Naš petak: Gost predavač
Nedjelja, 27. svibnja 2018. | Broj čitanja: 592
 
 

Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji!


Evo proljeće polako doseže svoj vrhunac i bliže nam se brojna događanja na Frami koja su nas sve malo izvukla iz kolotečine i razbudila. Brig i ovoga petka vrvi franjevačkom radošću. Nakon matura i svega ostalog opet smo se okupili u standardnom broju i u standardno vrijeme, a ovoga puta s nama su na sastanku bili i stari framaši te veliki glasnici.
Najprije smo se pomolili i čuli obavijesti, a potom je uslijedio središnji dio sastanka. Naime, na ovom sastanku mogli smo čuti framaška iskustva naših starih framaša Matea Zadre, Joze Mandića i Kristine Ljubić. To su tri framaša koja dolaze iz različitih generacija, ali su se njihove framaške ere djelomično preklapale. Tako smo na jedan način dobili kratki pregled kroz povijest Frame Široki Brijeg.

 

 

 

 

Prvo nam se, kao najstariji, obratio Teo i pričao nam o svom framaškom putu koji, od svog samog početka, nije bio baš uobičajen. Zapravo njegov framaški put je započeo tek u trećem razredu srednje, ali je kroz veoma kratko vrijeme napredovao i već sljedeće godine bio u mjesnom vijeću, a po završetku srednje škole i u područnom vijeću. Kroz sve to Teo je dao 100% od sebe, ali kako nam kaže nikada nije požalio jer mu se sve prije ili kasnije vratilo. Istaknuo je kako pamti zlatno doba kada je FŠB brojala duplo više članova nego danas, ali sve to nije odraz kvalitete jer kako nam je slikovito kazao vrjednija je kovanica od jedne marke, nego li 100 papirnatih novčanica Monopola.

 

Nakon Tea došao je red na Jozu koji je govorio o svojim početcima u Frami kada mu je, kao stidljivom dječaku, najveći motiv bila glazbena sekcija kroz koju se u potpunosti ostvario. Kao i Teo, istaknuo je neka druženja koja su u to vrijeme bila popularna te kako je izgledao jedan tadašnji framaški život. Potom nam je progovorio nešto i o tome kako je u Frami dobio redovnički poziv te se okušao i u Redu manje braće.


I posljednje, ali ne i manje vrijedno, bilo je izlaganje najmlađe Tine čije se framaštvo djelomično preklapalo i s našim pa nam nije imala nešto posebno reći o framaškom životu svog vremena. Obnašala je ulogu voditeljice formacije u našoj Frami, ali se zapravo najviše ostvarila kroz medijsku sekciju gdje je uložila i najviše truda. Ona nam je skrenula pozornost na Obećanje koje smo na godinu dana dali Bogu. Također je istaknula kako je lijep osjećaj kad znaš da imaš toliko braće i sestara na koje uvijek možeš računati i da si dio nečega velikog što nikad neće prestati.
Po završetku izlaganja uslijedilo je postavljanje pitanja čiji je broj bio nešto veći nego inače što nam je ukazalo koliko se framašima dojmila ova tematika. Svakoga je zanimalo ponešto o framaškom životu onih koji su pokrenuli dosta toga što mi danas uživamo.

 

 

 


I na samom kraju sastanka došlo je na red proglašenje pobjednika nagradnog natječaja naše Frame i dodjela nagrada. U kategoriji slika pobjedu je odnio Marko Topić, a svojim sastavom se proslavila Lucija Čolak. Najbolju pjesmu napisala je Ines Lasić, a u kategoriji fotografija bilo je puno pristiglih radova pa su nagrađena prva tri mjesta. Prvo mjesto pripalo je Lovri Kožulu, drugo mjesto Mia Mari Zovko, a treće Anici Zovko. Ovo nam je još jednom potvrdilo da se trud i rad uvijek isplati.


Tako smo kraju priveli još jedan naš sastanak i nastavili druženje sa starim framašima u framskoj. Još jednom se zahvaljujemo Teu, Jozi i Tini što su svoja iskustva podjelili s nama i još jednom nam pokazali da franjevaštvo u njima još uvijek živi.


Mir i dobro!


 

- Martina Čuljak
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Broj čitanja: 528 | Autor: Ivana Perišić
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
10/06/18 | Broj čitanja: 339 | Autor: Vinko Kovačić
» Naš petak: Zabavni sastanak
02/06/18 | Broj čitanja: 346 | Autor: Martina Čuljak
» Druženje s Framom Kočerin
28/05/18 | Broj čitanja: 352 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Gost predavač
27/05/18 | Broj čitanja: 592 | Autor: Martina Čuljak
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Broj čitanja: 300 | Autor: Anja Slišković
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Broj čitanja: 390 | Autor: Ines Lasić
» Naš petak: Zabavni sastanak
12/05/18 | Broj čitanja: 283 | Autor: Martina Čuljak
» Obred primanja i obećanja Frame Čitluk
07/05/18 | Broj čitanja: 494 | Autor: Lucija Čolak
» Naš petak: Molitveni sastanak
05/05/18 | Broj čitanja: 311 | Autor: Filip Šantić
» Pomirenje
04/05/18 | Broj čitanja: 203 | Autor: Marijana Jurilj
» Naš petak: Zabavni sastanak
30/04/18 | Broj čitanja: 320 | Autor: Antonija Mandić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Čitanja: 528
Stol riječi
 U jednom španjolskom selu kći zamoli svećenika da pođe u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem. Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži glave uzdignute na dva jastuka.   Pokraj kreveta nalazila se stolica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta. – Pretpostavljam da ste me očekivali – reče mu. – Ne, tko ste vi? – upita ga bolesnik. – Ja sam svećenik kojega je vaša kći pozvala da se pomoli s vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu stolicu pokraj vašega kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.   – Ah, stolica – reče muškarac. Zatim nastavi: – Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata? Svećenik, iznenađen, zatvori vrata. Bolesnik mu reče: – Ovo nisam nikada nikome rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom donosi molitva… međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednom riječju, nisam znao kako moliti. Onda sam napokon jednoga dana sasvim prestao moliti. Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče:   – Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: – Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pred sebe, zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je On sam rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sada činiš sa mnom. – Pokušao sam jedanput, zatim drugi put i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi… inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.   Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti. Zatim se pomolio s njim, blagoslovio ga i vratio se u crkvu.   Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći kako bi mu saopćila da je njezin otac umro. Svećenik je upita: – Je li umro smireno? – Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u dva sata poslije podne. – Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam u kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila pronašla sam ga mrtva. Ima tu međutim nešto čudnoga. Izgleda da se malo prije nego je umro digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta. Vrativši se, našla sam ga glave naslonjene na stolicu. Što vi mislite o tome? Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori: – O, kad bi bar svi mi mogli tako umrijeti!
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Ponekad se pitam, Bože, je li stvarno bilo potrebno da Te toliko dugo ne znam? Da Te toliko dugo ne poznajem, ne prepoznajem? Znam da si Ti tu glavni, Oče. Ponekad ja prelako odustanem. Bacim sve ovo izgrađeno nazad u rupu i počinjem ispočetka. Ne kažem da je ispočetka nužno loše, ali kažem da nije ni najbolje. Da se ne trebam sramiti onoga što jesam. Da ne trebam kriti svoje pravo lice, puno nesavršenosti. A Ti, Bože. Ti vidiš te nesavršenosti, i opet me voliš. Tvoje oči vide ravno kroz mene, a nije Te strah ljudske gluposti koju vidiš. Jer znaš da sam slabašna u usporedbi s tobom. Ja, živo biće, i Ti, Stvoritelj. Treba dugo vremena da se shvati Tvoja ogromna ljubav prema meni. Prema svemu. Stvorio si me, a ja svaki dan sve više i više nezahvalna na tome. Previše sam pogrešnih stvari odabrala u životu, pa sve krivim na Tebe. Uporno. Uporno guram dalje, kroz šikaru i draču iz koje me izvučeš, a ja nazad po svom. Magare, magare. Znam, Oče, da je ovo toliko nepovezano, neznatno, nevažno. Ali znam i da Ti uvijek vidiš moje proturječnosti, da znaš da pokušavam. Ali, Bože, ja sam samo čovjek. Jedno malo Ništa. Veliko u Tvojim očima. Zato se i utječem Tebi, da me spasiš od zla koje polako ruši ovaj svijet. Ne daj da sruši i mene. Molim Te.