PRIMANJA I OBEĆANJA
Subota, 20. listopada 2018. | Broj čitanja: 206
 
 

Hvaljen Isus i Marija!


Nedjelja, 7.10, naš dan.


Dan koji će ostati dio nas zauvijek. I onda kada odemo s Briga, i kada budemo daleko od naše Frame, i kad dođu "neki novi klinci" koji će letit Franji k'o nekad mi. Taj dan Primanja i obećanja bit će naš.

 

 

 

 

 


Bog nam dao sestru kišu koja nam je dugo pravila društvo, a onda i brata Sunce kako bismo mogli u crkvu ući sa svijećama. Noseći to svjetlo pred oltar, molimo da i mi sami budemo svjetlo koje će rasvijetliti tamu grijeha i otvoriti put ka savršenoj ljubavi. Baš kako je to u svetoj misi istaknuo naš područni duhovni asistent, fra Marin. Spomenuo je kako mi, kao ljudi, kao stvorenja nismo savršeni, ali imamo u sebi nešto savršeno. Imamo Njegovu ljubav u nama. Njegovu ljubav koja se dala do kraja, nije se zatvorila u strahu od boli, od povrijeđenosti, nego se izložila i darovala nama. "Ljubav je Njegova u nama savršena." I svi smo pozvani tu ljubav njegovati i darovati drugima.

 

 

 


Nakon propovijedi uslijedili su obredi Primanja i obećanja. Mi smo zajedno tu pred Kristom, pred Crkvom i drugim framašima potvrdili ono što su naši roditelji učinili za nas na dan našeg krštenja. Obnovili smo svoju krsnu milost i rekli Bogu i zajednici: "Evo me!" Spremni smo biti olovka u Božjoj ruci i služiti drugima kao što je naš otac Franjo činio.
Nakon sv. Mise i fotografiranja nastavili smo druženje u sportskoj dvorani naše gimnazije. Bilo je plesa, pjesme, hrane i svakako dobre zabave, jer "Ne dolikuje sluzi Božjem da bude žalostan i potišten."

 

 

 

 

 


Slavlje se nastavilo do kasno navečer, uz smijeh i šalu, a onda smo krenuli kući sa garantirano, osmijehom na licu.
Usitinu je puno truda i rada uloženo, puno proba, vremena odvojeno, puno ideja, smijeha, suza, puno molitve izrečeno - da bi ovaj dan bio savršen. I na kraju kad se osvrnemo na taj Brig, vjerovatno iznemogli i umorni, netko nam šapne: "Vrijedilo je." I odjednom na ništa više ne misliš i ništa nije važno, samo znaš: "Tvoja sam i Ti si moj."

 

 

 


Zahvaljujemo svim framama koje su došle uveličati naše slavlje i čestitamo svim primljenicima (45), prvoobećanicima (33) i onima koji su obnovili svoja obećanja (42)! 

Mir i dobro!

 

- Iva Lasić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Izlet u Masnu Luku
17/06/19 | Broj čitanja: 136 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
17/06/19 | Broj čitanja: 17 | Autor: Marina Gilja
» I. Sportski susret Frame Hercegovina
08/06/19 | Broj čitanja: 32 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Sastanak po grupama
01/06/19 | Broj čitanja: 179 | Autor: frama.ba
» V. Festival hercegovačkih Frama
27/05/19 | Broj čitanja: 70 | Autor: Marija Pavković
» Naš petak: Gost predavač
27/05/19 | Broj čitanja: 77 | Autor: Bože Cigić
» PiO frame Gorica - Sovići
27/05/19 | Broj čitanja: 151 | Autor: Nikolina Jurilj
» PiO: frame Mostar
20/05/19 | Broj čitanja: 151 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Molitveni sastanak
19/05/19 | Broj čitanja: 61 | Autor: frama.ba
» Primanja i obećanja Frame Čitluk
16/05/19 | Broj čitanja: 75 | Autor: Anita Bogdan
» Naš petak : Zabavni sastanak
12/05/19 | Broj čitanja: 159 | Autor: Nikolina Jurilj
» Franjinim korakom : Put u Asiz
11/05/19 | Broj čitanja: 177 | Autor: Ivana Jelić i Jelena Čolak
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Izlet u Masnu Luku
17/06/19 | Čitanja: 136
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
17/06/19 | Čitanja: 17
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Uskrs prošao, prolaze i praznici, a ja bila u nekom polusvijetu. Izgubljena. Sve je nekako bilo u redu, ali... Ništa nije u redu. Bila sam nekako tu, nekako tamo. Isto kao da me divlji vjetrovi ganjaju, plesala tango, čas ovamo, čas tamo. A moje stanje nije bilo gore. Odavno me nisu prošli oni trnci. Koji mi jačaju vjeru u Ljubav. Koji me osnažuju i potiču. Nisam upala u očaj, valjda je ovo bila samo kušnja i nadam se da će brzo proći (da odmah otkrijem kraj– prošla je). Ali, Isus je patio četrdeset dana. Izraelci četrdeset godina. Možda je Bog i meni dao toliku kušnju. Možda je to sve bila samo šala, možda bi me sutra, poput pravog oca, primio u zagrljaj i rekao: "Ma samo sam se šalio. I sama znaš da nikada ne bih takvo nešto uradio." Možda sam i ja učinila štogod pogrešno, ipak je bila Korizma, a ja bila nedovoljno posvećena Muci, previše posvećena sebi, školi, prijateljima, zabavama... Nije bilo lijepo od mene, ali sam imala toliko tereta na leđima. Iako znam da Bog uvijek zna moje granice, ovaj put sam posumnjala u njega i obuzeo me strah. I evo: sumnjala pa se dogodilo to što je. I neki dan sam uzela Bibliju, okrenula stranicu, i evo: Psalam 91. "Jer je svojim anđelima zapovjedio za tebe da te čuvaju na svim tvojim stazama."   I trnci– ti trnci su došli i sjetila sam se da je u Bibliji napisano: "Ne boj se!" 365 puta. Svaki dan u godini. Znao je Bog što malom Suputniku treba. Samo mali dio teksta, i ja sam opet povjerovala. Jače nego ikada. Otac nikada ne ostavlja. Samo Ga treba potražiti, tamo gdje je najveći. Možda je taj kut malo i prašnjav, ali treba maknuti sloj prašine i zagrebati duboko ispod površine. On je uvijek uz nas.