DRUŽENJE S FRAMOM RUŽIĆI
Četvrtak, 20. rujna 2018. | Broj čitanja: 376
 
 

 

Hvaljen Isus i Marija dragi čitatelji naše stranice, evo u subotu 15. rujna održalo se još jedno druženje frama, ali ovaj put ulogu gošća smo preuzeli mi pošavši u Ružiće. Kako bi vam što vjernije opisali našu subotu i druženje moramo vam reći par riječi o toj maloj, možda ne i tako maloj frami velikog srca.

 

 

 

 

Broje oko devedesetak članova uključujući glasnike, vodi ih predsjednica Petra, a duhovni asistent im je fra Tomislav Jelić porijeklom iz našeg Širokog. Njihova frama ove godine slavi punoljetnost jer su osnovani baš 2000. godine.
Kako smo već rekli oni su frama jednog veselog i velikog srca koje su nam pokazali svojim dočekom, čim smo ih ugledali počeli su nam mahati i veselo pozdravljati. Iako je vrijeme pomalo bilo tmurno, nitko u toj prostoriji nije mogao osjetiti ni malo straha i nervoze. Pozvali su nas unutra i udobno smjestili. Pomolili smo se i zahvalili Bogu što smo živi i zdravi stigli, te da sklopimo mnogo više od poznanstava; prijateljstva koja će vječno trajati. Predsjednica Petra sa svojih tridesetak framaša pokazala nam je predivne pejzaže i okolicu oko crkve, kao i stoljetni hrast, malu štalicu koju je napravila građevinska sekcija te drvo koje su zajedno s još jednom framom posadili 2003. godine na proslavi primanja i obećanja.

 

 

 

 

 


Upoznavanje smo započeli tako što smo se podijelili u dvije skupine, jedna skupina bi na balon trebala napisati, spol, boju kose, očiji i svoju visinu. A svaka osoba iz druge skupine trebala je uzeti po jedan balon i pronaći osobu čiji su podaci na balonu. Bilo je pomalo teško, ali svatko je na kraju imao svoj par. A onda razgovor, u nekih deset minuta parovi bi razgovarali, te bi doznali sve moguće jedno o drugome, svatko morao se i predstaviti „žiriju“ koji čine svi ostali parovi.

 

 

 


„Najljepše od svega bilo je to što nas ništa nije ometalo, nikakve trgovine, supermarketi i slično. Samo mi, framaši iz Ružića, i naša ljubav prema Franji; svi smo tu baš kao i Franjo ludi za Kristom i ludi za Krista.“


Ubrzo nakon predstavljanja uslijedilo je ono pravo druženje; glazbe, smijanja, plesa i pjesme nije ne nedostajalo. Zajedno kao jedno, za samo jedno; LJUBAV. Druženje se nastavilo sve do zalaska sunca, a onda smo pošli okrijepiti duh i dušu. Fra Tomo je započeo misu, a glazbena sekcija frame ružići i naše frame uveličala je slavlje trostruko. Nakon mise održano je klanjanje koje je jednom rječju bilo božanstveno.

 

 

 

 


„U tim trenutcima nismo mislili da je Bog tu s nama, jednostavno smo znali.“


Polaganjem ruku na naša grešna tijela fra Tomo je završio molitveni program u kojem smo razmatrali sve one materijalne ovisnosti, sve naše nesavršenosti koje su perfektno savršene, ali nam je društvo nametnulo da nisu. Odrekli smo svega onoga što nas zarobljava i ispovjedili svoju vjeru. I ponovno nakon što smo izišli u crkveno dvorište nastavili smo s pjesmom veličajući Krista, svakako je bilo preteško napustiti takve ljude i slegnuti dojmove, ljubav koju tada osjećaš osjetiš malo kad. Iako je povratak kući bio planiran oko 20:30h u Široki smo stigli oko deset sati. Hvala Bogu na svemu, nemamo što drugo reći. Hvala i Ružićanima i Ružićankama koji su nam pružili osjećaje kao i doma. Nadamo se da ćemo ovo što prije ponoviti, ali da ćemo domaćini biti mi.

 

 

 


„I tako dok čekaš ondje na kolodvoru, sam, shvatiš koliko zapravo nisi sam. Shvatiš koliko si danas ljudi upoznao koji su jednaki tebi, koji jednako veličaju život kao ti, ali najbolje od svega shvatiš koliko te zapravo Bog ljubi.“

 

Mir i dobro!
 

- frama.ba
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Izlet u Masnu Luku
17/06/19 | Broj čitanja: 136 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
17/06/19 | Broj čitanja: 17 | Autor: Marina Gilja
» I. Sportski susret Frame Hercegovina
08/06/19 | Broj čitanja: 32 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Sastanak po grupama
01/06/19 | Broj čitanja: 179 | Autor: frama.ba
» V. Festival hercegovačkih Frama
27/05/19 | Broj čitanja: 70 | Autor: Marija Pavković
» Naš petak: Gost predavač
27/05/19 | Broj čitanja: 77 | Autor: Bože Cigić
» PiO frame Gorica - Sovići
27/05/19 | Broj čitanja: 151 | Autor: Nikolina Jurilj
» PiO: frame Mostar
20/05/19 | Broj čitanja: 151 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Molitveni sastanak
19/05/19 | Broj čitanja: 61 | Autor: frama.ba
» Primanja i obećanja Frame Čitluk
16/05/19 | Broj čitanja: 75 | Autor: Anita Bogdan
» Naš petak : Zabavni sastanak
12/05/19 | Broj čitanja: 159 | Autor: Nikolina Jurilj
» Franjinim korakom : Put u Asiz
11/05/19 | Broj čitanja: 177 | Autor: Ivana Jelić i Jelena Čolak
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Izlet u Masnu Luku
17/06/19 | Čitanja: 136
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
17/06/19 | Čitanja: 17
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Uskrs prošao, prolaze i praznici, a ja bila u nekom polusvijetu. Izgubljena. Sve je nekako bilo u redu, ali... Ništa nije u redu. Bila sam nekako tu, nekako tamo. Isto kao da me divlji vjetrovi ganjaju, plesala tango, čas ovamo, čas tamo. A moje stanje nije bilo gore. Odavno me nisu prošli oni trnci. Koji mi jačaju vjeru u Ljubav. Koji me osnažuju i potiču. Nisam upala u očaj, valjda je ovo bila samo kušnja i nadam se da će brzo proći (da odmah otkrijem kraj– prošla je). Ali, Isus je patio četrdeset dana. Izraelci četrdeset godina. Možda je Bog i meni dao toliku kušnju. Možda je to sve bila samo šala, možda bi me sutra, poput pravog oca, primio u zagrljaj i rekao: "Ma samo sam se šalio. I sama znaš da nikada ne bih takvo nešto uradio." Možda sam i ja učinila štogod pogrešno, ipak je bila Korizma, a ja bila nedovoljno posvećena Muci, previše posvećena sebi, školi, prijateljima, zabavama... Nije bilo lijepo od mene, ali sam imala toliko tereta na leđima. Iako znam da Bog uvijek zna moje granice, ovaj put sam posumnjala u njega i obuzeo me strah. I evo: sumnjala pa se dogodilo to što je. I neki dan sam uzela Bibliju, okrenula stranicu, i evo: Psalam 91. "Jer je svojim anđelima zapovjedio za tebe da te čuvaju na svim tvojim stazama."   I trnci– ti trnci su došli i sjetila sam se da je u Bibliji napisano: "Ne boj se!" 365 puta. Svaki dan u godini. Znao je Bog što malom Suputniku treba. Samo mali dio teksta, i ja sam opet povjerovala. Jače nego ikada. Otac nikada ne ostavlja. Samo Ga treba potražiti, tamo gdje je najveći. Možda je taj kut malo i prašnjav, ali treba maknuti sloj prašine i zagrebati duboko ispod površine. On je uvijek uz nas.