Franjinim korakom : Put u Asiz
Subota, 11. svibnja 2019. | Broj čitanja: 209
 
 

Hvaljen Isus i Marija, dragi naši čitatelji,


i ove godine framaši koji su pobijedili na natjecanju na razini mjesnih bratstava, nagrađeni su putovanjem u Asiz. Predvođena fra Marinom Karačićem i fra Robertom Kaveljem, grupa od 60 framaša iz cijele Hercegovine zaputila se na nezaboravno putovanje na Uskrs 21. travnja. Iz naše frame išle su dvije framašice koje smo zamolili da nam ispričaju svoje doživljaje.

 

 

1. Hvaljen Isus i Marija drage naše Asižanke (hahahaha) za početak iskrene čestitke na pobjedi i osvojenom putovanju. Ukratko nam se predstavite i recite par riječi o sebi.


Ivana: Navijeke bili hvaljeni! Hvala puno na čestitkama :) Zovem se Ivana Jelić. Imam 19 godina. Studentica sam prve godine talijanskog, engleskog jezika i književnosti u Mostaru. U Frami sam od 1. razreda srednje škole, a prije toga bila sam godinu dana u Velikim glasnicima.


Jelena: Hvaljen Isus i Marija! Ja sam Jelena Čolak, 3. sam razred Gimnazije fra Dominika Mandića i idem na framu već 3 godine. Osvojila sam drugo mjesto na testu koji se pisao za Asiz te vam se od srca zahvaljujem na vašim čestitkama. Trebalo je naučiti dosta stvari za test, ali se isplatilo.

 

 

 


2. Kakav je bio osjećaj kada ste saznale da idete u Asiz, Italiju. Kako ste se osjećale kada ste saznale da ćete hodati tlom kojim je naš serafski otac hodao i gledati se licem u lice s prirodom koju je toliko ljubio?

 


I: A fin osjećaj stvarno. Nisam mogla vjerovati da ću baš ja obilaziti ta sveta mjesta kuda je hodio naš sv. Franjo i gledati sve ono što je i on gledao.

 

J: Iskreno, nisam očekivala da ću otići na putovanje, ali sam kontala: Pa zašto ne probati naučiti? Kad sam čula da sam druga, nisam mogla doći sebi od oduševljenja. Jer to je stvarno izvanredna prilika koja se ne dobiva svaki dan te dugujem ogromnu zahvalu Bogu što mi je omogućio da budem dio toga putovanja. A što se tiče razmišljanja o tome da ću biti na istim mjestima gdje je i Franjo boravio, nisam mogla razumjeti čak u nekim trenucima kad sam bila u Asizu. Bio mi je čudan osjećaj znati da je to stvarno to mjesto.

 

 

 

 

 


3. Što su vaše obitelji i prijatelji rekli o vašem odlasku? Jesu li vas oni poticali i motivirali da učite i na kraju odete u Asiz?

 


I: Naravno svi su bili sretni zbog mene i na neki način svi oni su me poticali da učim, pogotovo mama i sestra.

 

J: Mojoj obitelji je bilo drago kad su čuli da ću učiti za Asiz, ali mi nije trebalo previše motivacije jer sam i sama željela okušati tu sreću te su i moji ukućani to uočili. Kad su čuli da sam prošla, bili su presretni i stvarno im je bilo drago kad su vidjeli da mi se sve učenje isplatilo te da imam priliku obići mjesta u kojima je sv. Franjo najčešće boravio.

 

 


4. Naravno odlazak u Asiz nije došao samo tako, trebalo se potruditi i uspješno uraditi ispit. Kako su tekle pripreme? Jeste li dosta vremena posvetile učenju?

 

I: Paa onako, posvetila sam vremena onoliko koliko sam mogla s obzirom da sam imala dosta fakultetskih obaveza u to vrijeme. Ali evo učila sam koliko sam mogla i taj trud se Bogu hvala isplatio.

 

J: Pripreme su tekle dobro, samo što je škola možda malo sputavala potpuno predanje učenju za test. Tako da sam ja tjedan dana učila, možda koji dan više, ali naravno imajući na umu da moram obavljati i ostale dužnosti, bilo školske ili kućne. Ali naravno, sve se može kad se hoće.

 

 

 


5. Dok ste rješavale ispit jeste li uopće mogle zamisliti da ćete baš vas dvije iz naše Frame ići u grad sv.Franje?

 


I: Bome nisam mogla ni zamisliti da ću baš ja ići u Asiz jer je na ispit bilo izašlo još dosta framaša tako da sam mislila da nemam nikakve šanse.

 

J: Kako smo prije testa malo ponavljali neka pitanja, primjetila sam da ima par ljudi koji su se malo više isticali da znaju, među njima i Ivana, ali nisam ni razmišljala tko bi stvarno mogao proći. Nisam ni za sebe mislila da hoću xD. Također, osobno nisam ni znala tko će iz naše frame sudjelovati na ispitu, a kamoli proći dalje.

 

 

 


6. Kada ste saznale da ste najbolje odradile ispit i da će vam se ostvariti san mnogih framaša, kako ste reagirale?

 


I: A bila sam presretna kad su pročitali moje ime da idem u Asiz. Uz to sam bila iznenađena s obzirom da se nisam nadala da bi mogla osvojiti.

 

J: Ja se stvarno ne sjećam najbolje hahah, znam da su se prvo čitale šifre od zadnjega mjesta pa je bilo dosta napeto dok se došlo do prva dva. Sjećam se jedino da mi je osmijeh bio od uha do uha i da sam bila presretna da bih razmišljala o biločemu.

 

 


7. A onda je napokon došao taj Uskrs, pomalo drugačiji od dosadašnnih, zar ne? Jeste li bile uzbuđene i što ste očekivale od cijelog tog putovanja?

 

I: Da, definitivno drugačiji od dosadašnjih. Uzbuđenje je bilo veliko. Nisam sad nešto posebno očekivala od putovanja jer nisam mogla ni pretpostaviti što nas čeka u tih par dana, ali evo sve je super bilo i iskustvo mi je koje bih definitivno opet ponovila.

 

J: Tjedan dana prije Uskrsa meni je samo došlo do mozga – ja idem u Asiz. Dotad to nisam mogla shvatiti da se stvarno događa te sam jedva iščekivala Uskrs. Kada je napokon došao, bila sam uzbuđena i zanimalo me kako će sve to izgledati. Očekivala sam da ću vidjeti mnoga lijepa mjesta, upoznati nove ljude te steći neki poseban osjećaj gledajući sve ono što je i Franjo gledao i čemu se divio.

 

 

 


8. Je li Asiz bio onakav kakvim ste ga zamišljale i što vam se najviše svidjelo?

 


I: Nisam baš nikad imala neku svoju sliku o Asizu. Ali kad smo došli tamo i počeli obilaziti sva ta mjesta nisam se mogla načuditi da je tako fino. U Asizu srce ne kuca isto. Svako mjesto na kojem smo bili je posebno na svoj način i svako mjesto ima tu neku priču koja ih povezuje sa sv. Franjom. Meni osobno najljepše je bilo na brdu La Verna i na grobu sv. Franje. Brdo na koje se sv. Franjo povlačio u molitvu i tišinu i na kojem je primio stigme. To mjesto odiše mirom i tu se osjeća Franjina prisutnost. Slavili smo i svetu misu i taj mi je dan bio cijeli ispunjen nekim mirom koji se ne može opisati. A grob sv. Franje je poseban. U redu smo čekali i obilazili oko groba. Pogotovo mi je fino bilo kada nam je fra Marin rekao da dodirnemo kamen ispod kojeg leže njegovi posmrtni ostaci i molimo u tišini za sve ono za sto imamo potrebu moliti.

 

J: Asiz je potpuno nadmašio sva moja očekivanja i jako mi se svidio. To je stvarno jedan prelijepi kutak Italije u kojemu vas ispuni ne samo vanjska, nego i duhovna ljepota njegovih dijelova. Mnoga su mi se mjesta svidjela, ali bih voljela istaknuti crkvu sv.Damjana, La Vernu i crkvu sv.Rite. Tu sam se jednostavno osjećala ispunjeno i ostala su mi u najljepšem mogućem sjećanju.

 

 

 


9. Osim što ste obišle sva ta divna mjesta jeste li stekle nova poznanstva i prijateljstva?

 


I: Da, upoznale smo dosta framaša koji su s nama dijelili radost ovog putovanja i vratili se u Hercegovinu povezani kao jedna obitelj.

 

J: Jesam, upoznala sam puno dobrih prijatelja i poznanika tamo, čak puno više nego šta sam očekivala. Ovim im putem želim zahvaliti što postoje te što mi je drago što sam ih upoznala jer su mi još više upotpunili ovo posebno putovanje.

 

 


10. I za kraj što želite poručiti ostalima o ovakvim ispitima i putovanjima?

 


I: Ostalima bih preporučila da za sva sljedeća putovanja u Asiz koja budu uzmu skriptu u ruke, potrude se naučiti i pobijede jer se ovakva prilika ne smije propustiti :)


J: Želim reći da bar pokušate, jer ako ne pokušate, nećete sigurno uspjeti. Treba izdvojiti malo vremena za učenje, ali sad, kad gledam unazad, vidim da se isplatila svaka ta naučena riječ te da je to putovanje ogromna nagrada za taj jedan test. Uvjeravam vas da nećete požaliti ako odete i želim sreću svima onima koji će pokušati. Mir i dobro!

 

- Ivana Jelić i Jelena Čolak
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Neslužbeni sastanak: Društvene igre
05/07/19 | Broj čitanja: 50 | Autor: frama.ba
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.