Obred primanja i obećanja Frame Dubrava
Utorak, 17. travnja 2018. | Broj čitanja: 742
 
 

Hvaljen Isus i Marija!


U subotu 14. travnja u ranim jutarnjim satima krenuli smo put Zagreba, točnije u Dubravu. Krenuli smo na proslavu dvadesetog rođendana Frame Dubrava, a ujedno i na Obred njihovih obećanja. Išli smo zajedno s braćom i sestrama iz Frame Mostar i Frame Posušje. Atmosfera u busu riječima se ne može opisati; pjesma, ples, spavanje, molitva, jelo, (ne)slušanje predsjednika Nikice, razne igre... Iako smo ustali prije svitanja energije nam nije manjkalo.
Dakle, nakon ranojutarnje vožnje stigli smo na odredište oko 14h gdje su nas dočekali framaši iz Dubrave sa svojim duhovnim asistentom fra Serđom. Odmah po dolasku upoznali smo se sa domaćinima kod kojih smo bili smješteni, ali kućama nismo išli. Najprije su nam domaćini zaželjeli dobrodošlicu, a onda smo se malo okrijepili. Nakon toga imali smo turnir u nogmetu u kojem su sudjelovali framaši i bogoslovi te pokoji đakon. Tu smo se još više opustili i zabavili uz smijeh i dobro društvo. Nije važno sudjelovati, već pobijediti kaže stara narodna poslovica, a ja se pitam kakvo je slavlje da slavljenik ne pobijedi? :-P
Nakon turnira otišli smo kod svojih domaćina. Zajedno smo s Posušacim smješteni kod našeg Širokobriježanina, a ujedno i predsjednika Are i potpredsjednice Petre čije porijeklo ima korijene, ne biste vjerovali, u Posušju.

 

 

 

 

 


Tako se nas dvanaest našlo u jednoj vikendici čiji izgled podsjeća na one opise iz bajke. Navečer smo imali druženje uz roštilj kod framašice Ive gdje smo se još više nasmijali i družili. Pjesma se orila do kasno u noć, a naše radosti nije nedostajalo. No, tu nismo mogli spavati svi pa smo se ipak razišli u kasnim noćnim satima (ili bi se pak moglo reći u ranim jutarnjim). Na putu prema vikendici pridružio nam se i vječni framaš Jozo.
Došavši u vikendicu imali smo namjeru odspavat, ali pitanje koje se nameće je kako spavati uz dobro društvo, a pogotovo ako te to društvo približava Bogu. Tako smo se mi tu još malo družili prije spavanja uz igru Mafije.

 

 

 


Ujutro smo ustali veseli jer je došao dan kojeg smo čekali. Nije nam bilo teško ustati nakon svih događaja, čak štoviše neki nisu mogli ni spavati od uzbuđenja.
Nakon doručka pošli smo u obilazak grada Zagreba. Slikanje je bilo sveprisutno zbog naše Petre kojoj se zahvaljujemo.

 

 

 

 

 

 

 


U 16h počeo je vremeplov kroz 20 godina Frame u Dubravi. Imali smo priliku vidjeti stare framaše, a neki su posvjedočili o događajima u Frami u njihovo vrijeme. Koliko je framaša prošlo kroz Framu toliko je i različitih priča jer svaki framaš doživi svoji priču koja je posebna. Neki su tu doživjeli nezaboravno iskustvo, neki duhovni poziv, neki su upoznali prijatelje za cijeli život, a neki pak životne suputnike. Vremeplov su pjesmom uveličale sestre Palić koje su također bile dio Frame, fra Marin Karačić koji je jedno vrijeme bio duhovni asistent i fra Đuro Ravenšćak koji je tu osjetio duhovni poziv. Bilo je motivirajuće i lijepo uz puno veselja, smijeha, ali i suza radosnica. Uslijedila je zajednička fotografija, a potom vrhunac slavlja-Sveta misa.

 

 

 

 

 


Cijelo misno slavlje predvodio je duhovni asistent Frame Dubrava fra Josip Serđo Ćavar, a svojom pjesmom još više uveličao zbor Frama Grada Zagreba pod ravnanjem Ivane Hrkać. Geslo dvadesete obljetnice, a ujedno i obćanja Frame Dubrava glasilo je U žuđenu luku On ih povede iz 107. psalma. Fra Serđo je u svojoj propovijedi istaknuo da su framaši posvjedočili kako je divno biti Isusov. Također je rekao: Prije 20 ljeta framina barka, još mala, ali puna snova, zaplovila je morem. I danas brodi, ukrcavajući u svoje krilo uvijek nova mlada lica, a ispraćajući u život izgrađene ljude koji odvažno hode kroz život, poput svjedoka, koji su upoznali Uskrsloga.

 

 

 


Nakon mise imali smo zakusku i druženje uz ples i glazbu u dvorani u kojoj framaši imaju svoje susrete. Za 20 godina svog bratstva framaši iz Dubrave izdali su list Žuđena luka koji su nam poklonili. Budući da je samostan hercegovačkih franjevaca, prisustvovali smo mi framaši iz Hercegovine, dosta njihovih framaša dolazi iz Hercegovine što smo drugo mogli i očekivati nego domaću atmosferu. Sreli amo dobro nam poznata lica naših župljana i starih framaša od kojih su neki svoj framaški put nastavili u Frami Dubrava, a neki su odlučili postati svećenici.

 

 

 


Koliko nam je bilo lijepo i zabavno govori činjenica da smo svoj dolazak stalno odgađali. Na kraju smo pošli oko 23h kada smo se pozdravili sa domaćim framašima i fra Robertom Kaveljom koji je išao s nama do Zagreba. Kućama smo stigli u jutarnjim satima.
Kad se na kraju sve zbroji i oduzme bilo nam je jako lijepo. Obogaćeni zmo za još jedno predivno i nezaboravno iskustvo. Koliko god htjeli ne možemo staviti sve što nam se dogodilo u par riječi, jednostavno se to treba doživjeti. Kratko je trajalo, ali svaki osmijeh, pjesma, prijateljstvo, suza, razgovor i iskustvo ostat će urezani u našim srcima. Za kraj ostavljam dobro nam poznate riječi koje se savršeno uklapaju u sve što smo doživjeli:
Postoje trenutci koji su u nama, trenutci na koje se čovjek uvijek vraća. Postoje ljudi koji nas oduševe. Postoje mjesta koja nas uvijek zovu natrag. Negdje duboko u nama, ondje gdje kraljuje Vječnost, naš identitet započinje svoje oblikovanje. On je uvijek spoj naših trenutaka, mjesta i osoba. I Osoba.

 

 

 

- Mirna Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Broj čitanja: 239 | Autor: Anja Slišković
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Broj čitanja: 347 | Autor: Ines Lasić
» Naš petak: Zabavni sastanak
12/05/18 | Broj čitanja: 238 | Autor: Martina Čuljak
» Obred primanja i obećanja Frame Čitluk
07/05/18 | Broj čitanja: 452 | Autor: Lucija Čolak
» Naš petak: Molitveni sastanak
05/05/18 | Broj čitanja: 276 | Autor: Filip Šantić
» Pomirenje
04/05/18 | Broj čitanja: 171 | Autor: Marijana Jurilj
» Naš petak: Zabavni sastanak
30/04/18 | Broj čitanja: 288 | Autor: Antonija Mandić
» Skupština 2018.
22/04/18 | Broj čitanja: 442 | Autor: Anja Slišković
» Naš petak: Zabavni sastanak
21/04/18 | Broj čitanja: 417 | Autor: Lucija Čolak
» Obred primanja i obećanja Frame Dubrava
17/04/18 | Broj čitanja: 742 | Autor: Mirna Mandić
» Akcija čišćenja Grabovine
15/04/18 | Broj čitanja: 670 | Autor: Kristina Šušak
» Naš petak: Grupni sastanak
14/04/18 | Broj čitanja: 603 | Autor: Ines Lasić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Čitanja: 347
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Čitanja: 239
Stol riječi
 KAD DJECA KAŽU RODITELJIMA:   „Ti mene ne voliš!” Koliko ste to puta čuli od svoje djece s tonom koji optužuje? I koliko ste puta odoljeli iskušenju da im objasnite koliko ih volite? Jednoga dana, kada moja djeca budu dovoljno velika da shvate što tjera jednu majku da se ponaša na određen način, reći ću im…   Voljela sam te dovoljno da te stalno pitam kamo ideš, s kim i kad ćeš se vratiti.   Voljela sam te dovoljno da inzistiram da kupiš bicikl svojim novcem, iako smo ti ga mi mogli priuštiti, a ti ne.   Voljela sam te dovoljno sam  da te natjeram da vratiš vlasniku trgovine čokoladu koju si već odgrizao i ispovjediš se.   Voljela sam te dovoljno da stojim kao žandar više od dva sata gledajući te kako čistiš sobu, iako sam ja to mogla učiniti za 15 minuta.   Voljela sam te dovoljno da kažem:  „Idi slobodno u luna park. Nije važno što je danas Dan majki.”   Voljela sam te dovoljno da dopustim da vidiš ljutnju, razočarenje i suze u mojim očima.   Voljela sam te dovoljno da se ne ispričavam drugima zbog tvojih nedostataka ili lošeg ponašanja.   Voljela sam te dovoljno da dopustim da pogriješiš i da se ispričaš.   Voljela sam te dovoljno da ignoriram ono što kažu ili rade ”druge majke”.   Voljela sam te dovoljno da te pustim da se spotakneš, padneš, povrijediš samoga sebe, pogriješiš.   Voljela sam te dovoljno da te pustim da preuzmeš odgovornost za svoja djela, sa 6, 10 ili 16 godina.   Voljela sam te dovoljno da posumnjam kako si lagao o prisutnosti roditelja tvog prijatelja na onoj zabavi i pustim te da odeš… nakon što sam otkrila da sam bila u pravu.   Voljela sam te dovoljno da ne odgovaram na tvoje molbe kako bi naučio sam stajati na nogama.   Voljela sam te dovoljno da te prihvatim takvog kakav jesi, a ne onakvog kakav bi voljela da budeš.   Ali iznad svega, voljela sam te dovoljno da nastavim govoriti ”ne”, iako sam znala da ćeš me mrziti.   Ova je odluka bila najteža.
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Evo, četvrti mjesec već pri kraju, a kao da sam jučer počela pisati. Još jedanput, i školska godina gotova. Trenutno se osjećam tako maleno, kao da je Tvoj trenutak, Bože, meni čitava vječnost. Nekada je to tako strašan osjećaj, tako... Pogađa. Ogroman si. Ti si kao val podivljalog mora, a ja stojim na plaži. Tako bespomoćna, ali znam da me nećeš povrijediti. Odlučujem ući u more, danas. Sutra. Kad god budem spremna, znam da me čekaš. Nikad nisam shvaćala da Ti nisi krotak. Da ne plešeš kako mi sviramo. Da nisi neki duh iz boce koji će mi ispuniti tri želje i ispariti u magli, prohujati sa vihorom. Nikad nisam shvaćala da ćeš ostati. Kroz svaki trenutak mog malog, tako nevažnog, ali tako važnog života. Nisam shvaćala da me ovakvu trpiš, iako ja nisam sama sebe trpjela. Uvijek si tu. Uz mene. Svaki put kad se loše osjećam, tu si. I tješiš. Nisi krotak, ali shvaćaš koliko daleko mogu. Koje su moje granice. I svaki put me guraš dalje i dalje van granica. Ali ne odustajem. Jer Ti si tu, točno tu, u središtu svake koščice moga tijela, u svakom udisaju mojih pluća, u svakom impulsu koji ovaj moj mozak šalje tijelu, u svakom kucaju moga srca. U svakom kutu moje sobe. Hvala Ti za to, Bože. Hvala, što, tako velik, trpiš mene malu, čak kad ni ja sebe ne mogu. Jer Tvoja ljubav, Bože... Neizmjerna je.