Kraj rujna, početak listopada...
Srijeda, 19. listopada 2011. | Broj čitanja: 1373
 
 

Ovo doba godine, kraj rujna i početak listopada, osim što miriše na dunje, pečene kestenove, prvu buru i mandarine, miriše i na još nešto, odnosno još nekog. Osim što priroda obuče Brijeg u najljepše boje, Netko drugi spremi ljude na taj Brijeg da se u bjelini uredaju u procesiju, da se sa svijećama u ruci prisjete nečijeg preminuća, da kažu DA Bogu i njemu. Listopad miriše na još nešto...


Već smo s godinama naučili datum početka devetnice sv.Franji, već od onda kad smo ih počeli organizirati :)... davno to bijaše i drago mi je da su sad mise u tih devet dana znatno više posjećenije nego na njihovom početku. (Vjerojatno se broj aktivnih trećara povećao, a Frama hvala Bogu uvijek radi na dobroj promidžbi franjevaštva.) Nekako mi se čini da je sv.Franjo kod nas postao popularniji, kao da je sad došao u modu. Jer prije mi bijaše baš otužno koliko ljudi ne znaju o tom svecu, koliko nije razvijena pobožnost štovanja sv.Franje, a svi naši učitelji, odgajatelji, dušebrižnici potekoše od njega. Priznajmo, uvijek su bile popularnije devetnice Gospi, utorci sv.Anti itd. Naš svijet kao da je gurnuo u sjenu ovog asiškog siromaška, istina da on voli poniznost, malenost i siromaštvo, ali toliko ga nismo trebali odbiti. No, dobro, nekim ljudima on je uvijek bio u modi i popularan i dovoljno cool da pođu za njim.


Uvijek je on odgajao odabrane, uvijek su znalci učili od njega... cijeli svijet polazi za njim i nakon toliko stoljeća. Baš se pitam što bi rekao da i sad živi. Bi li opet plakao kao u svoje vrijeme: „Ovo nisam želio!“ ili bi nam progledao kroz prste, jer... Jesmo li dostojni? – uvijek je pitanje koje ponovno dolazi kad su u pitanju sljedbenici sv.Franje. Jesam li dovoljno ponizan, malen, radostan, skroman, da se mogu zvati franjevac? Kad kažem da pripadam Tećem redu ili da sam njegov podmladak, stoji li moj cijeli život iz toga kao ponosan svjedok ili se on šćućuri u meni? Stupamo li olako u ove zajednice mladih i redove Crkve? Je li to samo fol, jeftin trik, kako kaže jedan pjevač koji i nema baš neke veze s našim svecom.

 

Ova pitanja dolaze jer nakon devetnica, Preminuća i proslave blagdana sv.Franje, dolaze Obećanja u Frami i Zavjeti u FSR-u. Pripreme, probe, ispovijed, zavjetovanje, zakuska... Pa i kad prođe dan zavjetovanja i obećanja, kad prođe onaj polet i čvrsta odluka – To je ono što želim raditi cijelim svojim bićem, kao što reče naš Franjo - krenemo u život i moramo živjeti s tim obećanjem i zavjetom danim Bogu, trebamo živjeti nasljedujući sv.Franju. I tada krenu dvojbe i sumnje, jer naravno nismo savršeni, grešni smo i gotovo, a koliko žarko to ne želimo biti! Smeta nam svaki grijeh; ne, ja neću više, to nije za mene, vidiš Bože kakav sam, što ću ti ja? dogodine neću ponoviti zavjet, obećanje... I onda se pojavljuje Bog, dobar kakav je, zove te, kao što kaže Psalam 19: „Nije to riječ, a ni govor nije,nije ni glas što se može čuti!“ Bog nam na razne načine ukaže kako nas treba u svojoj službi, poruči nam primjerom, situacijom, osobom, pokretom...“Tebaš mi!“ Sveti Franjo po tisućiti put oduševi, uvijek nečim drugim – ljepotom govora, lakoćom služenja, jednostavnošću življenja, bezuvjetnošću ljubavi... Oduševi on, Bog oprosti i eto ti nas opet u listopadu pred oltarom širokobriješke crkve, gdje Gospa kao najbolji svjedok sluša, a mi izgovaramo, ponovno, svoj zavjet, svoje obećanje. I stvarno što bismo mi bez početka listopada i prilike da se ponovno predamo Bogu – kakvi takvi – i da opet pođemo za našim dragim svecem. A ova pitanja i dvojbe, samooptužbe i kolebanja ... pa neka ih... i one nam trebaju, dobro je da su tu... Znamo da nam je stalo do Božjeg i Franjinog mišljenja o nama. I zar ne, listopad miriše i na naša obećanja i zavjete?
 

- Mirela Lovrić, FSR
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Neslužbeni sastanak: Društvene igre
05/07/19 | Broj čitanja: 50 | Autor: frama.ba
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.