VI. Sabor Frame Hercegovina - Treći dan
Srijeda, 20. lipnja 2018. | Broj čitanja: 432
 
 

Došao nam je i zadnji dan sabora, prekrasan i poseban, baš kao i protekla dva dana.
Ujutro smo se zaputili prema crkvi na jutarnju molitvu. Nakon toga imali smo doručak pa smo krenuli prema školskom igralištu Gimnazije gdje smo imali svjedočanstvo triju sestara iz Mostara, Kristine, Dragane i s. Katarine.

 

 

 


Prva je mikrofon u ruke uzela Kristina Brekalo koja je došla zajedno sa suprugom Josipom i troje djece. Ono što je bilo dojmljivo je da su njih dvoje molili devetnicu Duhu Svetom da ih nadahne u njihovom svjedočanstvu vjere i franjevačkog puta. Kristina je istaknula kako oni nisu bitni, da ih ne moramo upamtiti nikako i da je najvažnije da upamtimo Boga u njihovoj priči.

 

Nakon Kristine slijedila je Dragana Marić, vjeroučiteljica i članica OFS-a koja je također došla sa suprugom i troje djece. Dragana je kao i Kristina svoj franjevački put započela u Frami. Svim framašima je poručila kako je bitno da postimo i molimo za naše duhovne asistente.

 

Poslije dviju sestara, slijedila je najmlađa, a to je s. Katarina. Ispričala nam je svoj franjevački put koji je nakon srednje škole nastavila u redu Školskih sestara franjevki Krista Kralja u kojem je već 5 godina.

 

 

 

 

 


Sve tri sestre bile su jako emotivne. Ono što se dalo iščitati iz njihovih svjedočanstava je da im je Frama zauzela važno mjesto, ne samo u životu, nego i u srcu.

 

Poslije odličnog predavanja vratili smo se pred crkvu gdje je bila svečana sveta misa, a nakon toga zahvale domaćinima, područnom duhovnom asistentu fra Antoniju Šakoti, bivšem područnom, fra Slavenu Brekalu, župniku Tomislavgrada, fra Sretanu Ćurčiću, gvardijanu samostana, voditelju zbora, fra Zvoni i ostalima. Nakon zahvala, poredali smo se ispred crkve kako bi slikali milenijsku fotografiju, zatim je uslijedio je ručak te spremanje stvari za polazak kući. Naravno kroz sve dane pjesme, plesa i radosti nije nedostajalo.

 

Iako smo prvi došli u Tomislavgrad, zadnji smo otišli. Dok smo čekali bus, vrijeme smo kratili poznatim igrama, samuraja i ''čvorova'', pjevanjem i plesanjem. Sigurno je da nitko od nas neće zaboraviti ovo prekrasno iskustvo koje je mnogima ojačalo ljubav prema Frami i sv. Franji.

 

Mene osobno, sabor je vratio malo unatrag kada se održao IV. Sabor Frame Hercegovina kod nas u Širokom. Znam da se dosta nas framaša baš tada zaljubilo Framu. Sabor me uvijek iznova podsjeća na neke moje prve franjevačke korake i jedan je od razloga zašto sam i ove godine ostala u Frami.

 

Ono što smo primijetili je da je i ovaj sabor, a posebno zadnji dan, bio dosta povezan s našom Framom. Naime, zbor Frame Hercegovina vodi fra Zvonimir Pavičić, naš nekadašnji framaš. Svečanu svetu misu trećeg dana predvodio je također još jedan naš bivši framaš, fra Marin Karačić koji je trenutno duhovni asistent Frame Humac. Vinko je pjevao jednu solo dionicu, a Antonija otpjevni psalam. Prvo čitanje čitao je Lovro, a Marko jedan zaziv molitve vjernika. Evanđelje je pročitao fra Augustin, duhovni asistent naše Frame koji, iako je Mostarac, prisvojili smo ga kao Širokobriježanima.

 

 

 

Te neke sitnice nama su simpatične i drago nam je zbog toga, ali i dokaz su kako ništa ne može proći bez framaša sa Širokog. 
Sabor je prilika da osim upoznavanja s braćom i sestrama iz drugih bratstava, pomogne da upoznaš sebe, pronađeš odgovor na ono pitanje "Zašto si u Frami?" i shvatiš da nisi tu slučajno i da postoji nešto veće što te i dalje drži tu.

 

Za kraj, izdvojila bih jedan citat iz teksta našeg nekadašnjeg framaša, fra Antonija koji je nekako prigodan za sve ovo, a glasi ovako:
„…kakvi god da jesmo, uvijek smo bili svjesni ljepote ovoga trenutka kada sam framaš. Bili smo svjesni da nas je osvojio sveti Franjo Asiški, čije stope kada slijedimo ne možemo zalutati.“

 

Neka i Vas osvoji sv. Franjo svojom jednostavnošću, a do nekog idućeg sabora, mir Vam i dobro!
 

- Marija Jelić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti! (Mt 11, 28)
18/07/18 | Broj čitanja: 190 | Autor: Kristina Šušak
» Neslužbeni sastanak: Glazbena večer
13/07/18 | Broj čitanja: 316 | Autor: Filip Šantić
» SOS ili uzor?
23/06/18 | Broj čitanja: 368 | Autor: Luka Lasić
» VI. Sabor Frame Hercegovina - Treći dan
20/06/18 | Broj čitanja: 432 | Autor: Marija Jelić
» VI. Sabor Frame Hercegovina - Drugi dan
20/06/18 | Broj čitanja: 381 | Autor: Iva Bubalo
» VI. Sabor Frame Hercegovina - Prvi dan
20/06/18 | Broj čitanja: 427 | Autor: Marija Sušac
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Broj čitanja: 570 | Autor: Ivana Perišić
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
10/06/18 | Broj čitanja: 373 | Autor: Vinko Kovačić
» Naš petak: Zabavni sastanak
02/06/18 | Broj čitanja: 377 | Autor: Martina Čuljak
» Druženje s Framom Kočerin
28/05/18 | Broj čitanja: 390 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Gost predavač
27/05/18 | Broj čitanja: 628 | Autor: Martina Čuljak
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
 Dvadesetčetverogodišnji mladić, gledajući kroz prozor vlaka, najednom vrisnu:   „Tataaaaaa, gledaaaaajjjjj,  drveće se kreće unazaaaaad!“   Otac se najradosnije nasmijao gledajući sa ljubavlju u svoga sina.   Ali za to vrijeme jedan mlađi bračni par, koji je sjedio preko puta njih, pogledao je u momka od 24 godine sa tugom i sažaljenjem.   Iznenada mladić odjednom opet viknu:   „Tataaaaa, pogledaaaajjj, oblaci lete sa namaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!“   Bračni par nije više mogao izdržati pa po dogovoru rekoše ocu tog mladića:   „Gospodine, a zašto ne pošaljete vašeg sina nekom dobrom doktoru? Netko mu sigurno može pomoći.“   Otac se nasmijao i uzvratio im:   „I jesam. I mi se baš sada i vraćamo iz bolnice. Moj sin, ovaj momak kojeg ovdje vidite, bio je slijep od samog rođenja. Ali mu je operacijom vraćen vid. On tek od ovog jutra može prvi put u životu da VIDI.“   *   Svaka osoba na ovoj planeti ima svoju jedinstvenu priču. I zato ne sudite o drugima prije nego što ih zaista ne upoznate jer istina bi vas mogla iznenaditi.
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Nježno neko jutro. Rano. Praznici počeli prije tjedan dana, a ja još nisam navikla na to da mogu spavati. Razmišljam o svačemu i ničemu. Ali ovo jutro je toliko drukčije. Čarobnije. Nekako... Veselije. Kako je to meni, najvećoj spavalici, jutro lijepo? Jučer sam naučila moliti. Prvi put. Prvi put sam izmolila suze iz sebe. Molila i za sebe, i za tebe, i za majku, i oca, i braću, i sestre... Ma za sve sam molila. Kažem, do suza. Doslovno. Molila sam, ni sama ne znam koliko. Riječi izvirale, kao struja. Grijesi zaboravljeni. Rodila se nova ja, novi suputnik. Nova ovčica Božja. Dogodio se preokret. Očistila sam se. Ali punim, brate. Nije to bio neki hladan tuš. To je bio onaj najtopliji, najugodniji. Ona kupka poslije teškog rada. Nisam se ja kupala u vodi. Kupala sam se u Ljubavi. I u toj Ljubavi se rodila neka nova ja, neka djevojka koja ne poznaje zlo. Nakon svih ovih godina sam shvatila cijenu svog života. Koliko god ja mislila da sam bezvrijedna, Bog misli da sam tisuću puta toliko vrijedna. Svaki put me podigne. Svaki put pošalje pravu poruku. Pravu osobu. Čak i dok listam neke slike na nekoj društvenoj mreži, Bog se ušulja u moje srce. Nekom malom sličicom mi popravi dan. Ali ja nisam znala da je to bio On. Sad znam. Onaj Otac, Onaj gore. On me natjerao da svaki dan iščekujem molitvu. On me natjerao da skinem ovu staru kožu, da je spalim u molitvi i suzama. Da je zgrebem trncima. Svakim trncem, svakom riječju. Oličila sam ponovo boje svoga uma, srušila ona četiri zida. Sad sam otvorenija putu kojim me On vodi.