Ispovijedajte svoje rane i boli, ne samo grijehe!
Subota, 06. travnja 2019. | Broj čitanja: 139
 
 

 Najveća čovjekova snaga doživljava  se na Izvoru Stvoritelja, susreta Boga i čovjeka, u liku svećenika, u sakramentu Sv. Ispovijedi. Neki će reći da to čine kod svoje kuće i da im ispovijed ne treba, ali duboko se varaju, u stvari tako pravdaju svoju nevjeru. Kako će čovjek od svog korijena? Zbog same činjenice da je ispovijed put u oslobođenje i ozdravljenje čovjeka, potiče ga da se iznova izmiri s Bogom. Sakrament ispovijedi nam je ostavljen kao vječna obnova duše i novi početak u Kristu i s Kristom. Ne može ju nadoknaditi niti zamijeniti niti najskrušenija molitva srca. Po ispovijedi postajemo posvećeni i uronjeni u milost Božju, te po oslobođenju grijeha možemo doživjeti puninu Kristove ljubavi u Sv. Pričesti. Postoje i oni koji će reći da se ne žele pričestiti jer nisu dostojni toga, sude one koji to čine, te ustraju na putu u kojem ne žele sjedinjenje s Kristom. Zapravo, mi nismo ni dostojni toga Sakramenta, ali po Božjoj milosti, ljubavi, vlastitoj ustrajnosti da se iznova popravljamo, možemo biti sjedinjeni s Njim u Sv. Pričesti. On nam se iz ljubavi dariva, zar možemo biti pametniji od njega pa si uskratiti ono pravo koje nam je dano direkt iz Njegovoga srca ? Nemamo pravo  na to. Oholi smo ako mislimo da znamo bolje od Njega. U Sv. Pričesti imamo svu svrhu ovozemaljskoga života i na koncu onog Vječnog. Po Njegovoj milosti naši ''mali'' grijesi tijekom Sv. Mise se ''brišu'' (naravno ako ih iskreno priznamo i uistinu ih više ne želimo činiti, taman da padnemo, no Bog vidi naše srce )dok ''velikih'' bivamo oslobođeni u Sakramentu Sv. Ispovijedi, ako treba i svaki tjedan.  Jer, jao onome koji misli da nema grijeha i onome koji je odustao od borbe! Ne idemo na ispovijed da više ne griješimo, jer je to nemoguće, nego idemo u duhovni boj sa svojom naravi, sa svojim grijesima, slabostima, promašajima, krotimo svoju osobnost, idemo se boriti što manje griješiti. Oholo je očekivati da nećemo pogriješiti jer smo po svojoj naravi grešni ,a još gore ne poduzimati  ništa kako bismo se mijenjali iz korijena. To je na kraju krajeva najveća poanta svega. Boreći se pronaći Krista! Jedna još veća dimenzija Sv. Ispovijedi je u tome da u Sakramentu Sv. Ispovijedi Isusu dadnemo svoje boli, rane, strahove, težinu života, umore, padanja i sva druga tlačenja koja nam kradu mir i životnu sreću. Mi ih uistinu dajemo Gospodinu u liku svećenika! Ako ti je neugodno dok mu govoriš, spusti glavu, svejedno mu je dano odozgor da sve zaboravi nakon što ti izađeš iz ispovjedaonice, ali, govori čovječe, apsolutno sve ono što ti je na duši. Savjetujem ti - zapiši na papir sve ono čega se želiš osloboditi i što te zarobljava, izreci na ispovijedi sve, apsolutno sve! Nije bitno što će misliti svećenik, bitno je što će misliti Onaj koji u njegovom liku prebiva. Velika ozdravljenja i oslobođenja će se spuštati na tebe kada kreneš svoju bol uranjati u Njegovu bol, svoj problem i teškoće u Njegovo srce, kada osjetiš da ste ti i On jedno u sakramentu ispovijedi, kada se osjetiš voljeno i prihvaćeno unatoč tomu kakav si u tome trenutku i što nosiš sa sobom, Isus te ljubi baš takav kakav jesi. Nije to lako, priznati ono što nam je najteže, posebno drugoj osobi koja je čovjek kao i mi, ali ta osoba-svećenik je u milosti Božjoj, pa taman da je u najvećem grijehu. Po njegovim položenim  rukama mi doživljavamo slobodu. Ima li išta ljepše? Zar ti onda ima smisla izjava -''što ja njemu imam govoriti što sam griješio''? Čovječe, govoriš Isusu. Svećenik je tu samo posrednik, kao što je i naše tijelo posrednik za dušu, kako ne bi lebdjela Zemljom nego prebivala u nečemu opipljivom, što je na koncu Hram Božji! Čovječe, tu doživljavaš slobodu duha! Osjetiti da te netko voli bezobzira na sve grijehe i promašaja. Neopisivo! Ozdravljati od svake duhovne, psihičke i tjelesne bolesti moguće je u sakramentu ispovijedi. Svaka bolest može biti ozdravljena ,jer Gospodin pruža svoje ruke kada dolazimo k Njemu otvorena srca. To je vježba, to je proces, ali trebamo biti ustrajni ,jer po ispovijedi mi postajemo slobodni ljudi, mi doživljavamo snagu Otkupiteljskog Križa, slobodu duha i svjetlo našoj tami. Čovječe predivni, ''ispovijedaj sebe'', ne samo svoje grijehe, ispovijedaj boli, patnje, muke, tereta života, tj. pričaj o njima u Sakramentu ispovijedi ,jer to je doslovno susret tebe i Isusa, tu on preuzima sve tvoje boli na sebe. Vjeruj u to! Nema te sile na svijetu koja može dati mir kao što to može Sakrament ispovijedi, odnosno Isus u sakramentu ispovijedi.  Ako misliš da ti ne treba, otiđi baš iz toga razloga da se uvjeriš u ono što misliš. Ali otiđi otvorena i iskrena srca, pa se kasnije upitaj je li još uvijek isto misliš?! Kada to pokušaš shvatit ćeš da si učinio najbolju stvar na svijetu, to ti garantira ova duša koja je kroz Sakrament ispovijedi doživjela slobodu duše, koja se i dalje svakom novom ispovijedi još više razbistrava i spoznaje da bez Božje ljubavi i slobode duha ne možemo biti istinski sretni ljudi. Onaj tko misli da bez Boga može, vara se.  Možda može svojom inteligencijom, dok one koji su svoj život okrenuli Bogu nazivaju fanaticima, čudacima, osobenjacima i slično, no baš taj čudak je sretan Božjom inteligencijom koja traje vječno, ljudska brzo prođe. Ne,ne moraš misliti kao ja, ali poslušaj sebe, zakorači u živi susret s Njim! Iskušaj sebe i doživjet ćeš neočekivano!

- Marijana Jurilj
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Naš petak : Molitveni sastanak
15/04/19 | Broj čitanja: 93 | Autor: Marko Sesar
» Tribina za mlade - Usridu
13/04/19 | Broj čitanja: 29 | Autor: frama.ba
» Naš petak: Zabavni sastanak
06/04/19 | Broj čitanja: 75 | Autor: Marija Sušac
» Ispovijedajte svoje rane i boli, ne samo grijehe!
06/04/19 | Broj čitanja: 139 | Autor: Marijana Jurilj
» Tribina za mlade - Usridu
05/04/19 | Broj čitanja: 53 | Autor: frama.ba
» Naš petak : Gost predavač
01/04/19 | Broj čitanja: 217 | Autor: Tanja Šaravanja
» Tradicionalno čišćenje Grabovine
25/03/19 | Broj čitanja: 154 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Sastanak po grupama
24/03/19 | Broj čitanja: 123 | Autor: Marija Bubalo
» Ljubav je žrtva!
21/03/19 | Broj čitanja: 126 | Autor: Luka Lasić
» Seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvima Frame BiH
21/03/19 | Broj čitanja: 75 | Autor: Lovro, Ivana i Luka
» TRIBINE U SRIDU
21/03/19 | Broj čitanja: 307 | Autor: frama.ba
» Naš petak: Opasnosti za obitelj
17/03/19 | Broj čitanja: 134 | Autor: Kristina Šušak
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Naš petak : Molitveni sastanak
15/04/19 | Čitanja: 93
» Tribina za mlade - Usridu
13/04/19 | Čitanja: 29
Stol riječi
 Svakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vratima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Na njemu bijaše košulja s kockastim uzorkom, poderane traperice i jakna, baš kako se obično odijevaju mladi njegove dobi. U ruci je nosio papirnatu vrećicu s pecivom za ručak. Župniku je bio sumnjiv, pa ga upita zašto dolazi pred crkvu. Bijaše, naime, i ljudi koji su u crkvu dolazili krasti. „Dođem se pomoliti“, odgovorio je mladić. „Pomoliti se?! Što možeš izmoliti za tako kratko vrijeme?“ „Pa… svakoga dana dođem u crkvu o podne i kažem: „Isuse, Jim je“, a zatim odem. Molitva je kratka, ali siguran sam da me Isus čuje.“ Nekoliko dana kasnije, mladić je teško stradao u nesreći koja se dogodila na poslu, pa je prevezen u bolnicu. Ležao je u sobi s ostalim bolesnicima, ali njegovim se dolaskom raspoloženje potpuno promijenilo. Uskoro je ta soba postala sjecište svih bolesnika na odjelu. Mladi i stari često bi se našli pored njegova kreveta, a on bi svima udijelio smiješak, riječ ohrabrenja i poneku šalu. Posjetio ga je i župnik. U pratnji medicinske sestre sjeo je pored njegova kreveta. „Rekli su mi da si teško stradao, ali da unatoč tome hrabriš sve druge bolesnike. Kako u tome uspijevaš?“ - „Zahvaljujući onomu koji me posjećuje svaki dan o podne.“ „Ali ovamo nitko ne dolazi o podne“, upadne mu u riječ sestra. „Dolazi, dolazi, svaki dan o podne. Stane na vrata moje sobe i kaže: ‘Jim, Isus je.’ I onda ode.”  
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Nije, dnevniče, prošlo dulje vremena otkad nisam otvorila tvoje plave korice. Onako sam skroz pala, kako i u pisanju, tako u svemu drugome. Ne znam ni sama zašto sam zaboravila na tebe. Valjda jednostavno nisam stizala pisati. Slatke školske muke, obaveze, a jedva sam petkom i na Framu stizala.   I tako, neki dan ja šetam gradom i razmišljam o Isusu i njegovoj patnji. Njegovoj blagosti i suosjećajnosti. Nježnosti. Ljudi često misle da je nježnost loša stvar. Ali postoji i ljepota u toj nježnosti. Hrabrost. Biti ranjiv u toj nježnosti je biti hrabar. Zamisli, da je Isus bio grubijan, On sigurno ne bi prihvatio Križ i raspeće. Da Isus nije imao blagosti, empatije prema nama, grešnicima, sigurno ne bi dopustio da bude volja Očeva. Postoji hrabrost u puštanju ljudi unutra, u ljubavi i ljubljenju. Tu hrabrost i nježnost i blagost... To treba poštovati. Ljubiti. Grliti svim srcem svojim i svom dušom svojom. I najbitnije, dnevniče: ostati blag i djetinjast u srcu. Slijediti primjer našega Spasitelja, za čije se uskrsnuće pripremamo kroz 40 dana svojevrsne pustinje.