Printaj članak

Uskrsnuo je! – Ili nije?

Četvrtak, 27. travnja 2017.

Ako otac ostavi oporučno pismo namijenjeno svome sinu, u kojemu govori o blagu koje mu ostavlja i za što ga treba upotrijebiti, a sin nikada ne dobije to pismo, blago ostaje neiskorišteno i stoga postaje beskorisno. No, čak i da ga sin dobije, ali ga ne otvori i ne pročita, isto se događa. Isto se može dogoditi i ako sin pročita pismo, ali zanemari očeve riječi i ne učini ono što je otac želio za njega. Ima pismo, ima upute, a blago opet ostaje neiskorišteno. Vratit ću se na ovu priču poslije…   Nekako mi se više sviđa uskršnji pozdrav „Uskrsnuo je!“ ili „Krist uskrsnu!“ (kako se naša istočna braća pozdravljaju o Uskrsu dok susreću jedan drugoga, a odgovor biva: „Uistinu uskrsnu!“), jer naš pozdrav (ili čestitanje?) „Sretan Uskrs!“ kao da se blijedo spominje nečega što je bilo prije 2000 godina i ostaje tek na tome. Kao da čestitamo nečiju obljetnicu, rođendan ili slično. Djeluje tako ofucano i čak svjetovno. Pozdrav o kojemu ja razmišljam – „Uskrsnuo je!“ (ili „Krist uskrsnu!“) – kao da zapravo doziva u pamet ono što je bilo nekad davno, ali ne samo to, on zapravo čini taj događaj iz povijesne prošlosti sada živim i prisutnim, aktualnim! On u sebi (bar meni tako izgleda) nosi onu snagu koju su Isusovi učenici pronosili jedan drugome kada su si govorili: „Isus doista uskrsnu!“. On je u sebi živ i prenosi to svjedočanstvo Isusova uskrsnuća, tu radost koju mi tako često zaboravljamo i zanemarujemo nositi u sebi, a koja zapravo potječe od Uskrslog Krista i treba se napajati na izvoru njegova uskrsnuća. Takav pozdrav nas uči da Isusovo uskrsnuće nije tek nešto što pripada dalekoj prošlosti, već zapravo nešto što je (odnosno, treba biti!) živo, prisutno i bitno u našim životima! U našim životima, našoj svakodnevici, našim odnosima, našemu poslu, radu, učenju, odmoru itd.!   I, sada se nameću pitanja: "Je li Uskrsnuće Isusovo za mene nešto što se dogodilo davno i nema snagu u mom životu, u mojoj sadašnjosti, ili je to nešto što je zapravo jednako živo kao što je bilo živo u vrijeme Isusovih apostola, koji su gorljivim žarom naviještali Krista Uskrsloga? Gori li moje srce kao što je njihovo srce gorjelo, ispunjeno Duhom Svetim i radošću koju im je donio Uskrsli Krist? Mogu li zamisliti tu radost koju su imali učenici, koji su mislili da je s Kalvarijom i Kristovim raspećem sve završilo, da ništa više nema smisla, da je Isus umro i da je sve gotovo, kada im je došao uskrsli Isus i pokazao im svoje rane i pokazao im se živ? Koje je to životno iskustvo, iskustvo života bilo?!" A za nas to – bojim se – biva poput ovoga pisma s početka teksta, koje, pa čak i da ga otvorimo i pročitamo – kao što pročitamo i čujemo Evanđelja! – ostaje neostvareno, nedjelotvorno u našim životima! U pismu (a mogu sada napisati velikim slovom – (Svetom) Pismu) mi piše o velikom Blagu, o samom Kristu i njegovu Životu koji On nosi u sebi, o njegovom životu, smrti i uskrsnuću, a ja, iako sam to pročitao, ostajem u sebi bez tog života, isprazan i nezainteresiran! Mogu imati svo blago svijeta, ali ako ga ne znam koristiti, ako ga ne želim koristiti i ne brinem se o njemu, neću imati nikakve koristi od njega i nikakvog ploda! Ako mi ljudi ne počnemo crpiti snagu s Kristova izvora, snagu koju nam daje Njegovo Uskrsnuće, njegova poruka života – evanđelje – možemo slobodno pobacati sva evanđelja i sve Biblije s kojima se tako ponosno dičimo, jer one zapravo ništa za nas ne znače; jer Riječ napisana a neostvarena ostaje tek puka priča koja nema života djelotvornog! Ono što je Isus učinio za nas svojim životom, smrću i uskrsnućem, treba biti bitno i djelatno nama apsolutno jednako kao i njegovim prvim učenicima, bez ikakve razlike! Ono što je on živio ne nalazi kraj u 33. g. nove ere, nego treba i dalje živjeti u našim srcima. Biti Kristov znači imati Krista u sebi i živjeti snagu uskrsnuća koju nam je on ostavio. A pitanje je: "Živimo li ju mi uistinu?"  Koja korist što je Isus uskrsnuo, ako nije uskrsnuo u mom životu?   Isuse, obnovi u nama svoga Duha, i napuni nas Njime, koji će nas uvoditi u svu istinu o tebi, i podsjećati nas na ono bitno o tebi, na tebe, koji si Život i Uskrs naš. Zaživi u nama snagu uskrsnuća, da možemo neustrašivo naviještati tvoje evanđelje svemu stvorenju, svima oko nas, i daj da se vatra tvog evanđelja, vatra tvoje ljubavi, nikada ne ugasi u nama, već neka vazda gori, kao i svjetlo tvoga Uskrsa. Amen.

- fra Ivan Slišković