Ti
Nedjelja, 25. lipnja 2017. | Broj čitanja: 327
 
 

Ti si svet, jedini Gospodin Bog,

koji čudesa činiš.

Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji,
Ti si svemoguć, Ti, Oče sveti,
 kralj neba i zemlje.
Ti si trojstven i jedan Gospodin,
Bog nad bogovima,
Ti si dobro, sve dobro, najviše dobro,
Gospodin Bog živi i istiniti.

 

Ovako počinju Pohvale Bogu od sv. Franje Asiškog.
Počinju riječju Ti, iza koje se, jedna za drugom, nižu pohvale upućene Njemu.
Počinju riječima upućenima drugomu, riječima upućenima od čovjeka koji je zagledan u drugoga – to jest u Drugoga.

 


One očituju njegovu zagledanost u drugoga, zadivljenost drugim, zavedenost drugim (Ti me zavede, Gospodine, i dadoh se zavesti, kako kaže prorok Jeremija). Franjin duh je potpuno izvan njega, on hrli k Drugome, on je zapravo u Drugome. Franjo je ostavio sve i predao se Drugome. Više nije svoj već je Njegov. Više ne posjeduje sebe već pripada Njemu. On pripada Njemu, On je Njegov.


Odatle izvire radost i ispunjenje Franjino. Odatle sloboda i zanesenost svim stvorenim. Odatle želja za propovijedanjem Krista svima, svim stvorenjima, i vjernicima i nevjernicima, i ljudima i prirodi.
On bijaše opijen Kristom i sav Njemu pripadaše. Bijaše njegova svojina.

 


Zato Franjo zadivljuje, odnosno njegov duh. Zato njegov duh i danas oduševljava, privlači, zapanjuje mnoge. Duh slobode i radosti, zbog potpune predanosti Onomu koji ga je ljubio i kojeg je ljubio.

 


Radost i sloboda, smisao i ispunjenje nalaze se samo u drugome. Odnosno: u Drugome. Ne u nama, već u Drugome.
Pokušaj naći u sebi sreću, smisao i ispunjenje – i, nećeš uspjeti. Naći ćeš, nakon svega, nesavršenost, jad, tugu i nevolju. Naći ćeš bezbroj problema koji će u tebi izazvati srdžbu i žalost, očaj. Tek kad se okreneš Drugome i u Njemu se usudiš pronaći mir i ispunjenje, tek ćeš tada naći svoj smisao. Tek ćeš tada biti onaj koji jesi, tek ćeš tada ti biti ti, pravi ti; tek ćeš tada imati pravi odnos prema sebi i prema ostalima.


Zašto? Jer ti nisi svoj. Darovan si od Drugoga. Darovan si samom sebi od Njega, i zato u sebi samome ne možeš pronaći smisao i radost, jer od samog sebe i ne dolaziš, već od Drugoga. Zato se trebaš zagledati u Njega i dopustiti si očarati se Njime. A to ćeš sigurno uspjeti, ako ustraješ, jer On jest Ljepota, samo što je za prepoznati i vidjeti Ljepotu potrebno ustrajati u gledanju i otvorenosti iznenađenju. Ustrajati u čežnji, u strpljivosti. Ne biti svoj, već Njegov. Ne biti toliko u sebi, već izaći iz sebe, k Drugome. I tu ćeš zapravo naći smisao i ispunjenje. Tada ćeš se ti kao čovjek ispuniti i tvoj će život biti ispunjen. Tada ćeš, poput Franje, biti slobodan i radostan, i klicat ćeš pohvale Njemu i pozivati sva stvorenja – sve bližnje i svu prirodu – da mu kliču i da Ga hvale. Jer, spoznat ćeš da je On uistinu velik, i da je On sve, bogatstvo naše dovoljno. Spoznat ćeš da je u Njemu sve, i da On sve nadilazi, i da je nad svime. Tvoje biće tada više neće pripadati tebi, već Drugome: Njemu. Kao što je Krist, „oplijenivši sama sebe postao ljudima sličan“, tako ćeš i ti, oplijenivši samoga sebe i davši se potpuno Gospodinu, postati Kristu sličan, njemu koji se potpuno dao Bogu za nas. U tome je tajna sv. Franje.


Jer, jedino darivajući sebe drugome ispunjaš smisao svog života.
 

- fra Ivan Slišković
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Najavljujemo: Svećeničko ređenje
Petak, 23. lipnja 2017. | Broj čitanja: 2372
 
 

U nedjelju, 25. lipnja 2017., preuzvišeni gospodin Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup će u Mostaru u katedrali Marije Majke Crkve, pod Svetom misom u 10 sati zarediti za svećenike đakone, fra Zvonimira Pavičića, fra Alena Pajića i fra Augustina Čordaša.

 

Fra Zvonimir je rođen 25. listopada 1989. u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije Široki Brijeg. Osnovnu i srednju školu završio je u Širokom Brijegu. Na Humcu je 10. srpnja 2011. položio svoje prve privremene zavjete. Doživotne zavjete položio je 20. rujna 2015. Za đakona je zaređen 26. veljače 2017.

 

 fra Zvonimir Pavičić

 

Fra Alen je rođen 19. veljače 1988. u Tesliću. Osnovno školsko obrazovanje pohađao je na Počitelj Brdu i u Čapljini, a srednjoškolsko u Čapljini i Čitluku. Prve privremene zavjete dao je na Humcu, 15. srpnja 2010. Doživotne zavjete položio je u Međugorju, 14. rujna 2014. Za đakona je zaređen 26. prosinca 2015.

 

 fra Alen Pajić

 

Fra Augustin je rođen 21. prosinca 1989. u Sarajevu, a u Mostaru je završio osnovnu i srednju školu. Na Humcu je 15. srpnja 2010. položio svoje prve privremene zavjete. Doživotne zavjete položio je u Međugorju 2014., a 2016. godine diplomirao je u Zagrebu, a zaređen je 26. prosinca 2016.godine u Mostaru.

 

 fra Augustin Čordaš

 

Ovo je jako važan događaj za našu župu, a i za Framu, jer fra Alen trenutno djeluje u našoj župi, a fra Zvonimir je bio dugogodišnji član naše Frame. Posebno smo radosni zbog našeg fra Zvone, kojem se zahvaljujemo na svemu što je učinio za našu Framu, a posebno na tome što se odazvao na Božji poziv kojeg smo, vjerujemo, izmolili s onim desetkom za duhovna zvanja u našoj župi i Frami, kojeg molimo svakog petka na našim susretima.

 

Uključimo u svoje molitve sve ovogodišnje ređenike. Neka im Gospodin uvijek bude putokaz u njihovom svećeničkom putu!

 

- frama.ba
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Posjet generalnog ministra Reda Manje Braće
Ponedjeljak, 19. lipnja 2017. | Broj čitanja: 936
 
 

U nedjelju, 18. lipnja 2017., bio je poseban dan za sve koji su dio franjevačke obitelji. Naime, na Humac je došao general franjevačkog reda, fra Michael Perry, zajedno s upravom reda, a cilj njegovog pohoda je susresti se s članovima Frame i OFS-a iz Hercegovine.

 

To je bio zaista veliki dan za cijelu franjevačku obitelj. Crkva je bila prepuna vjernika koji su nestrpljivo čekali dolazak generalnog ministra i početak svečane svete mise.

 

 

Prije početka misnog slavlja, nacionalna ministra OFS-a BiH, Matea Galić i nacionalna predsjednica Frame, Doris Trogrlić, ukratko su predstavile rad i djelovanje bratstava Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Nakon predstavljanja, slijedila je sveta misa koju su svojim glasovima uljepšali članovi zbora Frame Hercegovina koji su oduševili i generalnog ministra.

 

 

Na kraju svete mise, humački gvardijan fra Dario Dodig, pozdravio je generalnog ministra te mu uručio prigodan dar. Nakon njega, u ime svih duhovnih asistenata, generala je pozdravio fra Antonio Šakota, područni duhovni asistent Frame i OFS-a u Hercegovini, a onda je Ivan Šimić iz Frame Ružići, uručio svoj crtež svetog Franje.

Nakon svete mise, slijedilo je zajedničko fotografiranje ispred crkve i ručak, a nakon toga svi su imali priliku razgledati humački samostan i muzej.

 

Među sličicama koje su se dijelile nakon svete mise, našli su se radovi i naših dviju framašica...

 

Bio je neopisiv osjećaj sudjelovati na svetoj misi, sa svom braćom i sestrama franjevačke obitelji. Kao što je rekao fra Michael: „Danas je dan velike radosti, jer smo mi skupa ovdje franjevci, ovo je franjevačko čudo da smo svi skupa franjevci i vi i ja, mi smo svi skupa na istom putu s Isusom Kristom. Ovo je milost franjevačkog pokreta, jer smo svi skupa braća i sestre.“

 

 

Vjerujem da će upravo te riječi ostati urezane u pamćenje svima onima koji su bili dio ovog neopisivog dana, dana velike radosti. :) 

 

Pax et bonum!

 

 

 

(www.frama.ba | FOTO: Frama Hercegovina)

- Marija Jelić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Prvi neslužbeni sastanak
Petak, 16. lipnja 2017. | Broj čitanja: 371
 
 

 Hvaljen Isus i Marija!

 

Ovog puta izvještavamo o prvom neslužbenom sastanku naše Frame koji je bio u srijedu 14.6. u 19:30. Kratko smo se pomolili te započeli sastanak na kojem smo planirali gledati film.

 

 

 

 

Ubrzo smo skontali da nam treba produžno pa sam ja morao ić po njega. Al nema veze. Nakon savladanih tehničkih problema mogli smo započeti.

 

 

 

 

Film je snimljen po istinitom događaju koji govori o čovjeku koji je spasio 75 vojnika prilikom jedne ratne operacije. Ostatak vam neću otkrivati, pogledajte sami, a film se zove Greben spašenih redatelja Mel Gibsona.

 

 

 

 

 

Nismo samo gledali film, više smo se šalili i pili Cedevitu. Bilo je tu dobrih fora a one loše ćemo zaboraviti. Na kraju smo izvukli pouku da uvijek moramo davati sve od sebe kako bi pomogli drugima, da ljudski život treba cijeniti iznad svega i uvijek tražiti snagu od Boga da nastavimo činiti dobro ma kako to izgledalo teško.

 

 

 

 

 

 

Nakon završetka filma smo ugasili laptop, smotali kablove i radosno se uputili svojim domovima. Nadamo se većem odazivu na sljedećem sastanku. A  Bogu hvala na ovom.

 

 

 

 

 

 

 

 

Mir vam i dobro!

- Ante Naletilić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Ti
25/06/17 | Broj čitanja: 327 | Autor: fra Ivan Slišković
» Najavljujemo: Svećeničko ređenje
23/06/17 | Broj čitanja: 2372 | Autor: frama.ba
» Posjet generalnog ministra Reda Manje Braće
19/06/17 | Broj čitanja: 936 | Autor: Marija Jelić
» Prvi neslužbeni sastanak
16/06/17 | Broj čitanja: 371 | Autor: Ante Naletilić
» Krenimo s Njim u novi početak
15/06/17 | Broj čitanja: 395 | Autor: Kristina Ivanković
» Proslava 25 godina Frame Humac
11/06/17 | Broj čitanja: 476 | Autor: frama.ba
» Naš petak: Posljednji sastanak
10/06/17 | Broj čitanja: 643 | Autor: Martina Čuljak
» Molitveni seminar za starije framaše i mlađe članove OFS-a
06/06/17 | Broj čitanja: 773 | Autor: Suzana Hrkać
» Naš petak: Predstava Frame Kočerin
03/06/17 | Broj čitanja: 1240 | Autor: Mirna Mandić
» Tko je taj Duh Sveti?
01/06/17 | Broj čitanja: 382 | Autor: Marijana Jurlj
» Naš petak: Predstava
29/05/17 | Broj čitanja: 729 | Autor: Lucija Čolak
» Uzašašće i Duh Sveti
25/05/17 | Broj čitanja: 389 | Autor: fra Ivan Slišković
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Najavljujemo: Svećeničko ređenje
23/06/17 | Čitanja: 2372
» Posjet generalnog ministra Reda Manje Braće
19/06/17 | Čitanja: 936
» Ti
25/06/17 | Čitanja: 327
Stol riječi
Sjedila sam na klupi u parku kad je do mene došla ona. Djevojčica plavih očiju, plave kose, sa svojih 6 ili 7 godina, nisam sigurna. Držala je u jednoj ruci plišanog medvjedića, a drugom rukom mi je pružila cvijet koji je netom prije ubrala.   U blizini su majke i očevi vodili svoje odrasle rasprave, cure u blizini su nešto šaputale među sobom, jedan djed je čitao novine, djeca su se igrala u pijesku, spuštala niz tobogan, a ipak, nju sam prvu primijetila čim sam stigla u park. Baš nju. Od svih tih ljudi. Možda me podsjećala na nekog mog. Možda je ona prva pogledala mene pa sam ne razmišljajući i ja njoj uzvratila pogled. A možda je jedini razlog zašto mi je baš ona zapela za oko bio taj što nije bila sama. Ne, nikako. Bila je ona s mamom ili tatom, naravno. Al’ bio je uz nju još netko tko je vjerno i odano pratio svaki njen korak. Netko tko ju nije ostavljao na miru baš nikada. Bio je to njezin simpatični prijatelj po imenu Down. Vjerujem da ste čuli za njega. Svi su čuli za njega, samo se nisu svi susreli s njime.   Njena ruka je i dalje stajala ispružena dok sam ja na trenutak odlutala mislima malo dalje. Trgla sam se i uzela cvijet. Primakla sam ga bliže nosu i pomirisala.   - Preeekrasan je! Predivno miriše! Baš ti hvala. Stavit ću ga u najljepšu vazu kad dođem kući. Baš je krasan… Nasmijala se. Pomalo i zasramila. - Kako se zoveš? - upitala sam ju. - Mila - odgovorila je tiho. - A lijepo. Baš i jesi mila, znaš? Mila i draga. Evo spremit ću cvijet u torbu. Želiš li se igrati? Gdje su ti prijatelji? -Tamo. Ali ne žele se igrati sa mnom. Ne znam zašto. Misle da sam mala i slaba i da ja ne mogu to što oni mogu. A baš mogu. Kažu mi da sam bolesna samo zato što imam Downa, a ja ne shvaćam kako mogu biti slabija od njih ako imam nešto što oni nemaju. Onda sam jača od njih. Ali ne govore to samo oni, čujem i odrasle da tako pričaju. A ja ne volim kad loše pričaju o njemu.   Zaprepastila me svojim odgovorom. Na trenutak se nisam snašla. Bila je u pravu… Down u njenim očima nije bio neprijatelj. Dapače, bio je njen prijatelj, njena snaga, oslonac. U našim očima taj Down je užasno stvorenje koje joj ne dopušta da ima normalan život. Da se igra, raste i veseli kao normalna djeca. Koji ju je zakinuo, zakočio, upropastio. Ali naše oči često pogrešno gledaju i vide.   - Naravno da si jača i veća. Vas je dvoje. Oni su samo jedno. Ti imaš svog Downa, on ti je kao plišani medvjedić o kojem se moraš brinuti. Dobra je stvar što ga ne možeš nikad zaboraviti jer te prati u stopu. Ali barem nikad nisi sama. I znaš, taj Down, on je baš simpatičan. Meni se sviđa taj tvoj prijatelj. Možemo se svo troje igrati ako želiš.   Nasmijala se i hitro otrčala po loptu. Njen smijeh je odzvanjao kao grohot anđela. Mogao se čuti sa svih strana. Spuštao se s visina. U njoj je bio skriven anđeo. Krila na njenim leđima su mogli vidjeti samo oni koji su srcem mogli vidjeti njenog prijatelja Downa koji ih pridržava. Samo oni koji su prihvatili i zavoljeli tog istog Downa u njoj, mogli su shvatiti kolika je njena veličina i vrijednost. Mogli su shvatiti kolika je njegova veličina i vrijednost. Taj isti Down spremao ju je za nešto veće. Čuvao joj je mjesto za igru na jednom drugom mjestu. Znala je ona na kome. Znala je ona puno toga što mi normalni, obični i zdravi ljudi nismo. Ali polako sam shvaćala…   Postoje ti neki ljudi poput Mile. Drugačiji. Posebniji. Iskreniji. S ogromnim srcem. Srcem kakvo ni ti ni ja ne nosimo u svojim grudima. S ljepotom u sebi s kakvom ni ti ni ja nikad nećemo sjajiti izvana. Postoje. Itekako postoje. Ali svijet ih skriva. Ne želi. Smetaju mu. Zakinuti su. Nisu dorasli njegovim površnim kriterijima kulta ljepote i pameti. Ograničeni su. Treba im pomoć. Treba im štaka da idu kroz život. Trebamo im mi.   Ma ne trebamo mi njima. Oni trebaju nama! Nama treba pomoć. Mi smo zakinuti. Mi smo ograničeni svojim zemaljskim razmišljanjima i pogledima. Nama treba štaka jer smo emotivni invalidi. Mi smo slijepi jer ne gledamo srcem. Mi pužemo jer nismo digli pogled dalje sebe. A oni? Oni su svoja krila već odavno dobili.   I tko smo mi da ih učimo kako živjeti kad su oni ti koji nas čitavo vrijeme uče kako voljeti? 
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Zaštekao mi je dar pisanja u zadnje vrijeme, ne znam što se događa, nikako svoje osjećaje ne mogu prenijeti na papir ili na tipkovnicu. Osjećam se kao da ne govorim dovoljno razgovijetno i da ne pišem dovoljno čitljivo. Ali davno mi je rečeno da svoje talente Njemu treba predati, Njemu trebaju služiti. Svaki svoj talent koristi kako bi proslavio Njega. I to sam i činila, bar sam se trudila to činiti. Činim i sada, ali kao da ne znam više kako. Ne mogu reći da ne osjećam način, znam koji su moji talenti, svjesna sam ih, ali nekad se i oni umore pa pritisnu tipku 'Stop', a ja ih silim da pritisnu onu 'Nastavi'. Jesi li ti svjestan svojih talenata? Jesi li svjestan koliko posjeduješ? Je li znaš na koji će se On način proslaviti kroz tebe? Jako je teško to otkriti, zar ne? Nekad se ti talenti toliko ukopaju u nama da ni ne znamo imamo li ih uopće. Zatim nam dolaze misli da nas manje voli Onaj gore, da smo mu manje potrebni. Pa čak i da mu nismo uopće potrebni da bi se On očitovao u svijetu. Sada ti On preko mene govori da nisi u pravu. Govori ti da imaš talente veće od mojih, veće od svih na ovom svijetu. Govori ti kako ćeš ih upotrijebiti. Kako ćeš se odužiti za njih. Ali ne čuješ dovoljno dobro, ili se uopće ne trudiš čuti? Toliki su poklopili uši i spustili pogled trudeći se da ga ne čuju i ne vide, a nisu ni saznali kolika je radost živjeti Njemu na čast i upotrijebiti sve dobro što posjeduješ, s Njim. Ni ne znaju kako je drugačije živjeti da znaš zašto živiš i komu živiš. Kako je posebno znati da nisi sam. Kako je veliko življenje radi bolje smrti. Mnogi me ne razumiju što im pokušavam reći, jer eto moji talenti nikako da se probude iz sna kojeg su nedavno počeli snivati. Ja ih trzam, ali znam samo će ih On trgnuti.   No ima jedna razlika između mene i tebe. S ponosom ću je reći. Ja ću sa molitvom na usnama čekati Njega da mi kaže sada si opet spremna nositi Moju riječ po svijetu, sada su tvoji talenti jači, sada su spremniji za Mene. Sada pođi. Idi i stvaraj! Stvaraj moje kraljevstvo u svom malom kraljevstvu. Stvori svoju malu riječ koja će Moju veliku prenositi. Idi i pomozi drugima da me nađu, stvaraj tako da drugi vide stvoreno. Moli, pa ćeš osjetiti isto ovo što osjećam. Vjeruj mi. Vrijedi. Pokušaj, pa ćeš shvatiti. Sada, idi i stvaraj!