Šareni dan
Subota, 12. kolovoza 2017. | Broj čitanja: 403
 
 

Sjedila sam u sobi dok je sat otkucavao sedam minuta do 23 sata. I taj dan se približavao svome kraju, a bio je znate jedan od dana kada vam ništa nije zanimljivo i sve ono što volite i želite čini vam se glupo i besmisleno. Jedan od dana kada sumnjate u sebe ili jedan bezbojan dan. I onda odlučim i kažem si „ Hajde još nije gotovo, imaš sat vremena da obojiš svoj bezbojan dan.“ I zaista, uzmem olovku i odlučim učiniti meni jednu od najdražih stvari, odlučim pisati. I dok su se moje misli prenosile na istrošene stranice smeđeg rokovnika, onaj bezbojan vrući ljetni četvrtak polako je počeo poprimati boju. Najprije jako svijetle nijanse, a zatim malo po malo spektar boja počeo se povećavati. Dok sam u glavi vraćala film na početak, shvatila sam da taj četvrtak i nije bio onakav kakvim sam ga predstavila. On je bio spreman da se zašareni ali ja nisam željela uzeti kist u svoje ruke. I uistinu niti jedan dan u ovom dragocjenom životu koji nam je tako velikodušno darovan nije bezbojan i siv. Svaki dan u kojemu je On s nama sa sobom nosi i križeve i padove, ali isto tako nam i pruža ruku za nastavak dalje bez tugovanja nad vlastitom sudbinom i daje nam mnogo talenata koje moramo prepoznati i iskoristiti najbolje što znamo. Svaki dan nosi svoje boje i ne zaslužuje da ga potratimo i žalimo nad njim. Nažalost ponekada smo nezahvalni i ne vidimo ono što imamo a ono što nemamo još više preuveličavamo. Zapravo samim buđenjem u novo jutro novoga dana dobivamo onu najvažniju boju, boju života. Tu smo, dišemo i to je ono bitno. Zato mu zahvalimo svakog novog jutra i obojimo dan Njemu najdražim bojama, bojama razumijevanja, praštanja, molitve, ljubavi i mira. I iako su ponekada boje blijede i čini se kao da ih nema, samo vjerujte Njemu i sebi i nikada se ne predajte pa će jednoga dana, možda ne danas ili sutra, ali jednom će se trud isplatiti i čitav vaš dan biti će obojen jarkim bojama sreće.
I dok je sat otkucavao posljednje minute onog nanovo obojenog četvrtka, zahvalila sam Bogu za njega i zamolila ga da mi da snage, da uvijek i onda kada je teško zajedno s Njim obojim svoj dan i pomognem drugima pronaći svoje boje.

 

- Kristina Ivanković
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Naš petak: Molitveni sastanak
21/10/17 | Broj čitanja: 253 | Autor: Mirna Mandić
» Izabrano novo Vijeće naše Frame
14/10/17 | Broj čitanja: 781 | Autor: Martina Čuljak
» Primanja i Obećanja u našoj Frami
12/10/17 | Broj čitanja: 596 | Autor: Lucija Čolak
» Seminar glazbenih sekcija u Međugorju
11/10/17 | Broj čitanja: 315 | Autor: Marija Pavković
» Najavljujemo: Primanja i Obećanja u našoj Frami
04/10/17 | Broj čitanja: 389 | Autor: frama.ba
» Tranzitus
04/10/17 | Broj čitanja: 400 | Autor: Mirna Mandić
» Nogometni susret hercegovačkih Frama
02/10/17 | Broj čitanja: 359 | Autor: Ante Naletilić
» Seminar za prvoobećanike u Međugorju
01/10/17 | Broj čitanja: 578 | Autor: Anamaria Skoko
» Naš petak: Zajednički sastanak
30/09/17 | Broj čitanja: 256 | Autor: Lucija Čolak
» Naš petak: Roditeljski sastanak
23/09/17 | Broj čitanja: 491 | Autor: Anica Zovko
» Seminar za animatore u Međugorju
19/09/17 | Broj čitanja: 403 | Autor: Marko Sesar
» Uvođenje u novicijat i postulaturu u Bijelom Polju
17/09/17 | Broj čitanja: 2169 | Autor: mostar.ssfcr.org
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Izabrano novo Vijeće naše Frame
14/10/17 | Čitanja: 781
» Naš petak: Molitveni sastanak
21/10/17 | Čitanja: 253
Stol riječi
 Gospodine Isuse, i večeras u tišini prebirem svoje misli. Svjesna sam toga da puno stvari ne štima. Cijelo ljeto je za mojim leđima i puno se stvari dogodilo, i svi ti događaji kao da su se prelomili u meni. Prohujali su samo tako i sad se s okusom gorčine u ustima pitam „Jesam li mogla bolje?“ Odmor se približio kraju, ali ja ne osjećam radost u sebi. Osjećam neku težinu koja iz dana u dan pritišće moje biće. Prošla su ta tri mjeseca gdje je bilo previše svega, a premalo Tebe. Letio je dan za danom, a ja sam ostala zatvorena u svojoj ljusci daleko od Tebe.   Isuse, trebam Te. Isuse, dođi i nahrani moje srce, poravnaj sve ono krivudavo, dodirni me svojom ljubavlju. Ispred mene je puno toga, bliže se i naša primanja i obećanja. Pripremi moje srce da ti odlučno i iskreno obećam da ću Te slijediti. Daj mi samo djelić Tvoje snage da krenem ispočetka, da ne očajavam nego da budem uistinu radosna što Te imam za prijatelja. Isuse, pruži mi svoju ruku i povedi me na pravi put. Hvala Ti, jer već osjetim da rasvjetljuješ ovu tamu koja se nastanila u meni.   Kroz glavu mi prolaze Tvoje riječi :“ Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato- u što se ljudi uzdaju, te ne bijaše kraja njihovu zgrtanju? I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? Isčezli su, otišli u Podzemlje.“ Tvoje me riječi Isuse još jednom podsjećaju da trebam usporiti svoj korak i ostati blizu Tebi. Pomozi mi da se ne izgubim u vrtlogu svojih želja, zaboravljajući da samo Ti možeš pružiti ono što moja žedna duša traži. Hvala Ti, dragi moj Prijatelju <3
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.