Kraj rujna, početak listopada...
Srijeda, 19. listopada 2011. | Broj čitanja: 1438
 
 

Ovo doba godine, kraj rujna i početak listopada, osim što miriše na dunje, pečene kestenove, prvu buru i mandarine, miriše i na još nešto, odnosno još nekog. Osim što priroda obuče Brijeg u najljepše boje, Netko drugi spremi ljude na taj Brijeg da se u bjelini uredaju u procesiju, da se sa svijećama u ruci prisjete nečijeg preminuća, da kažu DA Bogu i njemu. Listopad miriše na još nešto...


Već smo s godinama naučili datum početka devetnice sv.Franji, već od onda kad smo ih počeli organizirati :)... davno to bijaše i drago mi je da su sad mise u tih devet dana znatno više posjećenije nego na njihovom početku. (Vjerojatno se broj aktivnih trećara povećao, a Frama hvala Bogu uvijek radi na dobroj promidžbi franjevaštva.) Nekako mi se čini da je sv.Franjo kod nas postao popularniji, kao da je sad došao u modu. Jer prije mi bijaše baš otužno koliko ljudi ne znaju o tom svecu, koliko nije razvijena pobožnost štovanja sv.Franje, a svi naši učitelji, odgajatelji, dušebrižnici potekoše od njega. Priznajmo, uvijek su bile popularnije devetnice Gospi, utorci sv.Anti itd. Naš svijet kao da je gurnuo u sjenu ovog asiškog siromaška, istina da on voli poniznost, malenost i siromaštvo, ali toliko ga nismo trebali odbiti. No, dobro, nekim ljudima on je uvijek bio u modi i popularan i dovoljno cool da pođu za njim.


Uvijek je on odgajao odabrane, uvijek su znalci učili od njega... cijeli svijet polazi za njim i nakon toliko stoljeća. Baš se pitam što bi rekao da i sad živi. Bi li opet plakao kao u svoje vrijeme: „Ovo nisam želio!“ ili bi nam progledao kroz prste, jer... Jesmo li dostojni? – uvijek je pitanje koje ponovno dolazi kad su u pitanju sljedbenici sv.Franje. Jesam li dovoljno ponizan, malen, radostan, skroman, da se mogu zvati franjevac? Kad kažem da pripadam Tećem redu ili da sam njegov podmladak, stoji li moj cijeli život iz toga kao ponosan svjedok ili se on šćućuri u meni? Stupamo li olako u ove zajednice mladih i redove Crkve? Je li to samo fol, jeftin trik, kako kaže jedan pjevač koji i nema baš neke veze s našim svecom.

 

Ova pitanja dolaze jer nakon devetnica, Preminuća i proslave blagdana sv.Franje, dolaze Obećanja u Frami i Zavjeti u FSR-u. Pripreme, probe, ispovijed, zavjetovanje, zakuska... Pa i kad prođe dan zavjetovanja i obećanja, kad prođe onaj polet i čvrsta odluka – To je ono što želim raditi cijelim svojim bićem, kao što reče naš Franjo - krenemo u život i moramo živjeti s tim obećanjem i zavjetom danim Bogu, trebamo živjeti nasljedujući sv.Franju. I tada krenu dvojbe i sumnje, jer naravno nismo savršeni, grešni smo i gotovo, a koliko žarko to ne želimo biti! Smeta nam svaki grijeh; ne, ja neću više, to nije za mene, vidiš Bože kakav sam, što ću ti ja? dogodine neću ponoviti zavjet, obećanje... I onda se pojavljuje Bog, dobar kakav je, zove te, kao što kaže Psalam 19: „Nije to riječ, a ni govor nije,nije ni glas što se može čuti!“ Bog nam na razne načine ukaže kako nas treba u svojoj službi, poruči nam primjerom, situacijom, osobom, pokretom...“Tebaš mi!“ Sveti Franjo po tisućiti put oduševi, uvijek nečim drugim – ljepotom govora, lakoćom služenja, jednostavnošću življenja, bezuvjetnošću ljubavi... Oduševi on, Bog oprosti i eto ti nas opet u listopadu pred oltarom širokobriješke crkve, gdje Gospa kao najbolji svjedok sluša, a mi izgovaramo, ponovno, svoj zavjet, svoje obećanje. I stvarno što bismo mi bez početka listopada i prilike da se ponovno predamo Bogu – kakvi takvi – i da opet pođemo za našim dragim svecem. A ova pitanja i dvojbe, samooptužbe i kolebanja ... pa neka ih... i one nam trebaju, dobro je da su tu... Znamo da nam je stalo do Božjeg i Franjinog mišljenja o nama. I zar ne, listopad miriše i na naša obećanja i zavjete?
 

- Mirela Lovrić, FSR
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Pronaći srodnu dušu
14/05/20 | Broj čitanja: 23 | Autor: Marijana Jurilj
» Smrt i život nekako se uvijek isprepliću
09/04/20 | Broj čitanja: 69 | Autor: Kristina Ivanković
» Vapaj moj dopire do Tebe
08/04/20 | Broj čitanja: 68 | Autor: Luka Lasić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme koja je, bez sumnje, drugačija od svih dosadašnjih. Zanimljivo je to, kako od došašća do došašća, od korizme do korizme, uviđamo vlastiti rast, ma koliki on bio. Svake godine u tim milosnim vremenima spoznamo nešto novo što godinu prije nismo mogli, narastemo gdjegod u ovoj svojoj siromašnoj vjeri, ispravi nam se slika o Bogu, sebi, drugima. Tako je i u ovoj korizmi. Posebno vrijeme, um čišći, srce puno otvorenije, a ipak premalo.         Htjela bih, znaš, svim srcem zagrliti ovu korizmu, onako uvjerljivo kako sam zamislila na početku, ali opet sam na pola puta ostala praznih ruku. Vjerojatno su iz njih iščezla ona prazna obećanja koja sam dala Bogu i sebi samoj, one suhe odluke koje su pratile Čistu srijedu i dane prije korizme. Mislim da uvijek iščeznu i ohlade se jer i sama znam da nije to ona punina koju moja duša treba kako bi dotaknula pravi smisao korizme. Ali, što to onda moja duša treba?   Zastane mi pogled na svetom Franji. U jednoj korizmenoj poruci papa emeritus Benedikt XVI. rekao je da je Franjin život bio trajni uspon na goru susreta s Bogom kako bi poslije sišao među ljude donoseći ljubav i snagu koju je u osobnoj molitvi s Bogom pronalazio. Naš Franjo živio je korizmu kroz cijelu godinu. Barem pet puta godišnje povlačio se po 40 dana na skrovita i samotna mjesta kako bi se u tišini posvetio kontemplaciji, molitvi i postu. U tišini. Ponirao je u tišini u najdublje dijelove svoga bića i tražio ima li ondje nešto što još uvijek ne pripada Bogu. U tišini srca tražio je vlastite pustinje kako bi ih mogao natopiti Kristovom ljubavlju. Gdje bi drugo netko poput Franje mogao pronalaziti toliku snagu i ljubav za sva ona velika djela, ako ne u tišini vlastitih dubina? Što su drugo naše dubine, nego sam Krist? Što je drugo korizma, nego tišina? Postoji li bolja prilika od ove sada, da počneš uranjati u svoje dubine i tražiti dijelove tebe koji nisu natopljeni Njegovom ljubavlju samo zato jer ih još nisi upoznao, jer možda dosad nisi imao vremena ili si, pak, bježao od njih? Bojiš li se svojih dubina? Zaviri u njih. Pometi staru prašinu. Neka ulazak u tvoju dubinu bude gora susreta s Bogom. Tada ćeš moći, poput Franje, među druge ljude donositi radost, ljubav, služenje, jer neće postojati ništa što će stajati između tebe i tvoga Boga. Franjo sam po sebi nije velik. Velika je Božja ljubav koja se očitovala u njemu. Na jedinstven način može se očitovati i u meni, u tebi, ali samo ako joj dopustimo. Možda tada mognemo reći da smo zagrlili korizmu. Možda nam tada ruke neće ostati prazne na pola puta jer će do Kalvarije nositi bremena duše...         Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme. Neka u ovoj drugoj polovici korizme bude malo više – korizme. Pažljivo čuvaj ove stranice ispisane olovkom srca... do neke iduće korizme!