Hodočašće u Međugorje
Ponedjeljak, 26. ožujka 2018. | Broj čitanja: 402
 
 

Hvaljen Isus i Marija!

 


Mnogo je lijepih trenutaka na frami, ali osobno su mi najdraža ona koja dijelimo i sa ostalim župljanima. Priču bih prvo smjestio u framskoj prostoriji, dan prije polaska. Nekolicina nas, koji smo se zatekli tu, bila je zabrinuta za sutrašnje vrijeme pa smo se odlučili pomolit za to i izvukli smo citat koji između ostalog navodi „Ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon“ (Iz 25,4) bili smo oduševljeni. I uistinu prvo što sam primijetio nakon buđenja bile su tople sunčeve zrake koje su nas obasjavale cijelim putom.
Kada smo se okupili na ispred crkve dao sam neke osnovne informacije zatim smo se pomolili, fra Augustin je zazvao blagoslov na nas te se nas 120 oko 8:15 zaputilo prema Međugorju.

 

 

 


Odmarali smo na više mjesta, u Buhovu kod čatrnje smo se podijelili u grupe i došlo je vrijeme za molitvu. Bio je snažan doživljaj moliti krunicu u, kako ja volim reći ''Čitlučkoj pustinji'' gdje nema ničega te tako osjetiš koliko si malen pred Bogom. Slijedile su i druge stanke na odmaralištima. Ljudi su nam veselo svirali iz automobila, a oni radišni uzvraćali na naše Hvaljen Isus i Marija i „Oće li?“. Tradicionalno smo i ove godine zaigrali sa djecom iz Hamzića na igralištu. Očitali smo im još jednu nogometnu lekciju te im ostavili nadanja za možda dogodine.

Kako smo svi pošli sa nekom nakanom izdvojili smo vrijeme za osobnu molitvu i razmišljanje prolazeći pokraj prelijepih vinogradima i livada, vjerujem baš onako kako je volio naš otac sveti Franjo. Što je put dalje odmicao noge su nam bile teže, a koraci sporiji, ali recept za to su bili molitva, pjevanje i razgovor. Tako sam se sa jednom grupom uspeo uz Musinu stranu (koju nismo ni osjetili) uz stihove ...korak pod križem nije baš lak ali križ, križ je moj znak.

Malo po malo dogurali smo i do Međugorja i naše Majke Marije kojoj smo se utekli sa konačnim molitvama. Nakon toga neki su otišli na ispovijed i okrepu, a sve smo završili svetom Misom te se zaputili kućama.

 

 

 


Hvala dragom Bogu koji nam je dao milost i snagu da prijeđemo ovaj put, koji nam je slao povjetarac, sunce i oblake u pravo vrijeme. Hvala i svima koji su sudjelovali sa nama i koji su omogućili da nam svima bude dobro.

 

Mir i dobro!
 

Pogledajte par fotografija na ovom linku da vidite dio naše atmosfere, jer bilo kako bilo slika govori 1000 riječi.

Ovdje pogledajte više fotografija s hodočašća.

 

 

 

- Ante Naletilić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Broj čitanja: 529 | Autor: Ivana Perišić
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
10/06/18 | Broj čitanja: 339 | Autor: Vinko Kovačić
» Naš petak: Zabavni sastanak
02/06/18 | Broj čitanja: 347 | Autor: Martina Čuljak
» Druženje s Framom Kočerin
28/05/18 | Broj čitanja: 353 | Autor: Marko Sesar
» Naš petak: Gost predavač
27/05/18 | Broj čitanja: 592 | Autor: Martina Čuljak
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Broj čitanja: 301 | Autor: Anja Slišković
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Broj čitanja: 390 | Autor: Ines Lasić
» Naš petak: Zabavni sastanak
12/05/18 | Broj čitanja: 283 | Autor: Martina Čuljak
» Obred primanja i obećanja Frame Čitluk
07/05/18 | Broj čitanja: 494 | Autor: Lucija Čolak
» Naš petak: Molitveni sastanak
05/05/18 | Broj čitanja: 311 | Autor: Filip Šantić
» Pomirenje
04/05/18 | Broj čitanja: 203 | Autor: Marijana Jurilj
» Naš petak: Zabavni sastanak
30/04/18 | Broj čitanja: 320 | Autor: Antonija Mandić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Čitanja: 529
Stol riječi
 U jednom španjolskom selu kći zamoli svećenika da pođe u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem. Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži glave uzdignute na dva jastuka.   Pokraj kreveta nalazila se stolica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta. – Pretpostavljam da ste me očekivali – reče mu. – Ne, tko ste vi? – upita ga bolesnik. – Ja sam svećenik kojega je vaša kći pozvala da se pomoli s vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu stolicu pokraj vašega kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.   – Ah, stolica – reče muškarac. Zatim nastavi: – Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata? Svećenik, iznenađen, zatvori vrata. Bolesnik mu reče: – Ovo nisam nikada nikome rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom donosi molitva… međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednom riječju, nisam znao kako moliti. Onda sam napokon jednoga dana sasvim prestao moliti. Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče:   – Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: – Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pred sebe, zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je On sam rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sada činiš sa mnom. – Pokušao sam jedanput, zatim drugi put i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi… inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.   Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti. Zatim se pomolio s njim, blagoslovio ga i vratio se u crkvu.   Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći kako bi mu saopćila da je njezin otac umro. Svećenik je upita: – Je li umro smireno? – Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u dva sata poslije podne. – Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam u kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila pronašla sam ga mrtva. Ima tu međutim nešto čudnoga. Izgleda da se malo prije nego je umro digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta. Vrativši se, našla sam ga glave naslonjene na stolicu. Što vi mislite o tome? Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori: – O, kad bi bar svi mi mogli tako umrijeti!
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Ponekad se pitam, Bože, je li stvarno bilo potrebno da Te toliko dugo ne znam? Da Te toliko dugo ne poznajem, ne prepoznajem? Znam da si Ti tu glavni, Oče. Ponekad ja prelako odustanem. Bacim sve ovo izgrađeno nazad u rupu i počinjem ispočetka. Ne kažem da je ispočetka nužno loše, ali kažem da nije ni najbolje. Da se ne trebam sramiti onoga što jesam. Da ne trebam kriti svoje pravo lice, puno nesavršenosti. A Ti, Bože. Ti vidiš te nesavršenosti, i opet me voliš. Tvoje oči vide ravno kroz mene, a nije Te strah ljudske gluposti koju vidiš. Jer znaš da sam slabašna u usporedbi s tobom. Ja, živo biće, i Ti, Stvoritelj. Treba dugo vremena da se shvati Tvoja ogromna ljubav prema meni. Prema svemu. Stvorio si me, a ja svaki dan sve više i više nezahvalna na tome. Previše sam pogrešnih stvari odabrala u životu, pa sve krivim na Tebe. Uporno. Uporno guram dalje, kroz šikaru i draču iz koje me izvučeš, a ja nazad po svom. Magare, magare. Znam, Oče, da je ovo toliko nepovezano, neznatno, nevažno. Ali znam i da Ti uvijek vidiš moje proturječnosti, da znaš da pokušavam. Ali, Bože, ja sam samo čovjek. Jedno malo Ništa. Veliko u Tvojim očima. Zato se i utječem Tebi, da me spasiš od zla koje polako ruši ovaj svijet. Ne daj da sruši i mene. Molim Te.