na subotu dva autobusa krenula su s Brijega prema Vukovaru. Krenuli smo na Susret hrvatske katoličke mladeži pod vodstvom našeg duhovnog asistenta fra Gorana Ćorluke i profesorice Monike Bošnjak. Ovo je priča koja je kratko trajala, ali svako novo prijateljstvo, iskustvo, misli, osjećaji, riječ, pogled i pjesma ostaju urezani u naše srce.       Dakle, nakon cjelonoćne vožnje stigli smo u Đakovo u ranim jutarnjim satima. Prvo smo nešto prigrizli te malo prošetali đakovačkim ulicama, a nakon toga otišli do poznate đakovačke katedrale. Jedan svećenik nam je pričao o povijesti katedrale te tumačio pojedinosti te neoromaničke građevine. Za đakovačku katedralu svakako da je najpoznatiji biskup Josip Juraj Strossmayer čiji se grob nalazi u njoj.         Nakon Đakova krenuli smo prema Ladimirevcima gdje smo bili smješteni. Pričekali smo da domaćini dođu po nas te smo imali slobodnog vremena do 16h. Hvala svim ljudima dobrog srca koji su otvorili vrata svojih domova te učinili da se osjećamo kao kod kuće. U 16h išli smo u Bizovac gdje je bio organiziran program za sudionike SHKM-a. Tu smo prvo čuli dobrodošlicu župnika, a zatim je uslijedilo upoznavanje, predavanje na geslo susreta: "Krist nada naša", rad po grupama, pjevanje, ples... U 19h bilo je klanjanje u župnoj crkvi sv. Križa u Ladimirevcima, a potom smo otišli na večeru u obitelji kod kojih smo bili smješteni. Oko 21h išli smo u Valpovo gdje je bila zabava na glavnom trgu te se vratili oko 23h. Druženje smo nastavili u Ladimirevcima.       Sljedeći dan u jutarnjim satima krenili smo prema Vukovaru. Zbog prevlike gužve jedan dio puta smo propješačili. Ubrzo nakon što smo se smjestili na travnjak ispred dvorca Eltz, započelo je svečano misno slavlje kojeg je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić uz koncelebraciju niza biskupa iz Hrvatske i BiH. Na početku mise mladima se obratio apostolski nuncij D'Errico koji je rekao kako se u susretu očituje nada Crkve Božje za Hrvatsku. Evanđelje je navješteno na latinskom i bizantskom obredu, a potom je nadbiskup započeo propovijed riječima: "A mi se nadasmo." U svojoj propovijedi istaknuo je kako nas ne iznevjeri Bog niti ljudi nego naša očekivanja. Na kraju mise predsjednik biskupske konferencije mons. Želimir Puljić objavio je kako je sljedeći SHKM u Zagrebu 2020.g. Nakon mise usljedila je podjela ručka te slobodno vrijeme. Slobodno vrijeme iskoristili smo na različite načine: neki su posjetili Ovčaru, Memorijalni centar, Borovo naselje, bolnicu, neki su uživali u programu, a neki pak šetajući po centru grada. U 18h bio je koncert na kojem su nastupili: Miroslav Škoro, Alan Hržica, sestre Husar i Opća opasnost. Atmosfera je bila više nego odlična. Po završetku koncerta ostali smo na autobusnom kolodvoru pjevajući hercegovačke i slavonske pjesme te sklapajući nova prijateljstva. Ostajalo nas je sve manje što je značilo kraj desetog SHKM-a, ali ne i kraj sklopljenih prijateljstava i onog što smo doživjeli u proteklih nekoliko dana.       Teško je utisnuti među slova jednu minutu, a kamoli par dana... Bilo kako bilo, svi smo mi susret doživjeli na neki svoj način ali svi smo spoznali jedno da je "Krist nada naša." Vjerujem da bi svi koji su bili dio ovog susreta već sada htjeli doživjeti sve ponovo, sa svime onim lijepim, ali i onim nesavršenim. Završavam ovaj izvještaj ulomkom iz jednog starijeg teksta s ove stranice: "Postoje trenutci koji su u nama, trenutci na koje se čovjek uvijek vraća. Postoje ljudi koji nas oduševe. Postoje mjesta koja nas uvijek zovu natrag. Negdje duboko u nama, ondje gdje kraljuje Vječnost, naš identitet započinje svoje oblikovanje. On je uvijek spoj naših trenutaka, mjesta i osoba. I Osoba."         P.S. Sljedeću ovakvu kratku priču pročitajte za tri godine, a njezina radnja odvijat će se u Zagrebu. Mir Vam i dobro! 

- Mirna Mandić