Naš petak: Opasnosti za obitelj
Nedjelja, 17. ožujka 2019. | Broj čitanja: 159
 
 

Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji naše stranice!


Još jednom je radni tjedan došao kraju pa smo u veselju dočekali ovaj petak.
Prije sastanka neki su uspjeli otići na sv. Misu, a neki nažalost ne. Međutim, kao i svaki sastanak i ovaj smo započeli molitvom i pjesmom. To je najbolji i najljepši način razgovora s Bogom te je ujedno zahvala Njemu što nas je na još jedan petak okupio u velikom broju.

Nakon molitve, naš predsjednik Marko, pročitao je obavijesti i započeo sa sastankom.
Tema sastanka je bila: Opasnosti u obitelji.
Ovo je vrlo važna i ozbiljna tema koju je Marko obradio pomalo i na smiješan način.
Kroz prezentaciju i par videa zabavnog karaktera, upozorio nas je na stanje koje vlada današnjim svijetom.

Za početak, Marko je istaknuo što nam sve Bog poručuje u Bibliji: "I reče Jahve, Bog: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć da bude kao što je on… Bog pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro… od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku… I blagoslovi ih Bog i reče im: plodite se i množite i napunite zemlju.”

Tu nam je posebno naglasio da je brak veza između jednog muškarca i jedne žene, a ne kao što je bilo u video da je muškarac s lampom u braku ili s drugim muškarcem. To brak nije!

Još jedna važna stvar preko koje Sotona želi uništiti današnju obitelj, a koja je sve prisutnija i kod nas, zapravo je abortus. Žene su se u prošllosti borile za pravo glasa, da mogu rađati i raditi, a danas žene ubijaju svoju nerođenu djecu.

Nakon toga pogledali smo i par smiješnih videa poput jedne starice koja se izrazito buni o istospolnim brakovima.

Kroz pjesmu i molitvu smo završili sastanak, a nakon toga nastavili s druženjem u framskoj.

Do sljedećeg puta Bog vas blagoslovio!

 

 


 

- Kristina Šušak
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Izlet u Masnu Luku
17/06/19 | Broj čitanja: 136 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
17/06/19 | Broj čitanja: 17 | Autor: Marina Gilja
» I. Sportski susret Frame Hercegovina
08/06/19 | Broj čitanja: 33 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Sastanak po grupama
01/06/19 | Broj čitanja: 179 | Autor: frama.ba
» V. Festival hercegovačkih Frama
27/05/19 | Broj čitanja: 70 | Autor: Marija Pavković
» Naš petak: Gost predavač
27/05/19 | Broj čitanja: 77 | Autor: Bože Cigić
» PiO frame Gorica - Sovići
27/05/19 | Broj čitanja: 151 | Autor: Nikolina Jurilj
» PiO: frame Mostar
20/05/19 | Broj čitanja: 151 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Molitveni sastanak
19/05/19 | Broj čitanja: 61 | Autor: frama.ba
» Primanja i obećanja Frame Čitluk
16/05/19 | Broj čitanja: 75 | Autor: Anita Bogdan
» Naš petak : Zabavni sastanak
12/05/19 | Broj čitanja: 159 | Autor: Nikolina Jurilj
» Franjinim korakom : Put u Asiz
11/05/19 | Broj čitanja: 177 | Autor: Ivana Jelić i Jelena Čolak
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Izlet u Masnu Luku
17/06/19 | Čitanja: 136
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
17/06/19 | Čitanja: 17
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Uskrs prošao, prolaze i praznici, a ja bila u nekom polusvijetu. Izgubljena. Sve je nekako bilo u redu, ali... Ništa nije u redu. Bila sam nekako tu, nekako tamo. Isto kao da me divlji vjetrovi ganjaju, plesala tango, čas ovamo, čas tamo. A moje stanje nije bilo gore. Odavno me nisu prošli oni trnci. Koji mi jačaju vjeru u Ljubav. Koji me osnažuju i potiču. Nisam upala u očaj, valjda je ovo bila samo kušnja i nadam se da će brzo proći (da odmah otkrijem kraj– prošla je). Ali, Isus je patio četrdeset dana. Izraelci četrdeset godina. Možda je Bog i meni dao toliku kušnju. Možda je to sve bila samo šala, možda bi me sutra, poput pravog oca, primio u zagrljaj i rekao: "Ma samo sam se šalio. I sama znaš da nikada ne bih takvo nešto uradio." Možda sam i ja učinila štogod pogrešno, ipak je bila Korizma, a ja bila nedovoljno posvećena Muci, previše posvećena sebi, školi, prijateljima, zabavama... Nije bilo lijepo od mene, ali sam imala toliko tereta na leđima. Iako znam da Bog uvijek zna moje granice, ovaj put sam posumnjala u njega i obuzeo me strah. I evo: sumnjala pa se dogodilo to što je. I neki dan sam uzela Bibliju, okrenula stranicu, i evo: Psalam 91. "Jer je svojim anđelima zapovjedio za tebe da te čuvaju na svim tvojim stazama."   I trnci– ti trnci su došli i sjetila sam se da je u Bibliji napisano: "Ne boj se!" 365 puta. Svaki dan u godini. Znao je Bog što malom Suputniku treba. Samo mali dio teksta, i ja sam opet povjerovala. Jače nego ikada. Otac nikada ne ostavlja. Samo Ga treba potražiti, tamo gdje je najveći. Možda je taj kut malo i prašnjav, ali treba maknuti sloj prašine i zagrebati duboko ispod površine. On je uvijek uz nas.