Tko je Gospodin na Križu ?
Subota, 01. srpnja 2017. | Broj čitanja: 1003
 
 

Poslušaj me dobro čovječe mali ili veliki, ovisi kakvim se vidiš, poslušaj me ti savjesni ili prkosni čovječe. Poslušaj me i ti koji kolutaš ocima na ovaj post, ali i ti koji budnim okom čekaš slijedeće rečenice... Poslusaj me dobro!


Ovaj na Križu je jedini zbog kojega u životu možeš strepit, pred kim se moraš misliti kakav si, pred kim moraš mislit jesi li to dobro rekao ili učinio, pred kim možeš bit ljut, postavljat bezbroj pitanja, plakati, vrištati, jedini pred kim te ne treba biti ništa sram, a niti strah da će čuti još jedno uho, da ćeš biti osuđen. Jedini koji te voli takav kakav jesi, ma sa svim tvojim jadima i grešnostima.


Pogledaj bolan, On ti je jedini koji ne mijenja raspoloženja i kome si uvijek isti, koji uvijek misli isto, jedini koji je uvijek na tvojoj strani, a kada si u krivu u ljubavi te opominje, ne okreće ti leda. Jedini koji ti vjeruje do kraja i koji te APSOLUTNO NIKADA NEĆE OSTAVITI, jedini koji te razumije kada te kamenuju, ni kriva ni dužna, ali tada Nebesima zapjevaj, jer Nebesa otvaraju zastore Raja. Tada si Mu najbliži, tada je tvoja muka i tvoja bol sjedinjena s Njegovom, On je jedini u kojem nema zlobe kada si u usponu, a tu si samo zato sto je On to odredio, jedini je On koji potpuno i bez objašnjenja ljubi tvoje klecavo biće , jer zna svaki njegov otkucaj. Pa zna bolan, zna, zato jer ti je On sve to i dao a ti si samo onaj koji je to dopustio ili odbio.


Pogledaj ovu svjetlost koja bliješti oko ovoga Križa!
Ma to je jedina sila Neba koja može sve zasjeniti, jer svoj izvor ima u Uskrsnuću i davanju života vječnoga.
Ma pogledaj ove iskre, pa čovječe Božji, jedine one su dostojne da pred njima strepiš a ni pred kim drugim.


Ne postoji nitko niti ista na kugli Zemaljskoj pred kim moraš strepiti, ma ne znam na kojoj poziciji da je, ma ne znam koliko god te vrijeđao, ma ne znam koliko god pljuvao po tebi, ako ti On potvrđuje da nemaju razloga za to budi miran, budi sretan, jer BLAGO PROGONJENIMA ZBOG PRAVEDNOSTI, NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO!


Blago tebi kada upiru prst u tebe da si čudan jer si Božji, jer javno o tome svjedočiš, o čovječe, kako ti je se blago, nisi ni mrvice svjestan.
Jer mi ljudi smo poput godišnjih doba - prevrtljivi, frustrirani, punih usta osude, ogovaranja, ismijavanja, a zašto? Tko živi takvo ponašanje, život ga ne ispunja. Prazan je poput zlatne kutije koja se nagrđuje Sotoninim dirigiranjem.
Može čovjek biti zao za ne povjerovati, ali ne optužuj ga ni mrvice, jer Boga je davno izbacio iz svoga života. Sam sebi je dovoljan, do svoje propasti ili ti ga spasa.
Koliko god teško bilo molit za takve, moli, jer one nemaju ništa, apsolutno ništa, nego samo svoj jad u kome se guše mučeći tebe.
Pogledaj čovječe ovo Veličanstvo koje razbija tvoj mrak, tvoje utvrde, tvoju i moju bahatu ljudskost.
Ma pogledaj ovo Savršenstvo na Križu, koje unosi svijetlo u najveću tamu. Koji daje smiraj najnemirnijoj dusi.
Pogledaj ovog Gospodina na Krizu!


Ma On zavrijeđuje da pred Njim strepiš i brojiš svoje padove i promašaje. On je jedan i jedini pred kim ti moraju klecati koljena, jedan i jedini koji je vrijedan spomena na ovoj Zemlji, jedan i jedini čije mi je mišljenje bitno, jedan i jedini koji od mene može učinit bolju osobu, jedan i jedini koji je vrijedan umiranja svakog novog trenutka, jedan jedini zbog kojeg šamare s lakoćom primam, jedan jedini zbog kojeg me nije briga sta misli o meni samo prevrtljivi čovjek kojem jedva mogu, mrvicu ljubavi dat. Ma jedan jedini zbog kojeg sve ovo na ovome svijetu ima smisla, jedan jedini pred kim sam postiđena, jer Njegovo svijetlo je odraz Njega samoga u svim mojim tamama, nemirima, strahovima, previranjima, jedan i jedini kojem vjerujem do kraja i zbog kojeg umirem do kraja, jedan jedini koji mi je pokazao preko srca tog bića pokraj mene koliko me voli, jedini koji mi je dao razlog zbog kojeg sam najsretnija na svijetu, ne zato što sam to dobila jer zaslužujem, već zato sto je On Bog pun Milosrđa i ljubavi!


I to je taj Gospodin na Križu! Hvala Ti! Hvala jer je vječna i nepromjenjiva ljubav Njegova!
 

- Marijana Jurlj
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Broj čitanja: 239 | Autor: Anja Slišković
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Broj čitanja: 346 | Autor: Ines Lasić
» Naš petak: Zabavni sastanak
12/05/18 | Broj čitanja: 238 | Autor: Martina Čuljak
» Obred primanja i obećanja Frame Čitluk
07/05/18 | Broj čitanja: 451 | Autor: Lucija Čolak
» Naš petak: Molitveni sastanak
05/05/18 | Broj čitanja: 275 | Autor: Filip Šantić
» Pomirenje
04/05/18 | Broj čitanja: 171 | Autor: Marijana Jurilj
» Naš petak: Zabavni sastanak
30/04/18 | Broj čitanja: 287 | Autor: Antonija Mandić
» Skupština 2018.
22/04/18 | Broj čitanja: 442 | Autor: Anja Slišković
» Naš petak: Zabavni sastanak
21/04/18 | Broj čitanja: 416 | Autor: Lucija Čolak
» Obred primanja i obećanja Frame Dubrava
17/04/18 | Broj čitanja: 741 | Autor: Mirna Mandić
» Akcija čišćenja Grabovine
15/04/18 | Broj čitanja: 670 | Autor: Kristina Šušak
» Naš petak: Grupni sastanak
14/04/18 | Broj čitanja: 603 | Autor: Ines Lasić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» IV. festival duhovne glazbe u Posušju
13/05/18 | Čitanja: 346
» Naš petak: Zabavni sastanak
19/05/18 | Čitanja: 239
Stol riječi
 KAD DJECA KAŽU RODITELJIMA:   „Ti mene ne voliš!” Koliko ste to puta čuli od svoje djece s tonom koji optužuje? I koliko ste puta odoljeli iskušenju da im objasnite koliko ih volite? Jednoga dana, kada moja djeca budu dovoljno velika da shvate što tjera jednu majku da se ponaša na određen način, reći ću im…   Voljela sam te dovoljno da te stalno pitam kamo ideš, s kim i kad ćeš se vratiti.   Voljela sam te dovoljno da inzistiram da kupiš bicikl svojim novcem, iako smo ti ga mi mogli priuštiti, a ti ne.   Voljela sam te dovoljno sam  da te natjeram da vratiš vlasniku trgovine čokoladu koju si već odgrizao i ispovjediš se.   Voljela sam te dovoljno da stojim kao žandar više od dva sata gledajući te kako čistiš sobu, iako sam ja to mogla učiniti za 15 minuta.   Voljela sam te dovoljno da kažem:  „Idi slobodno u luna park. Nije važno što je danas Dan majki.”   Voljela sam te dovoljno da dopustim da vidiš ljutnju, razočarenje i suze u mojim očima.   Voljela sam te dovoljno da se ne ispričavam drugima zbog tvojih nedostataka ili lošeg ponašanja.   Voljela sam te dovoljno da dopustim da pogriješiš i da se ispričaš.   Voljela sam te dovoljno da ignoriram ono što kažu ili rade ”druge majke”.   Voljela sam te dovoljno da te pustim da se spotakneš, padneš, povrijediš samoga sebe, pogriješiš.   Voljela sam te dovoljno da te pustim da preuzmeš odgovornost za svoja djela, sa 6, 10 ili 16 godina.   Voljela sam te dovoljno da posumnjam kako si lagao o prisutnosti roditelja tvog prijatelja na onoj zabavi i pustim te da odeš… nakon što sam otkrila da sam bila u pravu.   Voljela sam te dovoljno da ne odgovaram na tvoje molbe kako bi naučio sam stajati na nogama.   Voljela sam te dovoljno da te prihvatim takvog kakav jesi, a ne onakvog kakav bi voljela da budeš.   Ali iznad svega, voljela sam te dovoljno da nastavim govoriti ”ne”, iako sam znala da ćeš me mrziti.   Ova je odluka bila najteža.
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Evo, četvrti mjesec već pri kraju, a kao da sam jučer počela pisati. Još jedanput, i školska godina gotova. Trenutno se osjećam tako maleno, kao da je Tvoj trenutak, Bože, meni čitava vječnost. Nekada je to tako strašan osjećaj, tako... Pogađa. Ogroman si. Ti si kao val podivljalog mora, a ja stojim na plaži. Tako bespomoćna, ali znam da me nećeš povrijediti. Odlučujem ući u more, danas. Sutra. Kad god budem spremna, znam da me čekaš. Nikad nisam shvaćala da Ti nisi krotak. Da ne plešeš kako mi sviramo. Da nisi neki duh iz boce koji će mi ispuniti tri želje i ispariti u magli, prohujati sa vihorom. Nikad nisam shvaćala da ćeš ostati. Kroz svaki trenutak mog malog, tako nevažnog, ali tako važnog života. Nisam shvaćala da me ovakvu trpiš, iako ja nisam sama sebe trpjela. Uvijek si tu. Uz mene. Svaki put kad se loše osjećam, tu si. I tješiš. Nisi krotak, ali shvaćaš koliko daleko mogu. Koje su moje granice. I svaki put me guraš dalje i dalje van granica. Ali ne odustajem. Jer Ti si tu, točno tu, u središtu svake koščice moga tijela, u svakom udisaju mojih pluća, u svakom impulsu koji ovaj moj mozak šalje tijelu, u svakom kucaju moga srca. U svakom kutu moje sobe. Hvala Ti za to, Bože. Hvala, što, tako velik, trpiš mene malu, čak kad ni ja sebe ne mogu. Jer Tvoja ljubav, Bože... Neizmjerna je.