Printaj članak

FRAMA intervju: Vratile se ''asiške framašice''

Subota, 29. travnja 2017.

Naime, svi oni koji su pobijedili u natjecanju na razini mjesnih bratstava, dobili su nagradno putovanje u Asiz. Na Uskrs, 16. travnja 2017., ekipa od 58 framaša iz cijele Hercegovine, predvođeni fra Antoniom Šakotom i fra Ivanom Penavićem, zaputilo se u Asiz, rodni grad našeg dragog siromaška, svetog Franje. Iz naše Frame išle su dvije framašice koje smo zamolili da nam nešto ispričaju o svom putovanju.   Frama.ba : Hvaljen Isus i Marija, drage pobjednice kviza za Asiz! Najprije vam želimo čestitati na pobjedi i zahvaliti što ste pristale na intervju. Možete li nam se ukratko predstaviti?   Marija : Navijeke bio hvaljen! Hvala vam na čestitkama. Zovem se Marija Jelić. Idem u 4. razred Srednje strukovne škole Široki Brijeg, smjer - elektrotehnika. Članica sam Frame već 4 godine, a bila sam i u Glasnicima sv. Franje.   Matea : Uvijek bio hvaljen! Hvala Vama... Zovem se Matea Soldo, učenica sam 4. razreda Gimnazije fra Dominika Mandića, u Frami sam od 8 razreda. :)     F rama.ba : Kako ste se spremale za kviz, koliko dugo su tekle pripreme?   Marija : Ispočetka nisam ni znala hoću li učiti, budući da je literatura koju smo dobili bila jako teška. Zato sam prvo počela čitati cijelu skriptu, a nakon nekog vremena sam se odvažila i počela učiti.   Matea : Pa na samom početku mi je bilo teško uzeti knjigu i početi učiti, ali sama ta želja da posjetim Asiz me je potakla da počnem učiti nekoliko dana prije ispita. Skriptu sam pročitala 2 puta, s tim da se nisam previše mučila da zapamtim sve godine i imena (tko bi ti sve zapamtio :P).   Frama.ba : Što vas je motiviralo da se prijavite?   Marija : Budući da sam već posjetila Asiz, upravo je to bila moja motivacija, prilika da još jednom posjetim to prekrasno mjesto, franjevačke izvore. To mi je bila glavna motivacija za učenje, a uz to, obitelj i prijatelji su me poticali na to, budući da znaju da mi Asiz znači jako puno.   Matea : Prvo me je, kao što sam već rekla motivirala sama želja da posjetim rodni grad našeg Serafskog Oca sv. Franje, a zatim i podrška moje obitelji i prijatelja. (P.S. Hvala i našoj predsjednici Gabrijeli koja me je najviše nagovarala da se prijavim. <3)   Frama.ba : Jeste li imale nekih očekivanja prije nego što ste otišle? Jeste li već prije posjetile Asiz?   Marija : Kao što sam već u prošlom pitanju rekla, imala sam priliku posjetiti Asiz koji me oduševio. Prije nego što sam otišla, nisam imala nikakvih očekivanja. Znala sam što me tamo čeka i što ću vidjeti. Samo sam nestrpljivo iščekivala taj trenutak kada ćemo napokon stići na svoje odredište.   Matea : Nikada prije nisam bila u Asizu. Ali po pričama framaša koji su ga već posjetili znala sam da je to mjesto veličanstveno, i da je mnogima pomoglo da shvate uistinu život svetog Franje kao što je i meni pomoglo.     Frama.ba : Kakve su bile vaše reakcije kada ste došle na odredište?   Marija : Pa iskreno, ne znam kako bih vam to opisala. Bilo je tu mnoštvo emocija i reakcija na neke stvari. Mislim da je najviše prevladavalo uzbuđenje i iščekivanje pojedinih mjesta u Asizu.   Matea : Nikada se prije nisam osjećala tako kada sam dolazila u neki grad. Kada sam ga vidjela obuzeo me je neki čudan osjećaj koji mi je ispunio srce i izmamio mi osmijeh na lice.   Frama.ba : U Asizu zaista ima predivnih mjesta, ima li nešto što vam se na poseban način svidjelo?   Marija : Definitivno bih tu izdvojila Porcijunkulu i baziliku sv. Franje, točnije, njegov grob. To su mjesta koja su za mene najbitnija i najdraža, a smatram ih najsvetijim mjestima koja se tiču sv. Franje. Neopisiv je osjećaj spuštati se niz stepenice, prema Franjinu grobu, pa onda kleknuti i rukama dodirivati onaj hrapavi kamen ispod rešetki. To je mjesto gdje se stvarno može osjetiti Franjina prisutnost i ljubav. Onda malena Porcijunkula, u kojoj smo imali priliku slaviti svetu misu. Prekrasno je bilo boraviti tu, na tom Franjinom najdražem mjestu, koje se i nama svima uvuklo pod kožu, pa smo čak dva puta dolazili na to mjesto.   Matea : Sva mjesta su divna, ali posebno bih htjela istaknuti grob svetog Franje. Osjećaj ispunjenosti kada sam kleknula ispred groba i dotaknula ga rukama ne može se opisati riječima.       Frama.ba : Što ćete najviše pamtiti sa svog puta? Možda postoji neka anegdota s puta koju želite podijeliti s nama?   Marija : Mislim da će to biti franjevačka radost. Od svega onoga što smo doživjeli, od mjesta koje smo posjetili, mislim da ću najviše pamtiti našu radost, pjevanje šetajući kroz grad i privlačeći pozornost prolaznika. To mi je nekako baš slika Franjinog savršenog veselja i radosnog propovijedanja kroz grad. Pa trenutno se ne mogu sjetiti niti jedne onako baš dobre anegdote, ali bilo ih je. Možda bih izdvojila jedan dio, a to je onaj dok smo boravili u Oazi sv. Franje. Svaku večer nakon večere, svi bi trčali da "uhvate" internet, da se što prije spoje, inače ga ne bi imali cijelu večer. Onda, nekad bi se i spojilo, ali ne bi radio. I ono što je specifično je to, što je samo s. Matea (časna sestra koja radi tu) to znala popraviti. Dok ona ne dođe, svi bi nešto pokušavali, najviše ono standardno, upali-izgasi...i to je bilo presmiješno, jer bi se skoro svaku večer ponavljala ista situacija. Osim tih internetskih, bilo je i onih iz autobusa, posebno uz Dadu i Ećima (naše vozače), s kojima je bilo najviše smiješnih trenutaka.   Matea : Sve ću pamtiti, jer se ništa od ovoga ne može zaboraviti. A anegdota ima i previše pa ne želim izdvajati nijednu. ;)     Frama.ba : Jeste li stekle nova prijateljstva, budući da su s vama bili framaši iz 20 ostalih Frama?   Marija : Da, naravno. Ekipa koja je zajedno krenula prema Asizu, iz njega se vratila kao jedna velika obitelj. Lijepo je upoznati nove ljude s kojima ćeš uvijek biti povezan preko najljepših framaških uspomena i to onih stvorenih u Asizu.   Matea : Naravno! Stekla sam puno novih prijatelja i nadam se da ću sa svima ostati u kontaktu.   Frama.ba : I za kraj, što biste poručile ostalima o ovakvim kvizovima i putovanjima?   Marija : Mislim da se ovakve prilike nipošto ne bi trebale propuštati. Istina, treba za ovo puno volje i truda, a čak i nekih odricanja. Ali sve to nije ništa u usporedbi s onim što vas kasnije očekuje. Staviti ruku na Franjin grob, boraviti u Porcijunkuli, klečati pred križem s kojeg je Bog progovorio Franji, to su samo neki od nezaboravnih trenutaka koji vas očekuju. Zato idući put kada dobijete priliku za nešto ovakvo, nemojte olako odustati. Odvažite se i pokušajte! Možda ste upravo vi oni koji će dobiti tu jedinstvenu priliku. Vjerujte mi, isplati se! Meni je bilo prelijepo biti dio ove asiške avanture Frame Hercegovina. :)   Matea : Ljudi moji! Ovakve se prilike rijetko pružaju. Kada god nađete priliku da se natječete za ovakvo nešto iskoristite to, jer će vam na kraju biti drago što ste se mučili da postignete taj cilj. Mir i dobro!       Više o samom hodočašću u Asiz možete pročitati ovdje ! :)

- Marija Jelić i Matea Soldo