Bog te ljubi i s tobom uvijek ostaje
Četvrtak, 12. travnja 2018. | Broj čitanja: 527
 
 

Meni osobno jedna od dražih duhovnih pjesama je 'Bog te ljubi' jer iz nje možemo puno toga shvatiti. Najtužnije je to što mi često toga nismo svjesni. On je uvijek tu kraj nas, a gdje smo mi? Mi smo ti koji se sjete Boga kad je teško, kad dođu teške situacije, ali kad je sve super onda pomalo zaboravljamo na Njega. Ljubav je ta koja nam pomaže da mu se približimo.

 

Otkriće da je Bog ljubav davalo je sv. Franji Asiškom snagu da trajno i sve dublje ulazi u duboki odnos s Bogom i svim stvorenim putem obraćenja. Plačući je hodao ulicama Asiza ponavljajući: „Ljubav nije ljubljena.” I to je djelovalo poput groma na ljude koji su navikli da Bogu služe iz dužnosti, a ne iz ljubavi. Zato se ljubav iskazuje služenjem. Ona zahvaća i obuhvaća bol, a onda se, rekla bi Majka Terezija, događa paradoks kad u ljubav uključimo bol, da bol prestaje, a ljubav ostaje.


Sam Božji bitak jest Ljubav. Kaže sv. Ivan: „U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego, On je ljubio nas.” Bog uvijek prvi ljubi. Iz ljubavi nas je stvorio. Ljubi nas oduvijek i zauvijek i ništa nas ne može rastaviti od te ljubavi. Ništa, osim slobodne volje. Ako Bog zapovjeda da ga ljubim On zapravo želi da te ljubavi postanem svjesna. Bog toliko ljubi svoju djecu da ih čuje prije nego ga zovu, poput majke koja predosjeća djetetov plač.


Pogledajmo zato tu Božju ljubav, pogledajmo na svijet one koji nas okružuju. Ukoliko nismo u stanju uočiti ljepotu, radost, živjeti ljubav u stvarnosti koja je oko nas možda je vrijeme da malo pročistimo naočale, izmijenimo način gledanja, da odšetamo iz centra svemira i napravimo mjesta Onom koji ga je stvorio. Bog ti je dao ruke za velike stvari.
Moramo upamtiti da ne možemo biti zagrljeni ukoliko ne raširimo te iste ruke.

Stoga se osvrnimo oko sebe i pružimo ljubav onima koji je najviše trebaju.
„Dao ti je ruke da obrišeš suzu svakoga čovjeka na tvome putu.
Dao ti je ruke da gladnome možeš donijeti kruh.
Dao ti je ruke da pomiriš braću koja se srde jedan na drugoga.
Dao ti je ruke da zagrliš onu osobu koja je usamljena.
Dao ti je ruke da pokažeš koliko je na njima žuljeva tvoga rada.
Dao ti je ruke da se igraju sa djecom i da se djeca u njima sigurno osjećaju.
Dao ti je ruke da nosiš one koje su slabi i ne mogu sami ići bez tvoje pomoći.
Dao ti je ruke da možeš pokazati osobi koju voliš koliko je voliš.
Dao ti je ruke da one bude ruke sve tvoje braće i sestara, a ne samo tvoje.
I na koncu, dao ti je ruke da njima mijenjaš ovaj svijet. Učini nešto s njima!“
(Mario Žuvela)


 

- Kristina Šušak
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Broj čitanja: 529 | Autor: Ivana Perišić
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
10/06/18 | Broj čitanja: 339 | Autor: Vinko Kovačić
» Naš petak: Zabavni sastanak
02/06/18 | Broj čitanja: 347 | Autor: Martina Čuljak
» Druženje s Framom Kočerin
28/05/18 | Broj čitanja: 353 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Gost predavač
27/05/18 | Broj čitanja: 592 | Autor: Martina Čuljak
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Broj čitanja: 301 | Autor: Anja Slišković
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Broj čitanja: 390 | Autor: Ines Lasić
» Naš petak: Zabavni sastanak
12/05/18 | Broj čitanja: 283 | Autor: Martina Čuljak
» Obred primanja i obećanja Frame Čitluk
07/05/18 | Broj čitanja: 494 | Autor: Lucija Čolak
» Naš petak: Molitveni sastanak
05/05/18 | Broj čitanja: 311 | Autor: Filip Šantić
» Pomirenje
04/05/18 | Broj čitanja: 203 | Autor: Marijana Jurilj
» Naš petak: Zabavni sastanak
30/04/18 | Broj čitanja: 320 | Autor: Antonija Mandić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Čitanja: 529
Stol riječi
 U jednom španjolskom selu kći zamoli svećenika da pođe u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem. Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži glave uzdignute na dva jastuka.   Pokraj kreveta nalazila se stolica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta. – Pretpostavljam da ste me očekivali – reče mu. – Ne, tko ste vi? – upita ga bolesnik. – Ja sam svećenik kojega je vaša kći pozvala da se pomoli s vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu stolicu pokraj vašega kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.   – Ah, stolica – reče muškarac. Zatim nastavi: – Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata? Svećenik, iznenađen, zatvori vrata. Bolesnik mu reče: – Ovo nisam nikada nikome rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom donosi molitva… međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednom riječju, nisam znao kako moliti. Onda sam napokon jednoga dana sasvim prestao moliti. Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče:   – Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: – Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pred sebe, zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je On sam rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sada činiš sa mnom. – Pokušao sam jedanput, zatim drugi put i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi… inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.   Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti. Zatim se pomolio s njim, blagoslovio ga i vratio se u crkvu.   Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći kako bi mu saopćila da je njezin otac umro. Svećenik je upita: – Je li umro smireno? – Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u dva sata poslije podne. – Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam u kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila pronašla sam ga mrtva. Ima tu međutim nešto čudnoga. Izgleda da se malo prije nego je umro digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta. Vrativši se, našla sam ga glave naslonjene na stolicu. Što vi mislite o tome? Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori: – O, kad bi bar svi mi mogli tako umrijeti!
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Ponekad se pitam, Bože, je li stvarno bilo potrebno da Te toliko dugo ne znam? Da Te toliko dugo ne poznajem, ne prepoznajem? Znam da si Ti tu glavni, Oče. Ponekad ja prelako odustanem. Bacim sve ovo izgrađeno nazad u rupu i počinjem ispočetka. Ne kažem da je ispočetka nužno loše, ali kažem da nije ni najbolje. Da se ne trebam sramiti onoga što jesam. Da ne trebam kriti svoje pravo lice, puno nesavršenosti. A Ti, Bože. Ti vidiš te nesavršenosti, i opet me voliš. Tvoje oči vide ravno kroz mene, a nije Te strah ljudske gluposti koju vidiš. Jer znaš da sam slabašna u usporedbi s tobom. Ja, živo biće, i Ti, Stvoritelj. Treba dugo vremena da se shvati Tvoja ogromna ljubav prema meni. Prema svemu. Stvorio si me, a ja svaki dan sve više i više nezahvalna na tome. Previše sam pogrešnih stvari odabrala u životu, pa sve krivim na Tebe. Uporno. Uporno guram dalje, kroz šikaru i draču iz koje me izvučeš, a ja nazad po svom. Magare, magare. Znam, Oče, da je ovo toliko nepovezano, neznatno, nevažno. Ali znam i da Ti uvijek vidiš moje proturječnosti, da znaš da pokušavam. Ali, Bože, ja sam samo čovjek. Jedno malo Ništa. Veliko u Tvojim očima. Zato se i utječem Tebi, da me spasiš od zla koje polako ruši ovaj svijet. Ne daj da sruši i mene. Molim Te.