Emisija na Badnjak 2017.
Utorak, 26. prosinca 2017. | Broj čitanja: 819
 
 

Iza nas je još jedan Božić. Ironično je kako najveseliji dani u godini najbrže prođu. Ista stvar je s Badnjakom. Kao što, vjerujemo, već znate, Badnjak je za svakog framaša poseban dan.

 

 

 

 

 

 

Naša Frama već dugi niz godina tradicionalno na Badnjak pjeva na Mostu i oživljava ulice našeg grada. Međutim, ne stanemo mi na tome. Osim pjevanja na Mostu, u koje su uključeni svi framaši, i članovi Medijske sekcije imaju pune ruke posla. Da, radi se u trosatnom izdanju naše emisije "Mir i dobro".

 

 

 

 

 

 

Nakon gotovo dva mjeseca priprema, naše ideje, koje smo spojili u jednu smislenu cjelinu, podjelili smo sa slušateljima radija Široki Brijeg. Okupili smo se oko 16 i 30, i naravno, započeli kratkom molitvom koju je predvodio fratar zadužen za Medijsku sekciju - fra Jure Barišić. U prostorijama radija ŠB za Badnjak ne nedostaje veselja i dobre atmosfere. Taj mali prostor brzo se napuni veseljem i dobrim vibracijama framaškog duha.

 

 

 

 

 

 

Tri sata emisije sadržavala su sve i svašta - tekstove božićne tematike, intervjue (snimljenje i one uživo), nagradnu igru, glazbene brojeve.. Imali ste priliku čuti intervju s Marušom Bartolić - jednom od najstarijih članica naše Frame; s fra Leonom Marijanovićem - franjevcom iz Mostara koji živi u Jeruzalemu; s fra Jurom Barišićem - drugim voditeljem Medijske sekcije; s bratskom animatoricom Mateom Galić i, naravno, s našim duhovnim asistentom fra Augustinom Čordašom.

 

 

 

 

 

 

Moramo spomenuti i radio - dramu "Božić jednog framaša" kojom smo započeli emisiju i kojom smo na vjerodostojan način prikazali kako izgleda biti framaš u predbožićno i božićno vrijeme. Emisiju smo završili zajedničkom molitvom franjevačke mladeži, i time završili ovaj framaški Badnji dan. Ovim putem želimo zahvaliti svima onima koji su nas slušali i podržali naš trud. Mir i dobro!

 

 

- Antea Naletilić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Učitelju, gdje stanuješ?
10/08/18 | Broj čitanja: 102 | Autor: Kristina Ivanković
» 29. Međunarodni molitveni susret mladih
09/08/18 | Broj čitanja: 516 | Autor: frama.ba
» Život u čistoći
03/08/18 | Broj čitanja: 543 | Autor: Marijana Jurilj
» Kamp na Prviću
01/08/18 | Broj čitanja: 652 | Autor: frama.ba
» Mlada misa fra Antonia Muse
27/07/18 | Broj čitanja: 759 | Autor: Vinko Kovačić
» Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti! (Mt 11, 28)
18/07/18 | Broj čitanja: 224 | Autor: Kristina Šušak
» Neslužbeni sastanak: Glazbena večer
13/07/18 | Broj čitanja: 347 | Autor: Filip Šantić
» SOS ili uzor?
23/06/18 | Broj čitanja: 417 | Autor: Luka Lasić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
 Svakog jutra, u malom bogatom kraljevstvu, neki je prosjak bez riječi donosio kralju jednu jabuku, a onda bi otišao. Kralj, koji je bio navikao primati mnogo skupocjenije darove od tog voća što je jutrom stizalo, volio se narugati na račun prosjaka, kad bi ovaj otišao.   Svi su na dvoru oponašali kralja: jer zaista ne bi bilo prikladno ne postupati ili ne misliti kao kralj. Prosjak se nije obeshrabrivao i svakog je jutra iznova dolazio i predavao kralju u ruke svoj dar. Iako mu je to bilo već dosadilo, kralj je ipak primao dar, uz smješak i odlagao ga u jednu košaru. Bila je već krcata i jedva je u nju više moglo stati sve voće koje je prosjak s ljubavlju, pažnjom i strpljivošću donosio. Jednog dana najdraži kraljev majmun uzeo je jedan komad tog voća i zagrizao ga, a onda ga je odmah bacio pred kralja. Kralj je, sav u čudu, ugledao usred jabuke dijamant. Istog trena je naredio da se otvori sve voće koje je bilo nagomilano u košari i u svakoj je jabuci našao dijamant. Još uvijek u čudu, kralj je dozvao neobičnog posjetioca i zatražio objašnjenje. Ovaj je odgovorio: “Donosio sam vam ove darove da shvatite da vam život svakoga jutra nudi poseban dar na koji vi zaboravljate radi silnog ovog bogatstva kojim ste okruženi. Taj dar je svaki novi dan koji započinje.” Mnoge stvari izgledaju isuviše važne, ali postoji jedno dobro koje sve nadilazi i koje je kao dijamant skriven u našem srcu – to je osmijeh što ga darujemo onome kome je potreban. Nosim li svakoga jutra nekome svoj dar?
Fokus
Hvaljen Isus i Marija!   Nalazimo se na početku kolovoza i iza nas su upisi u srednje škole, upisi na fakultete, polaganje ispita i sve one „slatke brige“ koje obilježe početak ljeta. Većina ljudi se već i vratila sa godišnjih odmora, dok brucoši, srednjoškolci i dobar dio studenata još uvijek uživaju u ljetu i njegovim ljepotama. Najteže pitanje svakog osamnaestogodišnjaka je zasigurno „Što studirati i čime se baviti u životu?“ Bez obzira što upisivanjem na određeni fakultet većinom prestaje potraga za odgovorom na ovo pitanje, odlučili smo porazgovarati s umjetnicom koja ne krije svoje zadovoljstvo oko vlastitog zanimanja. Njena životna priča svakako krije neiscrpnu snagu koja može poslužiti kao poticaj kako za mlade, tako i za one malo starije.     Za početak, možete li se ukratko predstaviti čitateljima naše stranice? Hvaljen Isus i Marija! Moje je ime Magdalena Džinić Hrkać. Rođena sam kao drugo dijete peteročlane obitelji u Tuzli. Tijekom djetinjstva, progonjeni ratnim zbivanjima, preselili smo u Dubrovnik gdje sam završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića. Trenutno živim i radim u Širokom Brijegu, gdje sam se nakon dodiplomskog i poslijediplomskog studija Ars sacra na ALU Sveučilišta u Mostaru, udala za prekrasnog muža Marija Hrkaća, te smo uz Božju volju dobili dva sin. Svima je poznato trenutno teško egzistencijalno stanje u našem podneblju, pa samim time stalni je posao neizvedivo pronaći, no o tome nešto kasnije.     Kako ste otkrili svoj talent i što Vas je motiviralo? Priča o otkrivanju mog talenta zaista je čudnovata – rano djetinjstvo. Imali smo zadatak za domaću zadaću iz likovnog nacrtati jorgovane. Istoga dana, dok sam pješačila kući iz škole, putem sam zastala, ubrala jednu grančicu od četiri grozda jorgovana, sjela na klupu i u tišini promatrala cvijet u svojim rukama. U trenutku su se sva čula u meni probudila, te sam opčinjena ljepotom, mirisom, bojama stvorenog od jedinog Stvoritelja, odmah otrčala kući i počela crtati. Tada je nastala „erupcija“, iz mene su počela izlaziti djela od kojega je svako bilo nagrađivano i pohvaljivano od strane nastavnika, iako mi nikada nije bilo jasno zašto. Jedino što mi je bilo kristalno jasno je činjenica o tome da to nije moj trud, već DAR. Dar kao terapija za teško djetinjstvo hipersenzibilnoj djevojčici – meni. Kao što sam već spomenula, moje djetinjstvo, odrastanje, adolescencija i mladost bili su prekidani više puta zbog ratnih i drugih zbivanja, no za to bi trebalo napisati roman. Mladost, kao i svi drugi, provela sam burno uz mnoge padove i uspone, iako je cijelo moje biće osjećalo kako me Božja ruka prati.       Jeste li odmah u početku željeli upisati akademiju ili ste imali afiniteta i prema nekim drugim predmetima u školi? Kada govorimo o želji upisa na akademiju, naravno bila je žarka. No, nisam vjerovala u tu mogućnost jer smo živjeli u siromašnim uvjetima. Iako sam od djetinjstva znala da sam rođena za umjetnost, ipak nisam odmah nakon srednje škole upisala akademiju, već sam radila. Uz stručne predmete (crtanje, slikanje, modeliranje) voljela sam i književnost, filozofiju, psihologiju, povijest umjetnosti, povijest glazbe i druge predmete.       Možete li otkriti našim čitateljima, tko Vam je uzor u umjetnosti i koje Vam je najdraže umjetničko djelo? Moj uzor u umjetnosti i u životu je moj profesor iz srednje škole, jedini živući vrhunski kolorist današnjice Josip Pino Trostmann, koji se zajedno s mojom majkom Ružicom borio za mene i podupirao nas na sve moguće načine za upis na akademiju. Ovdje treba istaknuti kako nije bilo „telefonskih poziva“, niti povlačenja veza, već isključivo predani rad, vjera u talent i pravednost komisije na akademiji. Da, taj veliki čovjek i moja majka odredili su moj život i nema dovoljne riječi zahvale za to. Što se tiče umjetničkih djela, može se reći da su mi svi najdraži, a istovremeno i nisu. Istaknula bih, između ostalih, umjetnike poput Marc Chagalla i Ive Dulčića.       Na koji način stvarate i gdje pronalazite inspiraciju? Što se tiče mog osobnog slikarskog djelovanja, to vam je poput molitve. Potrebna mi je osama, prostor i materijal. Bogu zahvaljujem za obitelj koja, iako često ne razumije moja djela, omogućuje mi sve što trebam – isključenje iz realnog života. Inspiracija je u Bibliji, u svakoj stvorenoj stvari, sjaju očiju moje djece, u travčicama, vjetru, u oblacima, u duši, ali ipak najviše u evanđeljima.       Erich Maria Remarque kaže: „Tko ima jednostavan ukus, tome se mnogo toga sviđa.“ Kako komentirate ove riječi i što možete reći o poimanju umjetnosti u današnjem društvu? (mišljenje o neoplasticizmu i pokretu De Stijl?) Riječi njemačkoga pisca iz 1898. godine Erich Maria Remarque „Tko ima jednostavan ukus, tome se mnogo toga sviđa“, mogu protumačiti na dva načina: subjektivni i objektivni. Subjektivno – i nema puno djela koja me ostavljaju bez daha, dok gledajući stvari objektivno mogu reći da me sva djela ostavljaju bez daha, neka pozitivno, a neka negativno. No, to je već dublja psihologija i psihološko isčitavanje djela. O neoplasticizmu i pokretu De Stijl, definitivno mogu reći da je u pitanju umjetnost. Propitivanje nečega novoga, pojednostavljivanje na minimalističke forme, tri osnovna pravca, tri osnovne boje, lišavanje svega suvišnog. Znamo kako je riječ o pokretu iz 1920. godine, nastalom u Nizozemskoj, sa zagovornikom Piet Mondrianom na čelu. Pa ipak, smatram umjetnošću sve ono što izlazi iz nutrine, a bilo koju vrstu plagijtorstva ili komercijalne umjetnosti držim za nužno zlo potrebno za puko preživljavanje.       Zašto ste odabrali baš sakralnu umjetnost? Zašto sam odabrala baš sakralnu umjetnost? Sakralna umjetnost je izabrala mene, a ja sam se samo predala u Božje ruke, ako me razumijete.        Kakvu ulogu Bog zauzima u Vašem životu? Na pitanje kakvu ulogu Bog zauzima u mom životu, odgovor je jedna – broj jedan, Alfa i Omega, Sveprisutni, Svemogući, Gospodar gospodara, Gospodin jedini, Gospodar života i smrti, pravedni Sudac, milosrdni Otkupitelj, Tvorac života, sve Njemu pripada. Da se razumijemo, ne smatram se ni sveticom ni fanatikom, ali On je uvijek uz mene, uvijek vjeran, čak i onda kad sam ja daleko. U srcu uvijek šapuće, vodi, jača, umiruje u ovim nemirnim ovozemnim olujama. Oh da, kad je bila Njegova volja na djelu okrenuo je moj život za 380°. Vjerujem kako je čekao samo moj vapaj i moje „Evo me!“. Prošlo je puno godina, obraćenje je došlo naglo i još uvijek traje i trajat će dok On ne odluči reći „Ovoj duši je kraj.“  Vjera u život vječni i vječnu radost s Njim drži me na životu i to se jako vidi u mojim djelima.       Rekli ste da imate djecu. Jeste li kod njih prepoznali talent? Dozvolite mi da vam predstavim naše sinove: Mihael - stariji, ima 8 godina, pokazuje sklonosti prema sportu i matematici, voli čitati, voli crtati i slikati. Dosta je otvoren i komunikativan, no za sada više naginje sportu i znanosti, dok njegov mlađi brat Petar, koji ima tek nepunih 7 godina, djeluje samozatajno, introvertirano. Petar uranja u svoj svijet mašte i stvara iz ničega nešto, što se samo meni usudi otkriti. Da, Petar je naslijedio talent i to je nedvojbeno, još jedan umjetnik u obitelji. No, da ne bude zabune, osobnog sam uvjerenja kako svaki čovjek ima dar za nešto, ali malo tko uspije otkriti što je to, jer nažalost jako malo ljudi radi na sebi.         Jeste li oduvijek zamišljali svoj život ovakvim? Je li teško biti umjetnik? Ne, nisam zamišljala svoj život ovakvim, nisam zamišljala budućnost uopće. Silno sam željela biti majka i Bogu hvala, jesam. Veliki je blagoslov imati obitelj koja te prihvati kao umjetnicu, iako znam da sigurno nije lako živjeti s umjetnicima. Veliki je blagoslov imati podršku u obitelji, pozivu i poslu. Da je lako biti umjetnik, NIJE, ali ja sam jedna od onih sretnijih.       Mislite li da biste bili zadovoljniji da ste odabrali neki drugi put? Ne, nikako ne bih bila sretnija, ni ispunjenija da sam odabrala neki drugi put u svom životu. Sve je upravo onako kako treba biti i ništa nije slučajno.       Kakvo iskustvo imate u radu s mladima? O iskustvu rada s mladima mogu reći da dajem sebe i talenti prihvaćaju, slušaju, poštuju i upijaju. Velika je to čast, ali još veća odgovornost. Tu je vrlo bitna i uloga roditelja i njima treba naglasiti vrijednost i potencijal, te potrebu djece i omladine za podrškom najbližih. Već sam radila u Gimnaziji u Grudama i u Posušju, u Prvoj osnovnoj školi Klanac, a osim toga privatno držim tečaj crtanja i slikanja za sve uzraste od 5 do 50 i više godina. Već sam tri osobe usmjerila na akademiju na daljnje školovanje i razvijanje talenta, a sada imam zadatak mlade izuzetne talente usmjeriti prema srednjoj Umjetničkoj školi Gabrijela Jurčića u Mostaru. Imam i učenike starije dobi, ali kako ja ne radim amaterski već profesionalno, neki su već skočili u simbolično sakralne apstrakcije i ispunjeni su, unatoč sredini koja ih ne razumije i sputava.       Za kraj, što biste poručili mladima? Evo jedna mudra izreka koju sam pročitala baš na prekretnici života i koja je djelovala odmah „AKO MISLIŠ KAKO JE TEŠKO UČINITI PRAVU STVAR - VARAŠ SE. TEŠKO JE OTKRITI ŠTO JE PRAVA STAVAR, A KADA JE JEDNOM OTKRIJEŠ - TEŠKO DA JE NEĆEŠ UČINITI!“ Dozvolite mi savjet i poruku: nemojte žuriti odmah nakon srednje škole upisati bilo kakav fakultet. Uzmite godinu dana pauze, radite sve poslove koje možete, jer nijedan posao nije sramotan ako ga časno obavljate. Dok radite poslove koji „nisu za vas“ lakše ćete otkriti svoj pravi poziv, a samim time ćete primiti snagu od Boga i odlučnost kako biste se uhvatili u koštac sa životom i borbama koje vas čekaju. Ne dozvolite si biti sljedbenici „pomoditeta“, niti ljudskih očekivanja, uzmite PAUZU! Poslušajte svoje srce i u njemu Božji glas kad vam odgovori – to je to, to si ti. SPREMAN SI ZA ŽIVOT! Neka vas u svakom trenutku prati Božja ruka i bdije nad vama Božji blagoslov.       Zahvaljujemo se Magdaleni što je pristala podijeliti svoje iskustvo s našim čitateljima. Nadamo se kako je i ovaj intervju još jedan dokaz da čovjek može biti sretan i ispunjen, neovisno o tome kako društvo komentira naše izbore i što od nas očekuje. Jednom prilikom, profesor glazbene umjetnosti, na satu nam je rekao :“Razmislite što ćete upisati. Dobro razmislite. Taj posao ćete raditi cijeli život i ja svoj ne bi zamijenio ni za kakav drugi na svijetu.“ Nije bitno što društvo smatra prihvatljivim, već što je za vas i za vaš život prihvatljivo. Predajte se u Božje ruke i tek tada ćete biti zadovoljni svojim životom, jer on treba izgledati tako kako izgleda.   A sada nekoliko umetničkih djela naše Magdalene.    „Sjedinjenje“ 80x80 cm akril na platnu, 2017.       „Plodov I“ 100x100 cm komb. teh. na platnu, 2017.     „Plodovi“ 110x90 cm, akrilik na platnu, 2018.     Mir i dobro !    
Naša La Verna
Hvaljen Isus i Marija! U ovom mjesecu naša stranica započela je s obradom nekih novih tema gledanih iz naše perspektive, perspektive mladih ljudi koji se susreću s mnogobrojnim izazovima u svom odrastanju. Prva tema s kojom se započelo su IZLASCI. Kod nas se, u ovoj kršnoj Hercegovini, pod tim „izlasci“ najviše misli na odlazak u diskoteke, kafiće ili kojekakva druga mjesta gdje dominiraju alkohol, izazovno oblačenje i plesanje i najčešće jedna određena vrsta glazbe. Pretpostavljam da svi znate o kojoj vrsti glazbe se radi. Riječ je o tzv. cajkama, narodnjacima ili turbofolku, koji god naziv preferirate. Turbofolk je glazbeni stil nastao u Srbiji u ranim 90-im godinama. Nastao je iz pop-folk glazbenog stila, uz velik utjecaj modernih stilova, a sam naziv turbofolk smislio je crnogorski pjevač Rambo Amadeus: „Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Turbofolk nije glazba. Turbofolk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbofolk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbofolk, ja sam mu dao ime.“ Za turbofolk se veže čitava subkultura definirana vulgarnošću. Tekstovi su često o muškarcima koji se opijaju zbog nesretne ljubavi ili ženama koje imaju probleme s nevjernim muževima, o ženama od kojih se očekuje da izgledaju kao jeftine prostitutke, a od muškaraca se očekuje da imaju hrpu novaca i da sve takve žene pošteno plate i da izgledaju poput nekog mafijaša s pištoljem u ruci, velikom zlatnom lančinom oko vrata i tamnim sunčanim naočalama nataknutim na veliku glavu, bez obzira što se radnja odvija u prostorima gdje je praktički mrkli mrak i suncu nema ni traga. To je taj stil. Smatra se da je glavni promotor režim Slobodana Miloševića u Srbiji za vrijeme osvajačkog ratnog pohoda na Hrvatsku i BiH. Iz ovih par općenitih podataka možemo zaključiti o čemu se radi i što ova vrsta glazbe (ako se uopće može nazvati glazbom) nosi i prezentira. Poražavajuća je činjenica koliko se ta cajka duboko ukorijenila u naš hrvatski, katolički narod. Poslužit ću se jednom komičnom rečenicom s jednog popularnog Instagram profila: „JESAM SE ZAOVO BORIJO?“ I uistinu, jesu li se naši preci za ovo borili? Nije ovdje samo stvar što cajke dolaze iz Srbije (ustvari sad više i ne dolaze samo iz Srbije), jer u Srbiji ima mnoštvo odličnih izvođača koji ne pripadaju ovom jeftinom stilu. Cajke su kako je gore rečeno povezane s režimom koji je napadao nas Hrvate, ali cajke svojim nemoralom našu kulturu i sve naše vrijednosti za koje smo se borili od stoljeća sedmog odvode u propast. Ako pitate mlade zašto slušaju cajke, većina će ih odgovoriti da danas to svi slušaju, da je uz njih najbolji provod, da nitko više ne gleda tko je tko jer je glazba dobra, a provod lud i nezaboravan. Puno će ih reći kakve veze oni imaju s tim ratom, kako je to bilo prije njih, da oni ne znaju što je rat, kako je to bilo pa prošlo i da ih to i ne zanima previše. To je jedna velika šamarčina svima onima koji su branili domovinu i položili svoje živote za nju. Za svoju DOMOVINU i VJERU. To je šamar onima koji vole i poštuju svu tradiciju i kulturu koja se prenosila generacijama iste te domovine. Jedan grafit sa svojim natpisom „DANAŠNJA DICA SLUŠAJU CAJKE, PRIČE O VUKOVARU NJIMA SU BAJKE“, prikazuje bolnu istinu našeg društva. Reći kakve veze mi imamo s tim ratom i tim što su branitelji učinili za nas, možemo onda također sagledati i na jedan drugačiji način. Kakve veze mi onda imamo s nekime tko je raspet prije 2000 godina, nekime tko je za nas umro mučeničkom smrću na križu? Kakve? Zanimljivo je jedno sociološko istraživanje koje pokazuje da će, statistički gledano, turbofolk vjerojatnije slušati oni koji se deklariraju kao domoljubniji i konzervativniji. To se možda i najbolje vidi za vrijeme utakmica hrvatske reprezentacije, evo najsvježiji primjer je ovaj sa svjetskog nogometnog prvenstva gdje se za vrijeme hrvatskih utakmica snažno ističe domoljublje, kune se u svoju domovinu. A onda, po završetku te parade, vraća se svojim omiljenim „pevaljkama“. Nakon ovog fantastičnog uspjeha naših nogometaša na nedavnom svjetskom prvenstvu gdje su uspjeli ujediniti cijelu naciju savršeno do izražaja dolazi stih iz jedne Škorine pjesme: „Sad je moderno nositi kockasto, a poslije neka čudna muzika.“ Privodeći ovo piskaranje kraju zaključak je da je glazba dio kulture, a turbofolk i narodnjaci su odraz nekulture i primitivizma. U turbofolku je lako biti cool, bitno je da si tu gdje su svi, oskudno odjeven/a, „ušiven“ od alkohola, bitno je da si dio tog krkanluka koji se na kraju okarakterizira kao dobar provod. S druge strane, nije svaki žanr za svakoga - i to je savršeno uredu. Razlike treba poštivati te iz njih zapravo i učiti. No, cajke u sebi teško sadržavaju išta vrijedno. One prije predstavljaju svojevrsno nazadovanje i degradaciju kulture, što se ne očituje samo u glazbi, već i u samom načinu života na koji nas takva glazba potiče. Način života koji nas usmjerava na tjelesno i materijalno, način života koji nije u skladu s našim katoličkim vrijednostima kreposti i čistoće. Vrijednostima koje nam je Krist ostavio. Na nama je hoćemo li se izdići iznad toga i izabrati Krista, nevezano samo uz turbofolk i glazbu, već za naš cijeli život općenito. Pavao u svojoj poslanici Solunjanima kaže: „Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ Uistinu dobra poruka za naš život, zar ne?   Mir i dobro!