Molitveni seminar u Domus Pacis
Subota, 29. veljače 2020. | Broj čitanja: 106
 
 

Hvaljen Isus i Marija!
 

U petak, 21. veljače, započeo je još jedan Molitveni seminar Frame Hercegovina pod geslom "Blago čistima srcem, oni će Boga gledati". Seminar je predvodio područni duhovni asistent fra Marin Karačić i područno vijeće. Iz naše frame sudjelovale su Vedrana Musa i Anđela Ćavar.

Dolaskom u Domus Pacis dočekani smo s radošću i toplinom. Bili smo uzbuđeni pitajući se što nam to donosi ovaj seminar. 





Seminar je započeo odlaskom na svetu Misu, nakon čega je krenulo upoznavanje. Svatko od nas izvukao je pola citata te probao pronaći drugu polovicu koja mu nedostaje, kod druge osobe, kako bi jedni druge predstavili i bolje upoznali.
Još dublje u cijeli seminar uvelo nas je predavanje fra Marina koji je istaknuo da Bog ne poziva sposobne, već osposobljava pozvane te nas upućivao kako Bog ima plan za svakog od nas.





Ta večer bila je još posebnija odlaskom na Podbrdo, gdje je svatko od nas proveo vrijeme u osobnoj molitvi, u mraku i tišini. Veseli i ispunjeni, dan smo zaključili klanjanjem pred Presvetim do ranih jutarnjih sati, otvarajući se Bogu na veličanstven način.

Nakon završenog bogatog programa, drugi dan smo započeli jutarnjom molitvom te predavanjem časne sestre Matije Pačar, koja nam je pobliže objasnila blaženstva te nam istaknula pitanje: Zašto životariti, kad možeš živjeti?





Nakon što smo se malo odmorili, uslijedila je svima nama jako draga točka, a to je bila "Pustinja" tj. imali smo sat vremena samo za sebe, za svoj osobni rast. Također važno je spomenuti da je svatko od nas opisao svoj "prolazak kroz Pustinju" što nas je ujedno sve približilo i još više povezalo jer smo uvidjeli da dosta mladih traži odgovore na slična pitanja kao i mi.





Kao vrhunac dana bila je sveta ispovijed, nakon čega smo čista srca odlučili krenuti dalje. Vijeće je organiziralo zabavnu večer, a posle toga imali smo i Lectio Divino gdje smo izdvojili vrijeme za osluškivanje Božje riječi. Šećer na kraju bilo je druženje s pjesmom i gitarom nakon čega smo svi otišli s osmijehom na licu na spavanje.





Došla je i nedjelja, ujedno i zadnji dan ovoga seminara, koju smo također započeli molitvom i odlaskom na svetu Misu. Srce je bilo ispunjeno molitvom, osjetilo je pravu ljubav i ovaj seminar upalio je ponovo svijetlo u našim srcima. Iznijeli smo svoje dojmove sa seminara, ponijeli jedno veliko iskustvo te otišli sretni svojim kućama s uspomenom koja će ostati urezana u našim srcima.


Mir i dobro!

 

*fotografije su preuzete sa stranice Frama Hercegovina
 

- Anđela Ćavar
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Naš petak: Grupni sastanak
15/03/20 | Broj čitanja: 200 | Autor: Lucija Bubalo
» Nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvu
15/03/20 | Broj čitanja: 113 | Autor: Lucija Bubalo
» „Pomozi mi disati“ na XII. Festivalu religiozne drame
12/03/20 | Broj čitanja: 158 | Autor: Andrijana Marold
» Posjet Misionarkama ljubavi u Banja Luci
11/03/20 | Broj čitanja: 155 | Autor: Marko Topić
» Prvi framaški turnir u stolnom tenisu
08/03/20 | Broj čitanja: 445 | Autor: Lana Putica i Karla Grbešić
» Naš petak: Domaćin predavač
07/03/20 | Broj čitanja: 108 | Autor: Nina Čerkez
» USRIDU „Bog i ja - Neočekivano putovanje“
05/03/20 | Broj čitanja: 61 | Autor: frama.ba
» PiO i proslava 20 godina postojanja frame Ružići
02/03/20 | Broj čitanja: 298 | Autor: Lucija Lasić
» Naš petak : Zabavni sastanak
29/02/20 | Broj čitanja: 198 | Autor: frama.ba
» Molitveni seminar u Domus Pacis
29/02/20 | Broj čitanja: 106 | Autor: Anđela Ćavar
» USRIDU „Raširi krila“
27/02/20 | Broj čitanja: 71 | Autor: frama.ba
» Naš petak: Molitveni sastanak
22/02/20 | Broj čitanja: 66 | Autor: Anita Bogdan
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme koja je, bez sumnje, drugačija od svih dosadašnjih. Zanimljivo je to, kako od došašća do došašća, od korizme do korizme, uviđamo vlastiti rast, ma koliki on bio. Svake godine u tim milosnim vremenima spoznamo nešto novo što godinu prije nismo mogli, narastemo gdjegod u ovoj svojoj siromašnoj vjeri, ispravi nam se slika o Bogu, sebi, drugima. Tako je i u ovoj korizmi. Posebno vrijeme, um čišći, srce puno otvorenije, a ipak premalo.         Htjela bih, znaš, svim srcem zagrliti ovu korizmu, onako uvjerljivo kako sam zamislila na početku, ali opet sam na pola puta ostala praznih ruku. Vjerojatno su iz njih iščezla ona prazna obećanja koja sam dala Bogu i sebi samoj, one suhe odluke koje su pratile Čistu srijedu i dane prije korizme. Mislim da uvijek iščeznu i ohlade se jer i sama znam da nije to ona punina koju moja duša treba kako bi dotaknula pravi smisao korizme. Ali, što to onda moja duša treba?   Zastane mi pogled na svetom Franji. U jednoj korizmenoj poruci papa emeritus Benedikt XVI. rekao je da je Franjin život bio trajni uspon na goru susreta s Bogom kako bi poslije sišao među ljude donoseći ljubav i snagu koju je u osobnoj molitvi s Bogom pronalazio. Naš Franjo živio je korizmu kroz cijelu godinu. Barem pet puta godišnje povlačio se po 40 dana na skrovita i samotna mjesta kako bi se u tišini posvetio kontemplaciji, molitvi i postu. U tišini. Ponirao je u tišini u najdublje dijelove svoga bića i tražio ima li ondje nešto što još uvijek ne pripada Bogu. U tišini srca tražio je vlastite pustinje kako bi ih mogao natopiti Kristovom ljubavlju. Gdje bi drugo netko poput Franje mogao pronalaziti toliku snagu i ljubav za sva ona velika djela, ako ne u tišini vlastitih dubina? Što su drugo naše dubine, nego sam Krist? Što je drugo korizma, nego tišina? Postoji li bolja prilika od ove sada, da počneš uranjati u svoje dubine i tražiti dijelove tebe koji nisu natopljeni Njegovom ljubavlju samo zato jer ih još nisi upoznao, jer možda dosad nisi imao vremena ili si, pak, bježao od njih? Bojiš li se svojih dubina? Zaviri u njih. Pometi staru prašinu. Neka ulazak u tvoju dubinu bude gora susreta s Bogom. Tada ćeš moći, poput Franje, među druge ljude donositi radost, ljubav, služenje, jer neće postojati ništa što će stajati između tebe i tvoga Boga. Franjo sam po sebi nije velik. Velika je Božja ljubav koja se očitovala u njemu. Na jedinstven način može se očitovati i u meni, u tebi, ali samo ako joj dopustimo. Možda tada mognemo reći da smo zagrlili korizmu. Možda nam tada ruke neće ostati prazne na pola puta jer će do Kalvarije nositi bremena duše...         Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme. Neka u ovoj drugoj polovici korizme bude malo više – korizme. Pažljivo čuvaj ove stranice ispisane olovkom srca... do neke iduće korizme!